Smrti više neće biti
starješina Paul V. Johnson
iz Sedamdesetorice
Za sve koji su žalili nad smrti voljene osobe, Uskrsnuće je izvor velike nade.
Pred tjedan dana je bio Uskrs i naše su misli ponovno bile usredotočene na pomirbenu žrtvu i Uskrsnuće Gospodina Isusa Krista. Prošle godine sam razmišljao i promišljao o Uskrsnuću više nego inače.
Pred gotovo godinu dana, naša kći Alisa je umrla. Borila se s rakom gotovo osam godina, s nekoliko operacija, različitih tretmana, uzbudljivim čudima i dubokim razočaranjima. Gledali smo kako se njezino tjelesno stanje pogoršava dok se približavala kraju svoga smrtnog života. Bilo je mučno gledati što se događa našoj dragocjenoj kćeri – tom svjetlookom malom djetetu koje je odraslo u talentiranu, prekrasnu ženu, suprugu i majku. Mislio sam da će mi se srce slomiti.
Prošle godine u vrijeme Uskrsa, malo više od mjesec dana prije nego je preminula, Alisa je napisala: »Uskrs je podsjetnik svega čemu se nadam za sebe. Da ću jednog dana biti iscijeljena i zdrava. Jednog dana neću imati metala ili plastike u sebi. Jednog dana će moje srce biti slobodno od straha, a moj um slobodan od nemira. Ne molim da se to dogodi uskoro, ali mi je toliko drago da zaista vjerujem u predivan život nakon smrti.«1
Uskrsnuće Isusa Krista osigurava upravo ono čemu se Alisa nadala i nadahnula u svakome od nas »razlog nade koja je u [nama]«.2 Predsjednik Gordon B. Hinckley je naveo Uskrsnuće kao »najveći od svih događaja u povijesti čovječanstva«.3
Uskrsnuće je dovedeno Pomirenjem Isusa Krista te je ključno u velikom naumu spasenja.4 Mi smo duhovna djeca nebeskih roditelja.5 Kada dolazimo na ovu zemlju, naš duh je ujedinjen s našim tijelom. Iskušavamo sve radosti i izazove vezane uz smrtni život. Kada osoba umre, njihov duh je odvojen od njihovog tijela. Uskrsnuće omogućava da duh i tijelo osobe budu ponovno ujedinjeni, samo će ovaj put biti besmrtno i savršeno – bez boli, bolesti ili drugih problema.6
Nakon uskrsnuća, duh više nikada neće biti odvojen od tijela jer je Spasiteljevo uskrsnuće donijelo totalnu pobjedu nad smrću. Kako bi dobili našu vječnu sudbinu, trebamo imati ovu besmrtnu dušu – duh i tijelo – zauvijek ujedinjeni. S duhom i besmrtnim tijelom nerazdvojno povezanima, možemo »primiti puninu radosti«.7 U stvari, bez Uskrsnuća nikada ne bismo primili puninu radosti nego bismo bili vječno nesretni.8 Čak i vjerni, pravedni ljudi gledaju odvajanje njihovog tijela od duha kao zatočeništvo. Oslobođeni smo od ovog zatočeništva kroz Uskrsnuće.9 Nema spasenja bez našeg duha i našeg tijela.
Svako od nas ima tjelesne, mentalne i emotivne granice i slabosti. Ti izazovi, od kojih se neki sada čine nerješivima, na kraju će biti riješeni. Niti jedan od tih problema nas neće mučiti nakon što uskrsnemo. Alisa je istraživala stope preživljavanja za ljude s vrstom raka koji je imala, a brojevi nisu bili ohrabrujući. Napisala je: »Ali postoji lijek, pa se ne bojim. Isus je već izliječio moj rak, a i vaš … Bit će mi bolje. Drago mi je što to znam.«10
Možemo zamijeniti riječ rak s bilo kojom drugom fizičkom, mentalnom ili emotivnom bolesti s kojima se suočavamo. Zbog uskrsnuća su već izliječene. Čudo uskrsnuća, krajnji lijek, nalazi se iznad moći suvremene medicine. Ali nije iznad Božje moći. Znamo da se to može dogoditi jer je Spasitelj uskrsnuo i time je Uskrsnuće omogućeno svakome od nas.11
Uskrsnuće Spasitelja dokazuje da je on Sin Božji i da je to što je podučavao istinito. »Uskrsnuo je kako je rekao!«12 Nema jačeg dokaza njegove božanstvenosti od njegovog dolaska iz groba s besmrtnim tijelom.
Znamo svjedoke Uskrsnuća u vrijeme Novog zavjeta. Osim žena i muškaraca o kojima čitamo u evanđelju, Novi zavjet nas uvjerava kako su stotine vidjele uskrslog Gospodina.13 A Mormonova knjiga govori o još mnogim stotinama: »Mnoštvo priđe i stavi ruke u rebra njegova … očima svojim, i rukama svojim opipaše, i zasigurno spoznaše i posvjedočiše da je to onaj o kojemu su proroci pisali da ima doći.«14
Tim drevnim svjedocima su dodani svjedoci u posljednje dane. U stvari, u uvodnom prizoru ove rasporedbe, Joseph Smith je vidio uskrslog Spasitelja s Ocem.15 Živući proroci i apostoli su svjedočili o stvarnosti uskrslog, živućeg Krista.16 Kako bismo mogli reći: »Mi smo također opkoljeni tolikim oblakom svjedoka.«17 I svaki od nas može biti dio oblaka svjedoka koji zna kroz moć Duha Svetoga da zapravo što slavimo se stvarno dogodilo – da je Uskrsnuće stvarno.
Stvarnost Uskrsnuća Spasitelja prožima naše slomljeno srce nadom, zato što dolazi uz sigurnost da su sva ostala obećanja evanđelja jednako stvarna – obećanja koja nisu ništa manje čudesna od uskrsnuća. Znamo da on ima moć očistiti nas od svih naših grijeha. Znamo da je on na sebe preuzeo sve naše slabosti, boli i nepravde koje smo pretrpjeli.18 Znamo da je »uskrsnu[o]… on od mrtvih s iscjeljenjem u krilima svojim«.19 Znamo da nas on može učiniti čitavima bez obzira što se slomilo u nama. Znamo da će »otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli«.20 Znamo da možemo biti »usavršeni po Isusu … koji izvede to savršeno pomirenje«21 ako ćemo imati vjere i slijediti ga.
Pred kraj nadahnjujućeg oratorija Mesija, Handel je uglazbio riječi apostola Pavla koje se raduju Uskrsnuću.
»Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti,
u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; … zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti,
jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i da se ovo smrtno tijelo obuče besmrtnošću…
tada će se ispuniti pisana riječ: ‘Pobjeda proguta smrt.
Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?’ …
Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu!«22
Zahvalan sam za blagoslove koji su naši zbog Pomirenja i Uskrsnuća Gospodina Isusa Krista. Jer za sve koji su polegli dijete u grob ili plakali nad lijesom bračnog druga, ili žalili nad smrti roditelja, ili voljene osobe, Uskrsnuće je izvor velike nade. Kako će moćno iskustvo biti ponovno ih vidjeti – ne samo kao duhove, nego kao uskrsla tijela.
Čeznem ponovno vidjeti svoju majku i osjetiti njezin nježan dodir i pogledati u njezine oči pune ljubavi. Želim vidjeti očev osmjeh i čuti njegov smijeh i vidjeti ga kao uskrslo, usavršeno biće. S okom vjere, zamišljam Alisu potpuno izvan dosega bilo kakvih zemaljskih problema ili bilo kakvog žalca smrti – uskrslu, savršenu Alisu pobjedonosnu i s puninom radosti.
Pred nekoliko Uskrsa je jednostavno napisala: »Život kroz njegovo ime. Toliko nade. Uvijek. Kroz sve. Volim kada me Uskrs podsjeti na to.«23
Svjedočim o stvarnosti Uskrsnuća. Isus Krist živi, a zbog njega, mi ćemo svi ponovno živjeti. U ime Isusa Krista. Amen.