Obrazac za mir

biskup W. Christopher Waddell

drugi savjetnik u predsjedavajućem biskupstvu

Mir koji svi tražimo zahtijeva od nas da djelujemo – učenjem o Isusu Kristu, slušanjem njegovih riječi i hodanjem uz njega.

Prije nekoliko godina, našu kćer i njezinog muža zamolili su da zajedno podučavaju razred Male škole od pet aktivnih dječaka od četiri godine. Naša kći je bila postavljena za učiteljicu, a naš je zet vodio računa o ponašanju djece, dajući sve od sebe kako bi održali osjećaj mira usred povremenog kaosa kako bi djecu podučavali načelima evanđelja.

Tijekom jednog posebno teškog sata, nakon što ga je nebrojeno puta upozorio, naš zet je tog vrlo aktivnog četverogodišnjaka izveo iz učionice. Kada su izašli iz učionice i kad se zet spremao razgovarati s dječakom o njegovom ponašanju i potrebi da pronađe njegove roditelje, dječak je našeg zeta zaustavio prije nego je zaustio i, s rukom u zraku i velikim osjećajima, izlanuo: »Ponekad – ponekad – mi je teško razmišljati o Isusu!«

Na našem putovanju kroz smrtnost, koliko god veličanstveno bilo naše planirano odredište i koliko god uzbudljivo bilo naše putovanje, svi ćemo se na tom putu suočiti s kušnjama i tugom. Starješina Joseph B. Wirthlin je podučavao: »Kolo tuge se okreće i ponekad će se zaustaviti i na nama. Prije ili poslije, svi moraju iskusiti tugu. Nitko nije iznimka.«¹ »Gospodin u svojoj mudrosti ne štiti nikoga od boli i tuge.«² Međutim, naša sposobnost putovati u miru je, većim dijelom, određeno time provodimo li dovoljno vremena razmišljajući o Isusu.

Bezbrižnost, umirenje savjesti i umirenje srca nisu određeni našom sposobnošću izbjegavanja kušnji, tuge ili boli. Unatoč našim iskrenim molbama, neće svaka oluja promijeniti smjer, niti će se svaka slabost izliječiti i možda nećemo potpuno razumjeti svaki nauk, načelo ili praksu kojima nas podučavaju proroci, vidioci i objavitelji. Bez obzira na to, obećan nam je mir – uz jedan uvjet.

Evanđelje po Ivanu navodi da je Spasitelj podučavao da unatoč životnim iskušenjima možemo ohrabriti, možemo se nadati i ne trebamo se bojati, jer je izjavio: »U meni imate mir.«³ Vjera u Isusa Krista i njegovu pomirbenu žrtvu je, i uvijek će biti, prvo načelo evanđelja i temelj na kojem se izgrađuje naša vjera za »mir na ovom svijetu, a život vječni u budućem svijetu«.⁴

U našoj potrazi za mirom usred svakodnevnih životnih izazova dan nam je jednostavan obrazac za održavanje naših misli usredotočenih na Spasitelja, koji kaže: »Učite od mene, i slušajte riječi moje. Hodajte u krotkosti Duha mojega i imat ćete mir u meni. Ja sam Isus Krist.«⁵

Učite, slušajte i hodajte – tri koraka s obećanjem.

Prvi korak: »Učite od mene«

Izaija piše: »Nagrnut će mnoga plemena i reći: ʻHajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva. On će nas naučiti svojim putovima.ʼ«⁶

U sve većem broju hramova koji se grade diljem svijeta, učimo o Isusu Kristu i njegovoj ulozi u Očevom naumu kao Stvoritelju ovog svijeta, kao našem Spasitelju i Otkupitelju i kao izvoru našeg mira.

Predsjednik Thomas S. Monson je podučavao: »Svijet može biti izazovno i teško mjesto za život… Kada vi i ja dolazimo u sveti dom Gospodnji, kada se sjećamo saveza koje smo tamo sklopili, moći ćemo lakše podnijeti svako iskušenje i prevladati svaku napast. U ovom ćemo svetom utočištu pronaći mir.«⁷

Tijekom zaduženja prilikom sabora okola prije nekoliko godina dok sam služio u Južnoj Americi, upoznao sam par koji je tugovao zbog nedavne smrti svog novorođenog sina.

U razgovoru tijekom sabora upoznao sam brata Tumirija i doznao za njegov gubitak. Dok smo razgovarali, rekao je da nije samo silno ražalošćen smrću svog sina nego je i shrvan mišlju da ga nikad ponovno neće vidjeti. Objasnio je da su, kao relativno novi članovi Crkve, uštedjeli dovoljno novca da samo jednom odu u hram, prvenstveno zbog rođenja njihovog dječaka, gdje su zapečaćeni kao par i gdje su njihove dvije kćeri zapečaćene za njih. Zatim je objasnio kako su štedjeli novac za povratni put do hrama, no da još nisu mogli odnijeti svojeg dječaka da se zapečate za njega.

Uočivši mogući nesporazum, objasnio sam mu da će doista ponovno vidjeti svog sina, ako ostane vjeran, jer je uredba pečaćenja koja ga je vezala za njegovu ženu i kćeri bila dovoljna da ga veže i za sina, koji je rođen u savezu.

Zapanjen, upitao je je li to doista točno, a kad sam potvrdio da jest, onda me pitao jesam li voljan razgovarati s njegovom ženom, koja je bila neutješna tijekom dva tjedna od smrti njihovog sina.

U nedjelju poslijepodne, nakon sabora, upoznao sam sestru Tumiri i objasnio joj ovaj veličanstveni nauk. Iako je bol zbog nedavnog gubitka još bila snažna, s tračkom nade je u suzama upitala: »Hoću li zaista moći ponovno držati svog dječaka u rukama? Je li on zaista moj, zauvijek?« Uvjerio sam ju da će joj, dok obdržava svoje saveze, moć pečaćenja u hramu, koja je učinkovita zbog ovlasti Isusa Krista, doista omogućiti da ponovno bude sa svojim sinom i drži ga u naručju.

Sestra Tumiri, iako rastužena smrću svog sina, sastanak je napustila u suzama zahvalnicama i ispunjena mirom zbog svetih hramskih uredbi, koje je omogućio naš Spasitelj i Otkupitelj.

Svaki put kad odemo u hram – u svemu što čujemo, učinimo i kažemo, u svakoj uredbi u kojoj sudjelujemo i u svakom savezu koji sklopimo – vođeni smo k Isusu Kristu. Osjećamo mir dok slušamo njegove riječi i učimo iz njegovog primjera. Predsjednik Gordon B. Hinckley je podučavao: »Otiđite u dom Gospodnji i tamo osjetite njegov Duh i razgovarajte s njim, pa ćete osjećati mir koji nećete nigdje drugdje pronaći.«⁸

Drugi korak: »Slušajte riječi moje«

U Nauku i savezima piše: »Svejedno, da li glasom mojim ili glasom slugu mojih.«⁹ Od Adamovog vremena pa kroz povijest do našeg trenutnog proroka, Thomasa Spencera Monsona, Gospodin je govorio kroz svoje ovlaštene predstavnike. Oni koji odaberu slušati i slijediti riječi Gospodnje, kako su primljene preko njegovih proroka, pronaći će sigurnost i mir.

U Mormonovoj knjizi pronalazimo mnoge primjere o važnosti slijeđenja proročkih savjeta i podržavanja proroka, uključujući lekciju o Lehijevoj viziji stabla života, koja je zapisana u 1. Nefiju, poglavlju 8. Velika i prostrana zgrada nikada nije bila punija niti je buka koja dolazi kroz njezine prozore više pogrešno protumačena, podrugljiva i zbunjujuća. U ovom odlomku se govori o dvije skupine ljudi i njihovim odgovorima na uzvike iz zgrade.

Počevši sa stihom 26, čitamo:

»I obazreh se naokolo, i na drugoj strani rijeke vodene spazih veliku i prostranu zgradu…

A ona bijaše puna ljudi… i držanje im bijaše podrugljivo i upirahu prste svoje prema onima koji bijahu prišli i kušali od ploda.

I pošto od ploda okusiše zasramiše se zbog onih koji im se rugahu, i zastraniše na staze zabranjene i izgubiše se.«¹⁰

U stihu 33 čitamo o drugima koji su imali drugačiji odgovor na ruganje i ismijavanje koje je dolazilo iz zgrade. Prorok Lehi objašnjava da oni u zgradi »upriješe prstom na me i na one koji također kušahu s ploda. No mi se ne obazresmo na njih«.¹¹

Ključna razlika između onih koji su se zasramili, zastranili i izgubili i onih koji se nisu obazirali na ruganje iz zgrade i koji su stajali uz proroka, nalazi se u dvjema izrazima: Prvo »pošto od ploda okusiše« i drugo »koji također kušahu«.

Prva skupina je došla do stabla, neko vrijeme stajala s prorokom i samo okusila od ploda. Budući da nisu nastavili jesti, dozvolili su da ismijavanje iz zgrade utječe na njih, odvlačeći ih od proroka na zabranjene staze, gdje su se izgubili.

Nasuprot onima koji su okusili i odlutali, bili su oni koji su stalno kušali s ploda. Te su osobe zanemarivale komešanje iz zgrade, stajale uz proroka i uživale u pridruženoj sigurnosti i miru. Naša predanost Gospodinu i njegovim slugama ne može biti djelomična. Ako je takva, bit ćemo ranjivi za one koji nastoje uništiti naš mir. Dok slušamo Gospodina kroz njegove ovlaštene sluge, stojimo na svetim mjestima i nećemo se pokolebati.

Neprijatelj nudi lažna rješenja koja se mogu činiti da nude odgovore, no zapravo nas odvode čak i dalje od mira koji tražimo. On nudi iluziju koja izgleda kao legitimitet i sigurnost, no koja će se naposljetku, poput velike i prostrane zgrade, urušiti, uništavajući one koji unutar njezinih zidova traže mir.

Istina se nalazi u jednostavnosti pjesme Male škole: »Prorok nam kaže: Zapovijed slušaj, U tom je sigurnost i mir.«¹²

Treći korak: »Hodajte u krotkosti Duha mojega«

Koliko god daleko odlutali sa staze, Spasitelj nas poziva da se vratimo i hodamo uz njega. Ovaj poziv da hodamo uz Isusa Krista je poziv da mu se pridružimo do Getsemanskog vrta i od tamo do Kalvarije, a od Kalvarije do grobnice u vrtu. To je poziv da obdržavamo i primjenjujemo njegovu pomirbenu žrtvu, čiji je doseg osoban koliko i beskonačan. To je poziv da se pokajemo, da crpimo iz njegove pročišćujuće moći i da uhvatimo njegove brižne, ispružene ruke. To je poziv da imamo mir.

Svi smo, u nekom trenutku svog života, osjetili bol i tugu povezane s grijehom i prijestupom, zato što »ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine«.¹³ Međutim, »budu lʼ vam grijesi kao grimiz«, dok primjenjujemo Pomirenje Isusa Krista i hodamo uz njega kroz iskreno pokajanje, »pobijeljet će poput snijega«.¹⁴ Premda smo opterećeni krivnjom, trebamo steći mir.

Alma mlađi bio je prisiljen suočiti se sa svojim grijesima kad ga je posjetio anđeo Gospodnji. Svoje iskustvo opisao je ovim riječima:

»Duša mi se lomila u najvećoj mjeri i razdirala zbog svih grijeha mojih…

Da, vidjeh kako se bijah pobunio protiv Boga svojega, i kako ne obdržavah svete zapovijedi njegove.«¹⁵

Iako su njegovi grijesi bili ozbiljni, i tijekom ove muke, nastavlja:

»Sjetih se kako čuh da otac moj proriče narodu o dolasku nekog Isusa Krista, Božjega Sina, da izvede pomirenje za grijehe svijeta…

Zavapih u srcu svojemu: O Isuse, ti Sine Božji, smiluj se meni.«¹⁶

»I nikako, sve dok ne prizvah Gospodina Isusa Krista za smilovanje, ne dobih otpust grijeha svojih. No, gle, zapavih k njemu, i nađoh mir duši svojoj.«¹⁷

Poput Alme, i mi ćemo naći mir za svoje duše ako hodamo uz Isusa Krista, pokajemo se za svoje grijehe i u svojim životima primijenimo njegovu iscjeljujuću moć.

Mir koji svi tražimo zahtijeva više od želje. Zahtijeva od nas da djelujemo – učenjem o njemu, slušanjem njegovih riječi i hodanjem uz njega. Možda nemamo sposobnost kontrolirati sve što se događa oko nas, no možemo kontrolirati kako primjenjujemo obrazac za mir koji nam je Gospodin omogućio – obrazac koji olakšava često razmišljati o Isusu.

Svjedočim da je Isus Krist »put, istina i život«¹⁸ i da samo kroz njega možemo steći pravi mir u ovom životu i vječnom životu u budućem svijetu. U ime Isusa Krista. Amen.