Vjerujem li?
Bonnie L. Oscarson
Vrhovna predsjednica Djevojaka
Ako su te stvari točne, onda imamo najveću poruku o nadi i pomoći koju je svijet ikad imao.
Dana 30. ožujka, prije samo godinu dana, mali dvogodišnji Ethan Carnesecca, iz American Forka u Uti, završio je u bolnici zbog upale pluća i tekućine oko pluća. Dva dana kasnije, njegovo se stanje toliko pogoršalo da se trebao helikopterom prevesti u Dječju bolnicu u Salt Lake Cityju. Njegova zabrinuta majka, Michele, mogla je poći sa sinom, vozeći se na prednjem sjedištu. Dobila je slušalice kako bi mogla razgovarati s drugima u helikopteru. Mogla je čuti bolničare koji su se brinuli o njezinom dječaku, a kako je i sama bila medicinska sestra, Michele je znala dovoljno da razumije da je Ethan u ozbiljnoj nevolji.
U tom kritičnom trenutku, Michele je primijetila da lete izravno iznad hrama Draper Utah. Iz zraka, pogledala je dolinom i također vidjela hram Jordan River, hram Oquirrh Mountain, a čak i hram Salt Lake u daljini. Došla joj je misao: »Vjeruješ li ili ne?«
O tom iskustvu je rekla:
»U Maloj školi i Djevojkama sam naučila o hramskim blagoslovima i [da] su ‘obitelji vječne’. Dok sam bila na misiji poruku o obiteljima sam iznijela dobrim ljudima u Meksiku. U hramu sam zapečaćena za svog vječnog suputnika za vrijeme i vječnost. Kao vođa Djevojaka podučavala sam lekcije o obitelji i priče o vječnim obiteljima iznosila svojoj djeci na kućnim obiteljskim večerima. ZNALA SAM to, no jesam li VJEROVALA? Moj odgovor je došao jednako brzo kao i pitanje: Duh je mom srcu i umu potvrdio odgovor koji sam već znala – JA JESAM vjerovala!
U tom trenutku izlila sam svoje srce u molitvi svom Nebeskom Ocu, zahvaljujući mu za spoznaju i vjerovanje o tome da obitelji zaista jesu za vječnost. Zahvalila sam mu za njegovog Sina, Isusa Krista, koji je sve to omogućio. Zahvalila sam Nebeskom Ocu za svog sina i dala mu na znanje da je u redu ako treba odvesti mog malog Ethana u svoj nebeski dom. Potpuno sam vjerovala u svog Nebeskog Oca i znala sam da ću ponovno vidjeti Ethana. Bila sam zahvalna što sam u tom kriznom trenutku imala spoznaju I vjerovanje da je evanđelje istinito. Bila sam smirena.«1
Ethan je proveo mnoge tjedne u bolnici, primajući stručnu medicinsku njegu. Molitve, post i vjera voljenih osoba, udruženi s tom njegom, omogućili su mu da izađe iz bolnice i vrati se kući kako bi bio sa svojom obitelji. Danas je zdrav i dobro je.
Ovaj odlučujući trenutak za Michele potvrdio joj je da je ono što je učila cijeli svoj život bilo više od riječi, bilo je istinito.
Postajemo li ponekad toliko naviknuti na blagoslove koji su nam dani kao članovima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana da ne uspijemo potpuno pojmiti čudo i veličanstvenost učeništva u Gospodinovoj pravoj Crkvi? Jesmo li ikad bili krivi za nezahvalnost za najveći dar koji nam može biti ponuđen u ovom životu? Spasitelj je podučavao: »A budeš li obdržavao zapovijedi moje i ustraješ li do svršetka, imat ćeš život vječni, a taj je dar najveći od svih darova Božjih.«2
Vjerujemo da je ova Crkva više od dobrog mjesta za posjećivanje nedjeljom i za učenje kako biti dobra osoba. Više je od divnog kršćanskog društvenog kluba gdje se možemo povezati s ljudima dobrih moralnih stavova. Ne radi se samo o skupu ideja kojima roditelji mogu kod kuće podučavati svoju djecu kako bi postala odgovornim, dragim ljudima. Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana je beskrajno više od svih tih stvari.
Razmislite na trenutak o temeljnim tvrdnjama koje kao religija iznosimo. Vjerujemo da je istu Crkvu koju je Isus Krist uspostavio dok je bio na zemlji još jednom obnovio u naše vrijeme prorok pozvan od Boga i da naši vođe drže istu moć i ovlast da djeluju u Božje ime koje su držali drevni apostoli. To se naziva Božje svećeništvo. Tvrdimo da, kroz ovu obnovljenu ovlast, možemo primati spasonosne uredbe poput krštenja i uživati u pročišćujućem daru da uvijek imamo Duha Svetoga uz nas. Imamo apostole i proroke koji kroz svećeničke ključeve vode i usmjeruju ovu Crkvu i vjerujemo da svojoj djeci Bog govori kroz ove proroke.
Također vjerujemo da ova svećenička moć omogućava sklapanje saveza i primanje uredbi u svetim hramovima koji će nam jednog dana omogućiti da se vratimo u Božju nazočnost i vječno živimo s njim. Također tvrdimo da, kroz ovu moć, obitelji mogu biti zajedno vezane za vječnost kad parovi ulaze u novi i trajni savez braka u svetim građevinama za koje vjerujemo da su doslovno dom Božji. Vjerujemo da ove spasonosne uredbe možemo primiti ne samo za sebe već i za svoje pretke koji su živjeli na zemlji bez prilike za sudjelovanje u ovim bitnim spasonosnim uredbama. Vjerujemo da možemo vršiti zastupničke uredbe za naše pretke u tim istim svetim hramovima.
Vjerujemo da smo, kroz proroka i moć Božju, primili dodatna Sveta pisma, dodajući svjedočanstvu iz Biblije izjavljujući da je Isus Krist Spasitelj svijeta.
Tvrdimo da je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana kraljevstvo Božje i da je jedina istinita Crkva na zemlji. Naziva se Crkvom Isusa Krista jer on stoji na čelu, to je njegova Crkva i sve su ove stvari moguće zbog njegove pomirbene žrtve.
Vjerujemo da se ove jedinstvene značajke ne mogu pronaći ni na jednom drugom mjestu ili organizaciji na ovoj zemlji. Koliko god bile dobre i iskrene druge vjere i crkve, nijedna od njih nema ovlast pružiti uredbe spasenja koje su moguće u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana.
Imamo spoznaju o tim stvarima, no vjerujemo li u njih? Ako su te stvari točne, onda imamo najveću poruku o nadi i pomoći koju je svijet ikad imao. Vjerovanje u njih je pitanje od vječnog značaja za nas i za one koje volimo.
Kako bismo vjerovali, trebamo evanđelje premjestiti iz svojih umova u svoja srca! Moguće je da jednostavno mehanički živimo evanđelje jer se to očekuje od nas ili zato što je to kultura u kojoj smo odrasli ili iz navike. Vjerojatno neki nisu doživjeli ono što je doživio narod kralja Benjamina nakon njegove upečatljive propovijedi: »A svi oni uglas poviču govoreći: Da, vjerujemo svim riječima koje nam ti izgovori. A uz to znademo da su sigurne i istinite, zbog Duha Gospoda Svemogućega koji izvede u nama snažnu promjenu, odnosno u srcima našim te više sklonosti nemamo činiti zlo, već neprestance dobro činiti.«3
Svi trebamo nastojati promijeniti naša srca i samu narav kako više ne bismo imali želju slijediti putove svijeta nego udovoljiti Bogu. Pravo obraćenje je proces koji se odvija s vremenom i koji uključuje voljnost primjenjivati vjeru. Ono dolazi kada pretražujemo Sveta pisma umjesto interneta. Dolazi kad smo poslušni Božjim zapovijedima. Obraćenje dolazi kad služimo onima oko sebe. Dolazi iz iskrene molitve, redovitog odlaska u hram i vjernog ispunjenja odgovornosti koje nam je dao naš Bog. Potrebni su postojanost i svakodnevni trud.
Često me pitaju: »Koji je najveći izazov s kojim se mladi danas suočavaju?« Odgovaram da vjerujem da je to stalni utjecaj »velik[e] i prostran[e] zgrad[e]« u njihovim životima.4 Ako je Mormonova knjiga napisana posebno za naše vrijeme, onda svakako ne možemo propustiti značajnost za sve nas poruke u Lehijevom viđenju stabla života i učinka onih koji upiru prste i rugaju se iz velike i prostrane zgrade.
Najžalosniji mi je opis onih koji su se već borili kroz magluštinu tamnu na ravnom uzanom putu, koji su se držali za palicu gvozdenu, koji su dostigli svoj cilj i okusili čiste i ukusne plodove stabla života. Zatim Sveta pisma kažu da tim otmjeno odjevenim ljudima u velikoj i prostranoj zgradi »držanje [] bijaše podrugljivo, i upirahu prste svoje prema onima koji bijahu prišli i kušali od ploda.
I pošto od ploda okusiše, zasramiše se zbog onih koji im se rugahu, i zastraniše na staze zabranjene i izgubiše se.«5
Ovi stihovi opisuju one od nas koji su već imali evanđelje Isusa Krista u svojim životima. Bez obzira jesmo li rođeni u evanđelju ili smo se borili kroz magluštinu tamnu kako bismo ga pronašli, okusili smo ovaj plod, koji je »najdragocjeniji i najpoželjniji«6 i može nam donijeti vječni život, »najveći od svih darova Božjih«. Trebamo samo nastaviti blagovati od njega i ne slušati one koji ismijavaju naša vjerovanja ili one koji uživaju stvarajući sumnje ili one koji kritiziraju crkvene vođe i nauk. To je izbor koji svakodnevno donosimo – odabrati vjeru umjesto sumnje. Starješina M. Russell Ballard potaknuo nas je da »ostanemo u čamcu, koristimo svoje spasilačke prsluke i držimo se objema rukama«.7
Kao članovi Gospodinove istinite Crkve, već smo u čamcu. Ne trebamo pretraživati svjetovne filozofije za istinu koja će nam dati utjehu, pomoć i usmjerenje da sigurno prođemo kroz životne kušnje – već je imamo! Baš kao što je Ethanova majka mogla ispitati svoja vjerovanja koja je već dugo imala i s pouzdanjem u trenutku krize izjaviti: »Vjerujem«, možemo i mi!
Svjedočim da je naše članstvo u Gospodinovom kraljevstvu dar od neizmjerne vrijednosti. Svjedočim da blagoslovi i mir koje je Gospodin pripremio za one koji su pokorni i vjerni nadmašuju sve što ljudski um može pojmiti. Ostavljam vam ovo svjedočanstvo u ime Isusa Krista. Amen.