Budite krotki i ponizni srcem
starješina Ulisses Soares
iz predsjedništva Sedamdesetorice
Biti krotak nipošto ne znači slabost, ali znači ponašati se dobrostivo i pristojno.
Mormon je podučavao da ljudi »ne mo[gu] imati vjere ni ufanja, ne bud[u] li krotki i ponizni srcem«.1 Nadalje je dodao da su bez tih osobina »zaludu vjera i ufanje, jer nitko nije mio pred Bogom, osim krotkih i poniznih srcem«.2
Krotkost je kvaliteta onih koji su »bogobojazni, pravedni, ponizni, spremni na učenje i strpljivi u patnji«.3 Oni koji posjeduju ovu osobinu su spremni slijediti Isusa Krista, a njihov temperament je miran, poslušan, tolerantan i pokoran.
Apostol Pavao je podučavao da je krotkost plod Duha.4 Stoga, to se najlakše može postići ako imamo »život po Duhu«.5 Da bismo imali život u Duhu, naš stil života mora odražavati pravednost pred Gospodinom.
Dok na sebe uzimamo Kristovo ime, očekuje se da nastojimo oponašati njegove osobine i da mijenjamo svoj karakter kako bismo svakog dana postajali sve više poput njega. Spasitelj je, opominjući svoje učenike, rekao: »Dakle, budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«6 Ako »dođ[emo] Kristu… odrekne[mo] se sve bezbožnosti, a Boga ljubi[mo]« tada će kroz Kristovu milost doći dan kada ćemo postati savršeni u njemu.7
»Kristolike osobine su darovi od Boga. Kristolike osobine dolaze… ako pravedno koristimo svoju slobodu izbora. Sa željom da udovolji[mo] Bogu, prepoznaj[emo] svoje slabosti i… voljni [smo] i željni poboljšati se.«8
Krotkost je bitna za nas kako bismo postali što više kristoliki. Bez te krotkosti nećemo moći razviti ostale važne vrline. Biti krotak nipošto ne znači slabost, no znači ponašati se dobrostivo i pristojno, pokazujući snagu, mirnoću, zdravo samopoštovanje i samokontrolu.
Krotkost je bila jedna od najobilnijih osobina Spasiteljeva života. On je sam podučavao svoje učenike: »Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca.«9
Blagoslovljeni smo što smo rođeni sa sjemenom krotkosti u svojim srcima. Moramo shvatiti kako nije moguće uzgojiti i razviti to sjeme u tren oka, nego je potrebno dulje vremensko razdoblje. Krist nas poziva da »svaki dan uzme[mo] križ svoj«10, što znači da to treba biti naša neprestana težnja i želja.
Predsjednik Lorenzo Snow, peti prorok naše rasporedbe, podučavao je: »Naša je dužnost da pokušamo biti savršeni… da svaki dan napredujemo, te pogledamo na tijek prošloga tjedna i da činimo stvari bolje ovaj tjedan; da činimo stvari bolje danas nego što smo činili jučer.«11 Tako je prvi korak da postanemo krotki nastojanje da iz dana u dan napredujemo. Svaki dan trebamo pokušavati biti bolji nego što smo bili prethodni dan dok idem naprijed u tom procesu.
Predsjednik Snow je nadodao:
»Mi imamo naše male ludosti i slabosti; trebamo ih pokušati prevladati što je brže moguće i trebamo [usaditi] taj osjećaj u srca naše djece… da mogu učiti da se pred njim ponašaju prikladno u svim okolnostima.
Ako muž može živjeti sa svojom ženom jedan dan bez svađe, da se prema nikome ne ponaša neljubazno ili da ne žalosti Duha… ; on je utoliko savršen. Zatim neka pokuša biti isti sljedeći dan. No, ako pretpostavimo da u tome nije uspio sljedeći dan, nema razloga zašto ne bi u tome uspio treći dan.«12
Priznajući našu predanost i ustrajnost, Gospodin će nam dati ono što nismo u mogućnosti doseći zbog naših nesavršenosti i ljudskih slabosti.
Još jedan važan korak ka krotkosti je da učimo kako kontrolirati svoju narav. Zbog toga što naravni čovjek prebiva u svakome od nas i zbog toga što živimo u svijetu punom pritiska, kontrola naše naravi može postati jedan od naših životnih izazova. Razmislimo nekoliko sekundi kako reagirate kada netko nije u skladu s vašim željama toga trenutka kada to želite. Što kada se ljudi ne slažu s vašim idejama, iako ste u potpunosti sigurni da predstavljaju ispravno rješenje nekog problema? Koji je vaš odgovor kada vas netko uvrijedi, kritizira vaša nastojanja ili je jednostavno neljubazan/neljubazna jer je loše volje? U takvim trenucima, a i u drugim teškim situacijama, moramo naučiti kontrolirati svoju narav i iznositi svoje osjećaje sa strpljenjem i nježnim uvjeravanjem. To je najvažnije unutar naših domova i unutar našeg odnosa s našim vječnim suputnicima. Tijekom 31 godine koliko sam u braku sa svojom dragom, često mi je davala nježne podsjetnike na to dok smo se suočavali s neugodnim životnim izazovima.
Među uputama koje nalazimo u Drugoj poslanici Timoteju, apostol Pavao govori:
»A sluga se Gospodnji ne smije svađati, već prema svima mora biti ljubazan, sposoban poučiti i pretrpjeti;
protivnike će ukoriti blagošću, ne bi li im Bog dao obraćenje da potpuno upoznaju istinu,
da se otrijezne.«13
Kontrolirajući svoje reakcije, ako smo mirni i umjereni i izbjegavamo sukob, započet ćemo se osposobljavati za dar krotkosti. Predsjednik Henry B. Eyring jednom je rekao: »Kada s vjerom kontroliramo našu narav i obuzdamo našu oholost, Duh Sveti daje svoje odobrenje, a sveta obećanja i savezi postaju sigurni.«14
Drugi korak za postizanje krotkosti je da postanemo ponizni. Gospodin je preko proroka Josepha Smitha podučio Thomasa B. Marsha govoreći: »Ponizan budi, a Gospod će, Bog tvoj, voditi tebe za ruku i uslišati molitve tvoje.«15
Vjerujem, braćo i sestre, da su oni koji su ponizni sposobni shvatiti i razumjeti Gospodinove odgovore na njihove molitve. Ponizni su spremni učiti, priznajući koliko su ovisni o Bogu i nastojeći da budu predmet njegove volje. Ponizni su krotki i imaju sposobnost utjecati na druge da budu isto takvi. Gospodnje obećanje poniznima je da će ih voditi svojom rukom. Uistinu vjerujem da ćemo izbjegavati zaobilaznice i tugu u svojim životima dok hodamo rukom pod ruku s Bogom.
Jedan od najljepših primjera krotkosti u ove suvremene dane za koji se mogu sjetiti je primjer brata Mosesa Mahlangua. Njegovo je obraćenje započelo 1964. kada je primio primjerak Mormonove knjige. Bio je očaran kada je pročitao tu knjigu, no tek je u ranim 70-ima vidio znak Crkve svetaca posljednjih dana na zgradi u Johannesburg, u Južnoj Africi, dok je hodao cestom. Brat Mahlangu je bio radoznao i ušao je u zgradu kako bi više naučio o Crkvi. Ljubazno mu je rečeno da ne može prisustvovati službama ili biti kršten jer tadašnji državni zakoni to nisu dozvoljavali.
Brat Mahlangu prihvatio je tu odluku s krotkošću, poniznošću i bez ogorčenosti, no i dalje je imao snažnu želju naučiti više o Crkvi. Odlučio je zamoliti vođe Crkve da li bi htjeli ostaviti otvorenim jedan prozor na sastajalištu tijekom nedjeljnih zasjedanja kako bi mogao sjediti vani i slušati službe. Tijekom nekoliko godina brat Mahlangu i njegova obitelj i prijatelji redovito su pohađali crkvu »kroz prozor«. Jednog dana godine 1980. rečeno im je da mogu ići u crkvu i biti kršteni. Kakav li je to veličanstveni dan bio za brata Mahlangua.
Kasnije je Crkva organizirana u ogranak u njegovom susjedstvu u Sowetou. To je bilo moguće jedino odlučnošću, hrabrošću i vjerom ljudi poput brata Mahlangua koji je ostao vjeran toliko godina pod teškim okolnostima.
Jedan od prijatelja brata Mahlangua koji je u isto vrijeme pristupio Crkvi mi je prepričao ovu priču kada sam posjetio okol Soweto. Na kraju našeg razgovora, zagrlio me je. U tom sam trenutku, braćo i sestre, osjetio kako su me okružile Spasiteljeve brižne ruke. Krotkost je zračila iz očiju ovoga dobrog brata. Srca punog dobrote i duboke zahvalnosti, upitao je mogu li prenijeti predsjedniku Thomasu S. Monsonu koliko su zahvalni i blagoslovljeni on i mnogi drugi za dobivanje istinskog evanđelja u njihovim životima.
Braćo i sestre, vjerujem da je Spasitelj Isus Krist najveći primjer krotkosti. Čak i u posljednjim trenucima svoga smrtnog života, kada je nepošteno optužen i osuđen, bolno noseći svoj križ sve do Golgote, kada su mu se izrugivali i kada su ga psovali njegovi neprijatelji, kad su ga napustili mnogi koje je poznavao i koji su svjedočili njegovim čudesima, pribijen je na križ.
Čak i nakon najdublje fizičke patnje, Gospodin se okrenuo svome Ocu i obratio mu se iz dubine svoga krotka i ponizna srca: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!«16 Krist se suočio s ekstremnom fizičkom i duhovnom patnjom, dajući nam priliku da promijenimo svoj duhovni karakter i postanemo krotki poput njega.
Svjedočim da je Isus Krist naš Spasitelj. Svjedočim vam da se, zahvaljujući njegovoj ljubavi, moguće promijeniti. Moguće je ostaviti svoje slabosti iza sebe. Moguće je odbiti zle utjecaje u našim životima, kontrolirati bijes, postati krotkim i razviti osobine našeg Spasitelja. On nam je pokazao put. Dao nam je savršeni primjer i zapovjedio svakome od nas da postanemo poput njega. Njegov je poziv nama da ga slijedimo, da pratimo njegov primjer i postanemo poput njega. O tim istinama svjedočim u njegovo sveto ime, ime Isusa Krista. Amen.