Najveći vođe su i najveći sljedbenici
Stephen W. Owen
vrhovni predsjednik Mladića
Doći će vrijeme kada će se put ispred vas činiti mračnim, no nastavite slijediti Spasitelja. On poznaje put, zapravo on jest put.
Kada sam imao 12 godina moj me je otac odveo u planine u lov. Probudili smo se u 3.00 ujutro, osedlali naše konje i uputili se u šumovite planinske krajeve u potpunu tamu. Koliko god sam volio loviti s tatom, u tom sam trenutku osjetio malu nervozu. Nikada prije nisam bio u tim planinama i nisam mogao vidjeti tragove – ili išta drugo, da kažem! Jedino što sam mogao vidjeti bila je mala baterija koju je otac nosio, a bacala je blijedo svjetlo na borove ispred nas. A što da se moj konj pokliznuo i pao – vidi li uopće kamo ide? Ipak, tješila me ova misao: »Tata zna kamo ide. Ako ću ga slijediti, sve će biti u redu.«
I doista sve je bilo u redu. S vremenom je izašlo i sunce, a mi smo proveli predivan dan zajedno. Dok smo išli prema kući, tata mi je pokazao veličanstveni, strmi planinski vrh što se izdizao između ostalih. »To je Windy Ridge«, rekao je. »To je odlično mjesto za lov.« Odmah sam znao da se želim vratiti i jednog se dana popeti na Windy Ridge.
Godinama nakon toga često bih slušao oca kako priča o Windy Ridgeu, no nikada se nismo vratili – sve dok jednoga dana, 20 godina kasnije, nisam nazvao oca i rekao mu: »Idemo na Windy.« Još jednom smo osedlali naše konje i uputili se prema planinama. Sada sam već u svojim 30-im godinama bio iskusan jahač, ali sam svejedno osjetio onu istu nervozu kao kad sam bio 12-godišnji dječak. Ali moj je tata znao put i ja sam ga slijedio.
Naposljetku smo stigli na vrh Windyja. Pogled je bio zapanjujuć, a preplavio me osjećaj želje za povratkom – ne zbog mene ovaj put, nego zbog moje žene i djece. Želio sam da iskuse ono što sam ja iskusio.
Tijekom godina sam imao mnogo prilika voditi svoje sinove i druge mladiće u planine, kako je moj otac vodio mene. Ta su me iskustva potaknula da promislim što znači voditi – i što znači slijediti.
Isus Krist, najveći vođa i najveći sljedbenik
Kada bih vam postavio pitanje: »Tko je najveći vođa ikada?« – što biste odgovorili? Odgovor je, naravno, Isus Krist. On je savršeni primjer svih mogućih kvaliteta vođenja.
A što kada bih vam postavio pitanje: »Tko je najveći sljedbenik ikada?« — ne bi li odgovor opet bio Isus Krist? On je najveći vođa jer je najveći sljedbenik – on savršeno slijedi svoga Oca, u svemu.
Svijet podučava da vođe moraju biti snažni, a Gospodin podučava da moraju biti krotki. Svjetovni vođe stječu moć i utjecaj svojim talentom, vještinama i bogatstvom. Kristoliki vođe stječu moć i utjecaj »uvjeravanjem, velikodušnošću, plemenitošću i blagošću, i ljubavlju nehinjenom«1
U Božjim očima, najveći su vođe uvijek bili najveći sljedbenici.
Dopustite mi da vam iznesem dva iskustva iz nedavnog susreta s mladićima crkve koji su me podučili o vođenju i slijeđenju.
Svi smo mi vođe
Nedavno smo moja supruga i ja prisustvovali sakramentalnom sastanku izvan našeg odjela. Trenutak prije početka sastanka prišao mi je mladić i upitao me bih li želio pomoći u podjeli sakramenta. Rekao sam: »Vrlo rado.«
Zauzeo sam svoje mjesto s drugim đakonima i upitao jednoga koji je sjedio do mene: »Koji je moj zadatak?« Rekao mi je da trebam početi podjeljivati sakrament s kraja kapele prema srednjem dijelu, a da će on biti na drugoj strani u istome dijelu, pa ćemo tako zajedno doći do prednje strane.
Rekao sam: »Nisam to već dugo činio.«
On mi je odgovorio: »To je u redu. Bit će sve u redu. I ja sam se tako osjećao na početku.«
Kasnije, najmlađi je đakon zbora, netom zaređen, iznio govor na sakramentalnom sastanku. Nakon sastanka drugi su ga đakoni okružili kako bi mu rekli koliko su ponosni na svoga kolegu iz člana zbora.
Dok sam ih toga dana išao posjetiti saznao sam da svakoga tjedna članovi svih zborova Aaronovog svećeništva u tom odjelu prilaze drugim mladićima i pozivaju ih da budu dio njihovog zbora.
Ti su mladi đakoni svi izvrsni vođe. A očito su u svojoj poleđini imali predivne obnašatelje Melkisedekovog svećeništva, roditelje i druge koji su ih učili njihovim dužnostima. Odrasli na te mladiće ne gledaju samo kakvi su, nego kakvi mogu postati. Kada se obraćaju mladićima ili govore o njima, ne usredotočuju se na njihove nedostatke. Umjesto toga, naglašavaju kvalitete velikog vođe koje pokazuju.
Mladići, na taj vas način i Gospodin vidi. Pozivam vas da i vi sebe gledate na taj način. Doći će vrijeme u vašem životu kada ćete vi biti pozvani voditi. A u sve ostalo vrijeme od vas se očekuje da slijedite. Moja poruka vama danas je da ste, bez obzira na svoj poziv, uvijek vođa i uvijek ste sljedbenik. Vodstvo je izraz učeništva – jednostavno, to je pomaganje drugima da dođu Kristu, što istinski učenici i čine. Ako nastojite biti Kristov sljedbenik, tada možete i druge podučavati da ga slijede, a vi možete biti vođa.
Vaša sposobnost vođenja ne dolazi iz vanjske osobnosti, motivacijskih vještina ili čak talenta javnog govorenja. Ona dolazi iz vaše predanosti slijediti Isusa Krista. Ona dolazi iz vaše želje da budete, Abrahamovim riječima, »veći sljedbenik pravednosti«.2 Ako možete to učiniti – čak i ako niste savršeni u tome, ali se trudite – tada jeste vođa.
Svećenička služba je vodstvo
Drugom sam prilikom bio u Novom Zelandu u posjeti samohranoj majci s troje tinejdžera. Najstariji je sin imao 18 godina i primio je Melkisedekovo svećeništvo prethodne nedjelje. Upitao sam ga je li već primjenjivao svoje svećeništvo. Rekao mi je: »Nisam siguran što to znači.«
Rekao sam mu kako sada ima ovlast dati svećenički blagoslov kako bi pružio utjehu ili ozdravljenje. Pogledao je svoju majku, koja dugi niz godina uza sebe nije imala obnašatelja Melkisedekovog svećeništva. »Mislim da bi bilo predivno«, rekao sam, »kada bi svojoj majci udijelio blagoslov«.
Odgovorio je: »Ne znam kako.«
Objasnio sam mu da treba položiti ruke na glavu svoje majke, izreći njezino ime, reći da joj udjeljuje blagoslov ovlašću Melkisedekovog svećeništva, reći što god mu Duh naloži u umu i srcu, i završiti u ime Isusa Krista.
Sljedećeg sam dana od njega primio e-mail. Napisao mi je, ukratko: »Večeras sam blagoslovio svoju majku… Osjećao sam se vrlo nervozno i nepodobno, stoga sam neprestance molio kako bih bio siguran da je Duh uz mene, jer bez toga nisam mogao udijeliti blagoslov. Čim sam počeo, potpuno sam zaboravio sebe i svoje slabosti … [Nisam očekivao] toliku duhovnu i emocionalnu snagu … Nakon toga me duh ljubavi toliko pogodio da nisam mogao suzdržati svoje osjećaje, stoga sam zagrlio svoju majku i plakao poput djeteta … Čak i sada dok pišem ovo [osjećam] Duha [tako snažno] da nikada više ne želim griješiti … Volim ovo evanđelje.«3
Nije li nadahnjujuće vidjeti kako naizgled neznatan običan mladić može postići veliku stvar kroz svećeničku službu, čak i kada se osjeća nepodobno? Nedavno sam saznao da je ovaj mladi starješina primio poziv na misiju i da će sljedećeg mjeseca doći u centar za obuku misionara. Vjerujem da će mnoge duše odvesti Kristu jer je naučio kako slijediti Krista u svojoj svećeničkoj službi – počevši od vlastitog doma gdje je njegov primjer duboko utjecao na njegovog 14-godišnjeg brata.
Braćo, shvaćali mi to ili ne, ljudi gledaju na nas – članovi obitelji, prijatelji pa čak i stranci. Nije dovoljno da mi kao obnašatelji svećeništva samo dođemo Kristu, nego, naša je dužnost »sve pozivati da dođu Kristu«.4 Ne možemo biti zadovoljni primanjem duhovnih blagoslova za sebe, moramo ljude koje volimo voditi do tih istih blagoslova – a kao učenici Isusa Krista, moramo voljeti svakoga. Spasiteljeva zapovijed Petru jest zapovijed i nama: »Kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću!«5
Slijedite čovjeka iz Galileje
Doći će vrijeme kada će se put ispred vas činiti mračnim, no nastavite slijediti Spasitelja. On poznaje put, zapravo on jest put.6 Što iskrenije dolazite Kristu, dublje ćete željeti pomoći drugima da iskuse ono što ste vi iskusili. Još jedna riječ za taj osjećaj je ljubav »kojom [Otac] obdari prave sljedbenike Sina svojega Isusa Krista«.7 Tada ćete shvatiti da u samoj radnji slijeđenja Krista, vi također vodite druge k njemu, jer, riječima predsjednika Thomasa S. Monsona: »Dok slijedimo tog čovjeka iz Galileje – Gospodina Isusa Krista – osjetit će se naš osobni utjecaj gdje god se nalazili, bez obzira na naše pozive.«8
Svjedočim da je ovo Kristova istinita Crkva. Vodi nas prorok Božji, predsjednik Monson – veliki vođa koji je i sljedbenik Spasiteljev. U ime Isusa Krista. Amen.