Dom: škola života

starješina Enrique R. Falabella

iz Sedamdesetorice

Lekcije se uče doma ‒ na mjestu koje može postati djelić neba ovdje na zemlji.

Neki se roditelji opravdavaju za greške koje su počinili doma izjavljujući da je razlog tome što nema škole za roditeljstvo.

Zapravo, takva škola postoji i može biti najbolja od svih. Ta se škola zove dom.

Dok putujem unatrag u prošlost na krilima sjećanja, vraćam sve one dragocjene trenutke koje sam iskusio sa svojom suprugom. I dok s vama dijelim ta sjećanja, možda se i vi prisjetite svojih vlastitih iskustava ‒ i sretnih i tužnih; učimo iz svih njih.

1. Hram je to mjesto

Kada sam se vratio sa svoje misije, sreo sam lijepu djevojku duge crne kose do struka. Imala je prekrasne velike oči boje meda i zarazni osmijeh. Obuzela me je od prvog trenutka kad sam ju ugledao.

Moja je supruga postavila cilj da se vjenčamo u hramu, iako smo u to vrijeme trebali putovati 6.400 km do najbližeg hrama.

Naše sklapanje civilnog braka bilo je i sretno i tužno jer smo se vjenčali s rokom važenja. Matičar je izgovorio riječi: »A sad vas proglašavam mužem i ženom«, no odmah zatim je rekao, »dok vas smrt ne rastavi«.

Stoga, žrtvujući se, odlučili smo kupiti jednosmjernu kartu za hram Mesa Arizona.

U hramu, dok smo klečali pred oltarom, ovlašteni je sluga izgovorio riječi za kojima sam dugo žudio, kojima nas je proglasio mužem i ženom za vrijeme i za cijelu vječnost.

Prijatelj nas je poveo u Nedjeljnu školu. Tijekom sastanaka, ustao je i predstavio nas razredu. Kako je sastanak završavao, prišao mi je brat i rukovao se sa mnom, ostavivši novčanicu od 20 dolara u mojoj ruci. Nedugo zatim, drugi mi je brat također prišao i na moje iznenađenje također ostavio novčanicu u mojoj ruci. Brzo sam pogledao prema svojoj supruzi, koja je stajala preko puta sobe, i povikao: »Blanquy, rukuj se sa svima!«

Ubrzo smo prikupili dovoljno novaca za povratak u Gvatemalu.

»U nebeskoj slavi tri su neba ili stupnja;

A da bi se polučilo ono najviše, čovjek mora stupiti u taj red svećeništva.«¹

2. Za sukob, potrebne su dvije osobe

Jedno od mota moje supruge bilo je: »Kako bi se sukobio, potrebne su dvije osobe, a ja nikada neću biti jedna od njih.«

Gospodin je jasno opisao osobine koje nas trebaju voditi u odnosu s drugim ljudima. One su uvjeravanje, velikodušnost, plemenitost i blagost te ljubav nehinjena.²

Tjelesno zlostavljanje u obitelji sve je češća praksa koja se događa sve manje u određenim društvima i radujemo se zbog toga. Međutim, još smo uvijek daleko od uklanjanja emocionalnog zlostavljanja. Šteta uzrokovana takvim oblikom zlostavljanja obitava u našem umu, ranjava našu osobnost, sije mržnju u našim srcima, snižava naše samopouzdanje i ispunja nas strahom.

Sudjelovati u svečanosti sklapanja celestijalnog braka nije dovoljno. Trebamo, također, živjeti celestijalni život.

3. Dijete koje pjeva sretno je dijete

To je drugi moto moje supruge koji ona često izjavljuje.

Spasitelj je shvatio važnost svete glazbe. Nakon što je obdržao Pashu sa svojim učenicima, pisma kažu: »Pošto otpjevaše psalme, iziđoše na Maslinsku goru.«³

A govoreći kroz proroka Josepha, reče: »Duša, naime, moja uživa u pjesmi srca, da, pjesma pravednika molitva je meni, i ona će zauzvrat donijeti blagoslov na glave njihove.«⁴

Kako li je dirljivo čuti pjesmu malenog kojeg su njegovi ili njezini roditelji naučili pjevati pjesmu »Božje sam dijete ja«.⁵

4. Trebam te da me zagrliš

Riječi »Volim te«, »Puno ti hvala« i »Oprosti mi« jesu poput melema za dušu. Preobražavaju suze u sreću. Pružaju utjehu klonuloj duši i potvrđuju nježne osjećaje našeg srca. Poput biljaka koje žeđaju za vodom, naša ljubav nestaje i umire dok po strani ostavljamo riječi i djela ljubavi.

Sjećam se dana kada smo slali ljubavna pisma običnom poštom ili kako smo skupljali novčiće da bismo s telefonske govornice zvali naše najdraže ili kako smo crtali i pisali ljubavne pjesme na običnom papiru.

Danas to sve zvuči kao materijal za muzej!

Današnje nam doba i tehnologija omogućuju da činimo čuda. Kako li je lako poslati poruku ljubavi i zahvalnosti! Mladi to čine stalno. Pitam se hoće li se ovi i drugi predivni postupci nastaviti jednom kada osnujemo svoj dom. Nedavna poruka koju sam primio od svoje supruge glasi: »Zagrljaj kao nebo, poljubac kao sunce, a večer kao mjesec. Sretan ti dan želim, volim te.«

Ne mogu odoljeti osjećaju kao da sam na nebu kada primim ovakvu poruku.

Naš Otac na Nebu savršeni je primjer izražavanja ljubavi. Predstavljajući svoga Sina koristio je sljedeće riječi: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!«⁶

5. Volim Mormonovu knjigu i svoga Spasitelja, Isusa Krista.

Obuzmu me osjećaji kada vidim svoju suprugu kako svaki dan čita Mormonovu knjigu. Dok to čini, osjećam njezino svjedočanstvo samo gledajući radost na njenom licu dok čita odlomke koji svjedoče o Spasiteljevoj misiji.

Kako li su mudre riječi našeg Spasitelja: »Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me.«⁷

Nadahnut time upitao sam svoju unuku Raquel koja je nedavno naučila čitati: »Što bi rekla na to da postavimo cilj pročitati Mormonovu knjigu?«

Njezin je odgovor bio: »Ali, djede, to je tako teško. To je velika knjiga.«

Zatim sam ju zamolio da mi pročita jednu stranicu. Uzeo sam štopericu i mjerio joj vrijeme. I rekao sam: »Bile su ti potrebne tri minute, a španjolska verzija Mormonove knjige ima 642 stranice, tako da ti je potrebno 1.926 minuta.«

To ju je moglo prestrašiti još više, stoga sam taj broj podijelio sa 60 minuta i rekao joj da bi joj bilo potrebno 32 sata kako bi pročitala knjigu ‒ manje od dana i pol.

Potom mi je rekla: »Pa, to je tako lako, djede.«

Na kraju je Raquel, njezinom bratu Estebanu i našim ostalim unucima bilo potrebno više vremena jer se radi o knjizi koju treba čitati s duhom molitve i meditacije.

S vremenom, kada naučimo uživati u Svetim pismima, uskliknut ćemo poput psalmista: »Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim!«⁸

6. Nije dovoljno poznavati Sveta pisma; moramo ih živjeti

Sjećam se kada sam se vratio s misije i marljivo istraživao Sveta pisma, mislio sam da mi je sve poznato. Tijekom našeg udvaranja, Blanquy i ja zajedno smo proučavali Sveta pisma. Koristio sam puno svojih bilježaka i referenci kako bih svoje poznavanje evanđelja podijelio s njom. Nakon što smo se vjenčali došao sam do ozbiljnog zaključka kada sam naučio veliku lekciju od nje: Možda sam ju pokušao podučiti evanđelju, no ona je mene podučila kako ga živjeti.

Kada je Spasitelj zaključio govor na gori, dao je ovaj mudri savjet: »Stoga tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici.«⁹

Oni koji žive celestijalna načela temeljena na Svetim pismima daju utjehu onima koji pate. Donose radost onima koji su u depresiji, usmjerenje izgubljenima, mir unesrećenima i sigurno vodstvo onima koji traže istinu.

Ukratko:

Hram je to mjesto.
Za sukob, potrebne su dvije osobe, a ja nikada neću biti jedna od njih.
Dijete koje pjeva sretno je dijete.
Trebam te da me zagrliš.
Volim Mormonovu knjigu i svoga Spasitelja, Isusa Krista.
Nije dovoljno poznavati Sveta pisma; moramo ih živjeti.

Te i mnoge druge lekcije uče se doma ‒ na mjestu koje može postati djelićem neba ovdje na zemlji.¹⁰ Svjedočim da evanđelje Isusa Krista i naum našeg Nebeskog Oca pruža siguran smjer u ovom životu i obećava vječni život, u ime Isusa Krista. Amen.