Vječne obitelji
predsjednik Henry B. Eyring
prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu
Naša je svećenička dužnost da naše obitelji i obitelji onih oko nas budu u središtu.
Zahvalan sam što sam s vama večeras na općem svećeničkom zasjedanju Crkve Isuse Krista svetaca posljednjih dana. Ovo je važan trenutak u povijesti ove Crkve. Prije sto osamdeset dvije godine, 1834. godine u Kirtlandu, Ohio, svi obnašatelji svećeništva su bili pozvani sastati se u kolibi koja je služila kao škola, veličine 4,2 sa 4,2 metra. Na tom je sastanku, prorok Joseph Smith navodno rekao: »O sudbini ove Crkve i kraljevstva ne znate više od djeteta u majčinom krilu. Ne razumijete je… Večeras ovdje vidite samo nekolicinu svećenika, ali ova će Crkva ispuniti Sjevernu i Južnu Ameriku – ispunit će svijet.«1
Milijuni obnašatelja svećeništva u više od 110 država okupili su se na ovom sastanku. Možda je prorok Joseph predvidio ovo vrijeme i slavnu budućnost koja je tek pred nama.
Moja poruka večeras je pokušaj da opišem tu budućnost i ono što moramo učiniti kako bismo bili dio nauma sreće koji je naš Nebeski Otac pripremio za nas. Prije našeg rođenja živjeli smo u obitelji s našim uzvišenim i vječnim Nebeskim Ocem. On je odredio naum koji nam omogućava da napredujemo i poboljšavamo se kako bismo postali poput njega. To je učinio iz ljubavi prema nama. Svrha nauma bila je da nam pruži povlasticu kako bismo zauvijek živjelo onako kako živi naš Nebeski Otac. Taj je evanđeoski naum uključivao život u smrtnosti u kojem ćemo biti iskušavani. Dano je obećanje da ćemo, Pomirenjem Isusa Krista i poštivanjem zakona i svećeničkih uredbi evanđelja, imati život vječni, najveći od svih njegovih darova.
Život vječni je ona vrsta života kojim živi Bog, naš Vječni Otac. Bog je rekao da je njegov cilj »ostvarivati besmrtnost i život vječni za čovjeka« (Mojsije 1:39). Važna svrha svakog obnašatelja svećeništva, stoga, jest pomagati ljudima da dođu do vječnog života.
Svako svećeničko nastojanje i svaka svećenička uredba namijenjena je kako bi pomogla djeci Nebeskog Oca da se promijene kroz Pomirenje Isusa Krista te da bi postali članovi savršenih obiteljskih jedinica. Iz toga slijedi da »je važno djelo svakog čovjeka da vjeruje u evanđelje, da obdržava zapovijedi i da stvori i usavrši vječnu obiteljsku jedinicu«2 i pomaže drugima da čine to isto.
Budući da je to istina, nebeski bi brak trebao biti svrha i cilj svega što činimo. To znači da trebamo nastojati zapečatiti se za partnera u hramu Božjem. Također moramo poticati druge da klapaju i obdržavaju saveze koji zajedno vežu muža i ženu i njihovu obitelj u ovom životu i u svijetu koji će doći.
Zašto bi ovo trebalo biti toliko važno svakome od nas – mladom ili starom, đakonu ili velikom svećeniku, sinu ili ocu? Razlog za to je naša svećenička dužnost da naše obitelji i obitelji onih oko budu u središtu. Svaka velika odluka mora se temeljiti na utjecaju koji će imati na obitelj kako bi se kvalificirala za život s Nebeskim Ocem i Isusom Kristom. Ništa u našoj svećeničkoj službi nije važno kao to.
Dopustite mi da vam kažem što bi to moglo značiti jednom đakonu koji me večeras sluša kao član obiteljske jedinice i kao član zbora.
U njegovoj se obitelji možda održava, a možda i ne, redovna obiteljska molitva ili česta kućna obiteljska večer. Ako njegov otac, osjećajući tu obvezu, pozove obitelj da se okupi na molitvu ili čitanje Svetih pisama, đakon sa osmijehom može pohrliti kako bi sudjelovao. Može ohrabrivati svoju braću i sestre da sudjeluju i pohvaliti ih za to. Može zatražiti svoga oca blagoslov kad škola počne ili u nekom drugom trenutku potrebe.
A možda njegov otac nije tako vjeran. Ali sama želja njegovog srca za tim iskustvima donijet će moći nebeske onima oko njega zbog njegove vjere. Oni će težiti obiteljskom životu koji đakon želi svim svojim srcem.
Učitelj u Aronovom svećeništvu može, u svom zaduženju kućnog učiteljstva, vidjeti priliku da pomogne Gospodinu promijeniti živote neke obitelji. Gospodin je to predložio u Nauku i savezima:
»Dužnost je učitelja da uvijek nad crkvom bdije, da bude uz njih i da ih jača.
I da pazi da ne bude u crkvi nikakva nedjela, ni međusobne grubosti, ni laži, zajedljivosti, ni zla govorenja« (NiS 20:53–54).
Isto tako, svećenik u Aronovom svećeništvu ima ovu dužnost:
»Dužnost je svećenikova propovijedati, naučavati, izlagati, opominjati, i krstiti, i posluživati sakrament;
I pohađati kuće pojedinih članova, i opominjati ih da mole naglas i potiho te izvršavaju sve dužnosti obiteljske« (NiS 20:46–47).
Možete se zapitati, kao što sam ja učinio kad sam bio mladi učitelj i svećenik, kako u svijetu riješiti te izazove. Nikada nisam bio siguran kako mogu utjecati na obitelj na način koji će ih pokrenuti prema vječnom životu, a da ih ne uvrijedim ili da ne ispadne da ih kritiziram. Naučio sam da je jedini poticaj koji mijenja srca onaj koji dolazi od Duha Svetoga. To se najčešće događa kada iznosimo svjedočanstvo o Spasitelju, koji je bio i jest savršen član obitelji. Ako se usredotočimo na našu ljubav prema njemu, sklad i mir će rasti u domovima koje posjećujemo. Duh Sveti bit će s nama dok služimo našim obiteljima.
Mladi obnašatelj svećeništva može, po načinu na koji se moli, po načinu na koji govori i po načinu na koji potiče članove obitelji, donijeti Spasiteljev utjecaj i primjer u njihove umove i srca.
Jedan mudri svećenički vođa pokazao mi je da je on to razumio. Zamolio je mog mlađeg sina da bude vođa u jednom posjetu kućnog učiteljstva. Rekao je da bi se obitelj mogla opirati njegovim poticajima, ali je mislio da bi jednostavno naučavanje i svjedočanstvo dječaka moglo vjerojatnije doprijeti do njihovih tvrdih srca.
Što mladi starješina može učiniti kako bi pomogao u stvaranju vječnih obitelji? Može težiti tome da ide na misiju. Može se moliti svim srcem da će uspjeti pronaći, podučavati i krstiti obitelji. Još se uvijek sjećam jednog zgodnog mladića s ljupkom mladenkom i njihove dvije prelijepe djevojčice kako su jednog dana sjedili sa mnom i mojim misionarskim suputnikom. Sveti Duh je došao i svjedočio im da je evanđelje Isusa Krista obnovljeno. Toliko su povjerovali da su čak upitali možemo li njihovim djevojčicama dati blagoslov kao što su vidjeli u jednom od naših sakramentalnih sastanaka. Već su imali želju da njihova djeca budu blagoslovljena, ali nisu još razumjeli da će veći blagoslovi biti mogući samo u Božjim hramovima nakon što sklope saveze.
Još uvijek s boli razmišljam o tom paru i tim djevojčicama, koje su vjerojatno sada narasle, bez obećanja vječne obitelji. Njihovi su roditelji imali barem nagovještaj blagoslova koji su im mogli biti dostupni. Moja je nada da će nekako, negdje, ipak imati priliku osposobiti se za vječnu obitelj.
Drugi starješine koji idu u misiju imat će sretnije iskustvo koje je imao moj sin Matthew. On i njegov suputnik upoznali su udovicu s 11 djece koji su živjeli u skromnim prilikama. Želio je za njih ono što i vi želite – da imaju vječnu obitelj. Mojem je sinu to izgledalo nemoguće ili barem malo vjerojatno u tom trenutku.
Posjetio sam taj gradić mnogo godina nakon što je moj sin krstio tu udovicu i ona me pozvala da upoznam njezinu obitelj u crkvi. Morao sam malo pričekati zato što je većina njezine djece, s mnoštvom njezine unučadi, došla iz nekoliko različitih kapela u tom području. Jedan je sin vjerno služio u biskupstvu, mnogo njezine djece bilo je blagoslovljeno hramskim savezima, a ona je zapečaćena za vječnu obitelj. Dok sam se rastajao od ove drage sestre, stavila je ruke oko mojega struka (bila je vrlo niska pa je jedva dohvatila moj struk) i rekla: »Molim te, reci Mateu da se vrati prije nego što umrem.« Zbog tih vjernih starješina radosno je naslutila najveći od svih darova Božjih.
Postoje stvari koje starješina, kada se vrati iz misije, mora učiniti kako bi bio vjeran svojoj predanosti da traži život vječni za sebe i za one koje voli. Nema važnije predanosti u vremenu ili u vječnosti od braka. Čuli ste mudar savjet da brak učinite prioritetom u svojim prvim planovima za razdoblje nakon misije. Vjeran sluga u svećeništvu učinit će to mudro.
Prilikom razmatranja braka, uvidjet će da bira roditelje svoje djece i nasljeđe koje će imati. Izabrat će tako što će ozbiljno tragati i razmatrati uz molitvu. Pobrinut će se da osoba s kojom se ženi dijeli njegove ideale o obitelji, njegova uvjerenja o Gospodinovoj svrsi braka i da je ona osoba kojoj bi bio voljan povjeriti sreću njegove djece.
Predsjednik N. Eldon Tanner dao je mudar savjet: »Roditelji koje trebate poštivati više od bilo koga drugog roditelji su vaše buduće djece. Ta djeca imaju pravo na najbolje roditelje koje im možete dati – čiste roditelje.«3 Čistoća će biti vaša zaštita i zaštita vaše djece. Dugujete im taj blagoslov.
Nego, ovdje ima muževa i očeva koji večeras slušaju. Što možete učiniti? Nadam se da imate veću želju učiniti nužne promjene za vas i vašu obitelj kako biste jednog dana živjeli u nebeskom kraljevstvu. Kao otac u svećeništvu, sa suprugom pored sebe, možete dotaknuti srca svakog člana obitelji kako biste ih potaknuli da se raduju tom danu. Pohađat ćete sakramentalne sastanke sa svojom obitelji, održavat ćete obiteljske sastanke u kojima će Duh Sveti biti prisutan, molit ćete se sa svojom suprugom i obitelji i pripremiti se odvesti svoju obitelj u hram. Kretat ćete se zajedno s njima putem koji vodi do vječnog obiteljskog doma.
Odnosit ćete se prema svojoj supruzi i djeci onako kako se Nebeski Otac odnosio prema vama. Slijedit ćete primjer i usmjerenje Spasitelja da vodi vašu obitelj na svoj način.
»Nikakva vlast ni utjecaj ne smiju se prisvajati snagom svećeništva već jedino uvjeravanjem, velikodušnošću, plemenitošću i blagošću, i ljubavlju nehinjenom;
Dobrotom i čistom spoznajom koja će znatno proširiti dušu bez licemjerja i lukavštine –
Pokatkad koreći s oštrinom, kad na to potakne Duh Sveti, a tad iskazujući nakon toga porast ljubavi prema onomu koga si ukorio, da ne pomisli da si mu neprijatelj« (NiS 121:41–43).
Gospodin je rekao očevima u svećeništvu kakvi muževi trebaju biti. Rekao je: »Ljubi ženu svoju svim srcem svojim i uz nju prianjaj i ni uz koju drugu« (NiS 42:22). Kada Gospodin govori i mužu, on zapovijeda: »Ne čini preljuba… i ne čini ništa krivo« (NiS 59:6).
Za mlade, Gospodin je postavio standard. »Djeco, pokoravajte se u svemu svojim roditeljima, jer je to ugodno Gospodinu« (Kološanima 3:20) i »poštuj oca svoga i majku svoju« (Izlazak 20:12).
Kad se Gospodin obraća svima u obitelji, savjetuje nas da volimo i podržavamo jedni druge.
Traži od nas da »nastojimo da usavršimo život svakog… [člana obitelji], [da] osnažimo slabe; spasimo zalutalu osobu koju volimo, i radujemo se njihovoj obnovljenoj duhovnoj snazi.«4
Gospodin također traži da učinimo sve što možemo kako bismo pomogli svojoj preminuloj rodbini da bude s nama u našem vječnom domu.
Vođa skupine velikih svećenika, koji je naporno radio kako bi pomogao ljudima u pronalaženju njihovih predaka i odnošenju njihovih imena u hram, spašava one koji su preminuli. U budućem će svijetu ti veliki svećenici, kao i oni koji vrše uredbe, primiti izraze zahvalnosti jer nisu zaboravili da njihova obitelj čeka u duhovnom svijetu.
Proroci su rekli: »Najvažnije Gospodinovo djelo koje ćete ikada učiniti bit će djelo koje obavljate unutar zidova vlastitog doma. I kućno podučavanje, rad u biskupstvu i ostale crkvene dužnosti su važne, ali najvažnije djelo je ono koje obavljate unutar vašeg doma.«5
U našem domu i u našoj svećeničkoj službi, najveća vrijednost bit će u malim postupcima koji pomažu nama i onima koje volimo da rade na tome da postignu život vječni. Ti postupci mogu se činiti malima u ovom životu, ali će donijeti trajne blagoslove u vječnosti.
Kada smo vjerni u svojoj službi da pomažemo djeci Nebeskog Oca da otiđu kući k njemu, osposobit ćemo se za pozdrav koji svi toliko želimo čuti kad završimo svoje zemaljsko službeništvo. Ovo su te riječi: »Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga« (Matej 25:21).
Među tim »mnogim stvarima« je obećanje o beskrajnom potomstvu. Moja molitva je da se možemo osposobiti i pomoći drugima da se osposobe za te najviše blagoslove u domu našeg Oca i njegovog ljubljenog Sina, Isusa Krista. U sveto ime Isusa Krista. Amen.