Moć u svećeništvu
starješina Neil L. Andersen
iz Zbora dvanaestorice apostola
Muškarac može otvoriti zastore kako bi topla sunčeva svjetlost ušla u sobu, no muškarac nije vlasnik sunca, svijetla ili topline koju donosi.
Svećenički blagoslovi su za sve
Dok su djeca na sakramentalnom sastanku radosno pjevala pjesmu iz Male škole »Love is Spoken Here«, svi su se smiješili uz odobravanje. Hrabra majka koja odgaja petero djece pažljivo je slušala drugi stih: »Moj je dom gdje je [svaki] sat blagoslovljen snagom svećeničke [moći].«1 Nažalost, pomislila je: »Moja djeca nikada nisu znala za takav dom«.2
Moja je poruka ovoj vjernoj ženi i svima da možemo svaki sat živjeti »blagoslovljeni snagom svećeničke moći«, kakve god bile naše okolnosti.
Ponekad previše povezujemo moć svećeništva s muškarcima u Crkvi. Svećeništvo je moć i ovlast Božja dana za spasenje i blagoslov svih — muškaraca, žena i djece.
Muškarac može otvoriti zastore kako bi topla sunčeva svjetlost ušla u sobu, no muškarac nije vlasnik sunca, svijetla ili topline koju donosi. Blagoslovi svećeništva su daleko veći od osobe zamoljene da poslužuje dar.
Primiti blagoslove, moć i obećanja svećeništva u ovom i idućem životu jedna je od velikih prilika i dužnosti smrtnosti. Kada smo dostojni, uredbe svećeništva obogaćuju naše živote na zemlji i pripremaju nas za veličanstvena obećanja nadolazećeg svijeta. Gospodin je rekao: »U uredbi [je]… očita moć božanska«.3
Postoje posebni blagoslovi od Boga za svaku dostojnu osobu koja je krštena, primila Duha Svetoga i redovito blaguje sakrament. Hram donosi dodatno svijetlo i snagu, zajedno s obećanjem vječnog života.4
Sve nas uredbe pozivaju da uvećamo svoju vjeru u Isusa Krista te sklapamo i obdržavamo saveze s Bogom. Kada obdržavamo ove svete saveze, primamo svećeničku moć i blagoslove.
Ne osjećamo li ovu moć svećeništva u našem životu i ne vidimo li je među članovima Crkve koji obdržavaju saveze? Vidimo je u novim obraćenicima dok izlaze iz voda krštenja kada im je oprošteno i kada su čisti. Vidimo našu djecu i mladež osjetljivijima na poticaje i vodstvo Duha Svetoga. Vidimo da uredbe hrama postaju svjetionik snage i svijetla za pravedne muškarce i žene diljem svijeta.
Prošlog mjeseca gledao sam mladi par kako crpi ogromnu snagu iz hramskih obećanja pečaćenja jer je njihov dragocjeni dječačić preminuo samo tjedan dana nakon što se rodio. Kroz uredbe svećeništva ovaj mladi par, ali i svi mi primamo utjehu, snagu, zaštitu, mir i vječna obećanja.5
Što mi znamo o svećeništvu
Neki mogu postaviti iskreno pitanje: »Ako su moć i blagoslovi svećeništva dostupni svima, zašto uredbe svećeništva poslužuju samo muškarci?«
Kada je anđeo upitao Nefija: »Poznaješ li ti dobrostivost Božju?« Nefi je iskreno odgovorio: »Znam da on djecu svoju ljubi, ipak, ne znam što sve to znači.«6
Kada govorimo o svećeništvu, mnogo je toga što znamo.
Svi su jednaki
Znamo da Bog voli svu svoju djecu i nije pristran. »Nikomu on ne priječi koji k njemu dolaze… ni muškomu ni ženskomu… i svi su pred Bogom jednaki.«7
Baš kao što znamo da je Božja ljubav »jednak[a]« za njegove sinove i kćeri, također znamo da on nije stvorio muškarce i žene potpuno iste. Znamo da je spol osnovna karakteristika naše smrtne i vječne osobnosti i svrhe. Svete dužnosti dane su svakom spolu.8
Od početka
Znamo da je Gospodin od početka uspostavio kako se njegovo svećeništvo ima podjeljivati. »Svećeništvo je prvi puta bilo dano Adamu.«9 Noa, Abraham i Mojsije su posluživali svećeničke uredbe. Isus Krist je bio i jest znameniti veliki svećenik. Pozvao je apostole. »Niste vi mene izabrali«, rekao je, »nego sam ja vas izabrao i odredio vas.«10 Bog je poslao nebeske glasnike u naše doba. Ivan Krstitelj, Petar, Jakov i Ivan obnovili su svećeništvo na zemlji preko proroka Josepha Smitha.11 To je način na koji je naš Otac na Nebu podjeljivao svoje svećeništvo.12
Mnogi darovi od Boga
Znamo da moć svetoga svećeništva ne djeluje neovisno o vjeri, Duhu Svetom i duhovnim darovima. Sveta pisma upozoravaju: »Ne niječ[i]te darova Božjih, jer mnogo ih je… A različiti su putovi kojima se poslužuju ti darovi, no jedan je Bog koji čini sve u svemu.«13
Dostojnost
Znamo da je dostojnost središnji dio u vršenju i primanju svećeničkih uredbi. Sestra Linda K. Burton, vrhovna predsjednica Potpornog društva, rekla je: »Pravednost nas osposobljava… da prizovemo svećeničke moći u svoj život.«14
Na primjer, razmotrite pošast pornografije kako obuhvaća svijet. Gospodinova mjerila dostojnosti ne dopuštaju pornografiju među onima koji poslužuju u uredbama svećeništva. Spasitelj je rekao:
»Obratite se od… tajnih odvratnosti svojih.«15
»Oko je svjetiljka tijelu… Bude li ti oko bolesno, čitavo će ti tijelo biti u tami.«16
»[Jer] svaki koji s požudom pogleda ženu već [je] – u svom srcu – s njom učinio preljub.«17
Nedostojno posluživanje ili podjeljivanje sakramenta, blagoslivljanje bolesnih ili sudjelovanje u drugim svećeničkim uredbama je, kao što je starješina David A. Bednar rekao, izgovaranje Božjeg imena uzalud.18 Ako osoba nije dostojna, trebala bi se povući iz vršenja svećeničke uredbe i s molitvom pristupiti svojem biskupu kao prvi znak pokajanja i vraćanja zapovijedima.
Poniznost
Još nešto što znamo jest da postoji obilje blagoslova svećeništva u obiteljima gdje su pravedna majka i otac ujedinjeni u usmjeravanju svoje djece. No, također znamo da Bog revnosno nudi iste blagoslove onima u mnogim drugačijim situacijama.19
Majka koja nosi teret i duhovne i vremenite skrbi za svoju obitelj osjećajno je objasnila kako pozivati kućne učitelje da blagoslove jedno od njezine djece zahtijeva njezinu poniznost. No, pronicljivo je nadodala da ne zahtjeva više poniznosti od one koja je potrebna njezinim kućnim učiteljima dok se pripremaju blagosloviti njezino dijete.20
Svećenički ključevi
Znamo da ključevi svećeništva, koje drže članovi Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice apostola, usmjeravaju Gospodinovo djelo na zemlji. Određeni svećenički ključevi predaju se predsjednicima okola i biskupima radi njihovih geografskih dužnosti. Oni po objavi pozivaju muškarce i žene koji su podržani i odijeljeni kako bi koristili prenesenu ovlast da podučavaju i poslužuju.21
Iako znamo puno toga o svećeništvu, gledati kroz leće smrtnosti ne daje nam uvijek potpuno razumijevanje Božjeg djelovanja. No, njegov blagi podsjetnik: »Misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti«,22 uvjerava nas da ćemo s vremenom i vječnom perspektivom vidjeti »ono što uistinu jest«23 i potpunije razumjeti njegovu savršenu ljubav.
Svi mi voljno služimo. Ponekada nismo impresionirani svojim pozivom i želimo da smo zamoljeni učiniti više. U drugim trenutcima zahvalni smo što je došlo vrijeme za naša razrješenje. Mi ne određujemo pozive koje primamo.24 Ovu sam lekciju brzo naučio u svojem braku. Kao mladi par, moja supruga Kathy i ja živjeli smo u Floridi. Jedne nedjelje mi je savjetnik u predsjedništvu okola objasnio kako su osjetili poticaj pozvati Kathy da služi kao učiteljica na ranojutarnjem vjeronauku.
»Kako ćemo to učiniti?«, upitao sam. »Imamo malu djecu, vjeronauk počinje u 5 sati, a ja sam predsjednik Mladića u odjelu.«
Savjetnik se nasmiješio i rekao: »Bit će sve u redu, brate Andersen. Pozvat ćemo nju i razriješiti vas.«
I to se i dogodilo.
Doprinos žena
Ključno je u životu, braku i izgradnji Božjeg kraljevstva iskreno pitati i slušati mišljenje te bojazni koje žene izražavaju.
Na Općem saboru prije dvadeset godina, starješina M. Russell Ballard prepričao je razgovor koji je vodio s vrhovnom predsjednicom Potpornog društva. Postavljeno je pitanje o jačanju dostojnosti mladih koji se pripremaju služiti misiju. Sestra Elaine Jack je uz smiješak rekla: »Znate, starješino Ballard, [žene] Crkve mogle bi imati neke dobre prijedloge… ako ih se pita. Naposljetku… mi jesmo njihove majke!«25
Predsjednik Thomas S. Monson ima životnu povijest raspitivanja o brigama žena i djelovanja prema njima. Žena koja je imala najveći utjecaj na njega bila je sestra Frances Monson. Jako nam nedostaje. Također, baš prošlog četvrtka predsjednik Monson podsjetio je Vrhovne autoritete koliko je puno naučio kao biskup od 84 udovice svojeg odjela. Uvelike su utjecale na njegovu službu i na njegov cijeli život.
Ne iznenađuje da su prije odluke o promijeni dobi za misionarsku službu, koju je predsjednik Monson donio uz molitvu, vođene brojne rasprave s vrhovnim predsjedništvima Potpornog društva, Djevojaka i Male škole.
Biskupi, kada slijedite primjer predsjednika Monsona, osjetit ćete usmjeravajuću Gospodinovu ruku kako blagoslivlja vaše sveto djelo.
Živjeli smo nekoliko godina živeći u Brazilu. Ubrzo nakon dolaska, upoznao sam Adelsona Parrellu koji je služio kao član Sedamdesetorice i njegovog brata Adilsona koji je služio u predsjedništvu našeg okola. Kasnije sam upoznao njihovog brata Adaltona koji je služio kao predsjednik okola u Florianopolisu i još jednog brata Adelma koji je služio kao biskup. Dojmila me je vjera ove braće pa sam se raspitao o njihovim roditeljima.
Obitelj je krštena u Santosu u Brazilu prije 42 godine. Adilson Parrella je rekao: »Na početku se moj otac činio vrlo ushićen što se priključio Crkvi. Međutim, [ubrzo] je postao manje aktivan te je zamolio moju majku da ne ide u Crkvu.«
Adilson mi je rekao da je njegova majka šivala odjeću za susjede kako bi svojoj djeci plaćala autobusnu kartu do crkve. Četvorica dječaka zajedno su hodala više od 2 kilometra do drugog grada kako bi se ukrcali na bus koji ih je vozio 45 minuta, a onda su hodali još 20 minuta do kapele.
Iako nije mogla ići u Crkvu sa svojoj djecom, sestra Parrella je čitala Sveta pisma sa svojim sinovima i kćerima, podučavala ih je evanđelju i molila se s njima. Njihov skromni dom bio je ispunjen bogatim blagoslovima svećeničke moći. Dječaci su odrasli, služili misije, obrazovali se i vjenčali u hramu. Blagoslovi svećeništva ispunili su njihove domove.
Godinama kasnije, kao neudana sestra, Vany Parrella ušla je u hram radi vlastitog podarivanja, a posije toga je služila tri misije u Brazilu. Sada ima osamdeset i četiri godine, a njezina vjera nastavlja blagoslivljati naraštaje koji su je slijedili.
Svjedočanstvo i obećanje
Moć Božjeg svetog svećeništva nalazi se u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Svjedočim da kada dostojno sudjelujete u uredbama svećeništva Gospodin će vam dati više snage, mira i vječnu perspektivu. Kakva god bila vaša situacija, vaš dom bit će »blagoslovljen snagom svećeničke moći«, a oni koji su vam bliski više će željeti ove blagoslove za sebe.
Kao muškarci i žene, sestre i braća, sinovi i kćeri Božje, zajedno se krećemo naprijed. Ovo je naša prilika, naša dužnost i naš blagoslov. Ovo je naša sudbina — pripremiti kraljevstvo Božje za Spasiteljev povratak. U ime Isusa Krista. Amen.