U društvu vođa Crkve
starješina Ronald A. Rasband
iz Zbora dvanaestorice apostola
Stojite li u društvu crkvenih vođa u mračnom svijetu kako biste mogli širiti svjetlo Kristovo?
Izražavamo toplu dobrodošlicu novopozvanim vrhovnim autoritetima, članovima Sedamdesetorice područja i divnom novom vrhovnom predsjedništvu Male škole. Izražavamo duboku zahvalnost onima koji su razriješeni. Sve vas volimo!
Moja draga braćo i sestre, upravo smo sudjelovali u najblagoslovljenijem iskustvu kad smo dizali ruke u znak podrške prorocima, vidiocima i objaviteljima te drugim vođama i vrhovnim službenicima pozvanim od Boga upravo ovih dana. Nikad se nisam olako ili nemarno odnosio prema prilici podržati sluge Gospodnje i primiti njihovo vodstvo. Budući da sam prije samo nekoliko mjeseci podržan za člana Zbora dvanaestorice apostola, ponizan sam zbog vašeg glasa podrške i povjerenja. Cijenim vašu spremnost podržati mene i sve ove velike vođe.
Nedugo nakon što sam podržan prošlog listopada, otputovao sam na zaduženje u Pakistan i dok sam boravio ondje, upoznao sam veličanstvene i predane svece u toj zemlji. Malo ih je brojem, ali snažni su duhom. Ubrzo nakon povratka kući, primio sam sljedeću obavijest od brata Shakeela Arshada, dragog člana kojeg sam upoznao tijekom svog posjeta: »Hvala ti, starješino Rasbande, za dolazak u Pakistan. Želim ti reći da te mi… članovi Crkve… podržavamo i volimo. Sretni smo što si bio ovdje i što smo te mogli slušati. Dan kada smo upoznali jednog apostola za moju obitelj je bio zlatan.«1
Upoznavanje svetaca poput brata Arshada bilo je važno i uzvišeno iskustvo i, koristeći njegove riječi, »zlatan dan« i za mene.
U siječnju su crkveni vođe sudjelovali u prijenosu Licem u lice s mladima, njihovim vođama i roditeljima iz cijelog svijeta. Prijenos se prenosio uživo putem interneta na mnogim mjestima u 146 zemalja, neka mjesta su imala veliku publiku u kapelama, a druga su bila domovi s jednim mladim koji je pratio. Ukupno se pridružilo stotine tisuća gledatelja.
U povezivanju s našom brojnom publikom, sestra Bonnie Oscarson, vrhovna predsjednica Djevojaka, brat Stephen W. Owen, vrhovni predsjednik Mladića, i ja smo – uz podršku naših mladih domaćina, glazbenika i drugih – odgovarali na pitanja naših mladih.
Cilj nam je bio predstaviti Temu zajedničkih aktivnosti za 2016. »Hrlite naprijed s postojanošću u Kristu« iz 2. Nefija, koji glasi: »Morate stoga hrliti naprijed s postojanošću u Kristu, imajući savršen odsjaj nade i ljubavi prema Bogu i svim ljudima. Budete li, dakle, hrlili naprijed, gosteći se riječju Kristovom, i ustrajete li do svršetka, gle, ovako govori Otac: Imat ćete život vječni.«2
Pročitavši više stotina pitanja naših mladih, što smo doznali? Doznali smo da naši mladi vole Gospodina, podržavaju naše vođe i žele dobiti odgovore na svoja pitanja. Pitanja su pokazatelj veće želje za učenjem, dodavanjem onim istinama koje su već ukorijenjene u našim svjedočanstvima i boljim pripremanjem da »hrlimo naprijed s postojanošću u Kristu«.
Obnova evanđelja započela kad je mladić, Joseph Smith, postavio pitanje. Mnoga su od Spasiteljevih naučavanja tijekom njegovog službeništva započela pitanjem. Sjetite se njegovog pitanja upućenog Petru: »Za koga me držite?«3 I Petrova odgovora: »Ti si Krist, Sin Boga živoga.«4 Trebamo jedni drugima pomagati pronaći odgovore Nebeskog Oca kroz vodstvo Duha.
U tom prijenosu rekao sam mladima:
»Vođe ove Crkve svjesni su vaših problema, briga i izazova.
Mi imamo djecu. Imamo unuke. Često se sastajemo s mladima diljem svijeta. I molimo se za vas, razgovaramo o vama na najsvetijim mjestima i volimo vas.«5
Želim iznijeti jedan od mnogih, mnogih odgovora koje smo primili s tog događaja.
Lisa iz Grande Prairieja u Alberti u Kanadi napisala je: »Ovaj događaj Licem u lice je prekrasan. Kakva snaga za moje svjedočanstvo i uvjerenje u evanđelje. Toliko smo blagoslovljeni što imamo nadahnute vođe koji su pozvani služiti na toliko mnogo različitih položaja.«6
Liz iz Pleasant Grovea u Uti napisala je u jednoj ranijoj poruci: »Zahvalna sam za svoju osobnu vjeru i priliku podržati Božjeg proroka i muškarce i žene koji zajedno s njim služe.«7
Danas smo podržali vođe koji su božanskim nadahnućem pozvani podučavati nas i voditi i koji nas pozivaju da se čuvamo opasnosti s kojima se svakodnevno suočavamo – od nemarnog štovanja šabata, do prijetnji obiteljima, do napada na vjersku slobodu i čak do osporavanja objave posljednjih dana. Braćo i sestre, slušamo li njihov savjet?
Mnogo smo puta na saborima, sakramentalnim sastancima i sastancima Male škole pjevali nježne riječi: »Vodi me, budi sa mnom«.8 Što za vas znače te riječi? Koga se sjetite kada pomislite na njih? Jeste li osjetili utjecaj pravednih vođa, onih učenika Isusa Krista koji su u prošlosti dotakli vaš život i nastavili to činiti i danas, koji s vama hodaju putem Gospodnjim? Mogu biti blizu kod kuće. Mogu biti u vašim mjesnim kongregacijama ili govoriti s govornice Općeg sabora. Ti vam učenici iznose blagoslov posjedovanja svjedočanstva o Gospodinu Isusu Kristu, vođi ove Crkve, vođi naše duše, koji je obećao: »Radujte se… i ne bojte se, jer ja sam, Gospod, s vama i stajat ću uz vas«.9
Sjećam se priče koju je predsjednik Thomas S. Monson iznio o tome kako je bio pozvan u kuću predsjednika okola Paula C. Childa da bi se pripremio za napredovanje u Melkisedekovo svećeništvo. Kakav poseban blagoslov za predsjednika Childa koji u to vrijeme nije znao da je podučavao mladog Aronovog svećenika koji će jednoga dana postati Božji prorok.10
I ja sam imao svoje trenutke kad me podučavao naš dragi prorok, predsjednik Monson. U mom umu i srcu nema sumnje da je Gospodinov prorok na zemlji, bio sam ponizni primatelj kad je primio objavu i djelovao po njoj. On nas podučava da posegnemo prema drugima, da štitimo i spašavamo jedni druge. Tako je podučavano kod voda Mormonovih. Oni koji su se željeli »zvati narodom njegovim« bili su voljni »ponijeti bremena jedan drugome«, »plakati s onima koji plaču« i »stati kao svjedoci Božji«.11
Ja danas stojim kao svjedok Boga, Vječnog Oca i njegovog Sina, Isusa Krista. Znam da naš Spasitelj živi i voli nas i usmjerava svoje sluge, vas i mene, u ispunjavanju njegovih moćnih svrha na ovoj zemlji.12
Dok hrlimo naprijed, odabirući slijediti savjet i upozorenja naših vođa, odabiremo slijediti Gospodina dok se svijet kreće u drugom smjeru. Odabiremo čvrsto držati željeznu palicu, biti sveci posljednjih dana, biti na Gospodnjem zadatku i biti ispunjeni »silno velikom radošću«.13
Pitanje koje se danas sve više postavlja je jasno: stojite li u društvu crkvenih vođa u mračnom svijetu kako biste mogli širiti svjetlo Kristovo?
Odnosi s vođama vrlo su važni i značajni. Bez obzira na njihov uzrast, koliko daleko oni bili, ili kada god taknuli naše srce, utjecaj vođa odražava se u riječima američkog pjesnika Edwina Markhama koji kaže:
Sudbina je ta što nas čini braćom,
[nitko] nije sam na tom putu:
sve što činimo u životima drugih
vraća nam se u našem vlastitom.14
Shakeel Arshad, moj prijatelj iz Pakistana, dao je svoju podršku meni, svom bratu i prijatelju. Kao i mnogi od vas. Kada posegnemo prema drugima da bismo ih uzdigli, potvrđujemo ove moćne riječi: »[Nitko] nije sam na tom putu.«
Najviše od svega, trebamo našeg Spasitelja, našeg Gospodina, Isusa Krista. Jedan od zapisa iz Svetih pisama koji me je uvijek duhovno poticao govori o tome kada je Isus Krist hodao po vodi da bi se sastao sa svojim učenicima koji su putovali u lađi Galilejskim morem. To su bili vođe, novopozvani poput većine nas za govornicom danas. Zapis je iz Mateja:
»Lađica se već nalazila na morskoj pučini; bili su je valovi, jer je udario protivan vjetar.
Za četvrte noćne straže Isus dođe k njima, hodeći po moru.
Kad ga opaziše gdje ide po moru, učenici se preplašiše i… od straha počeše vikati.
Ali im Isus odmah reče: ‘Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se!’«15
Petar je od Gospodina čuo taj predivan poziv ohrabrenja.
»Petar mu nato odgovori: ‘Gospodine, ako si ti, naredi mi da dođem k tebi po vodi!’
‘Dođi!’ reče mu [Isus].«16
Prilično smiono. Petar je bio ribar i znao je opasnosti vode. No, bio je predan slijeđenju Isusa – noću i danju, na lađi i na kopnu.
Mogu zamisliti kako je Petar skočio preko strane lađice, ne čekajući na drugi poziv i počeo kročiti po vodi. Doista, Sveta pisma kažu da on »pođe po vodi da dođe k Isusu«.17 Kada je vjetar ojačao i dobio na snazi i valovi su počeli vitlati se oko njegovih stopala, Petar se »uplaši… te poče tonuti i vikati: ‘Spasavaj, Gospodine!’
Odmah Isus pruži ruku, prihvati ga.«18
Tako moćna lekcija. Gospodin je bio tu za njega, baš kao što je tu za vas i mene. Ispružio je svoju ruku i privukao Petra k sebi i na sigurno.
Trebao sam Spasitelja i njegovu ruku spasa toliko puno puta. Sad ga trebam kao nikad dosad, kao i svatko od vas. Osjećao sam se sigurno s vremena na vrijeme preskočiti preko strane lađice, figurativno govoreći, u nepoznato mjesto, samo kako bih shvatio da ne mogu to učiniti sam.
Dok smo razgovarali tijekom inicijative Licem u lice, Gospodin je često posezao prema nama kroz našu obitelj i vođe, pozivajući nas da dođemo njemu – baš kao što je posegnuo prema Petru kako bi ga spasio.
I vi ćete imati mnogo prilika odgovoriti na česte pozive: »Dođite Kristu«.19 Nije li to bit ovog smrtnog života? Poziv može biti da dođete spasiti člana obitelji, da dođete služiti misiju, da se vratite u crkvu, da dođete u sveti hram i, kao što smo nedavno čuli od naših prekrasnih mladih na događaju Licem u lice, da dođete i odgovorite na pitanje. U pravo vrijeme, svatko od nas će čuti poziv: »Dođi kući«.
Molim se da ćemo posegnuti prema drugima, posegnuti i uhvatiti Spasiteljevu ruku koju nam pruža, često kroz svoje božanski pozvane vođe i članove naše obitelji, i poslušati njegov poziv da dođemo.
Znam da Isus Krist živi, volim ga i znam svim svojim srcem da on voli svakoga od nas. On je naš veliki uzor i božanski vođa sve djece našeg Oca. O tome svečano svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.