Ali tko ustraje do konca, bit će spašen

starješina Claudio D. Zivic

iz Sedamdesetorice

Budimo vjerni onome što vjerujemo i znamo.

Draga braćo i sestre, izuzetno cijenim priliku da vam mogu izraziti neke svoje osjećaje.

Prije nekoliko smo godina moja supruga i ja prisustvovali svečanosti otvaranja interaktivne dječje izložbe u Muzeju povijesti Crkve u Salt Lake Cityju. Na kraju svečanosti, predsjednik Thomas S. Monson je došao do nas i, dok se s nama rukovao, rekao: »Ustrajte i pobijedit ćete« – duboko učenje i ono čiju istinu, naravno, svi možemo potvrditi.

Isus Krist nam je obećao: »Tko ustraje do konca, bit će spašen.«

Ustrajati znači »ostati čvrst u predanosti slušanju zapovijedi Božjih unatoč iskušenjima, protivljenju i nevoljama.«

Čak i oni koju su imali snažna duhovna iskustva te su vjerno služili, mogu jednog dana zastraniti ili postati neaktivni ako ne ustraju do svršetka. Neka uvijek i s jasnoćom u svojim mislima i srcima imamo rečenicu: »To se meni neće dogoditi.«

Kada je Isus Krist podučavao u Kafarnaumu »mnogi [se] njegovi učenici povukoše i nisu više išli s njim.

Onda Isus upita Dvanaestoricu: ʻZar ćete i vi otići?ʼ«

Vjerujem da danas Isus Krist pita sve nas koji smo sklopili svete saveze s njim: »Zar ćete i vi otići?«

Molim se da svi mi, s dubokim promišljanjem o onome što vječnosti čuvaju za nas, možemo odgovoriti kao Šimun Petar: »Gospodine, komu ćemo otići?… Ti imaš riječi vječnoga života.«

Budimo vjerni onome što vjerujemo i znamo. Ako nismo živjeli u skladu s našim znanjem, promijenimo se.Grešnici koji ustraju u svojim grijesima i ne pokaju se, tonu dublje i dublje u prljavštinu, sve dok ih Sotona ne prisvoji za sebe, značajno ugrožavajući njihovu mogućnost za pokajanjem, dobivanjem oprosta i bivanjem blagoslovljenima svim blagoslovima vječnosti.

Čuo sam mnoga opravdanja od onih koji su prestali aktivno sudjelovati u Crkvi te su izgubili ispravnu sliku svrhe našeg putovanja na ovoj zemlji. Preklinjem ih da razmisle i vrate se, zato što vjerujem da nitko neće moći pronalaziti izgovore pred Gospodinom Isusom Kristom.

Kada smo se krstili, sklopili smo saveze – ne s bilo kime, već sa Spasiteljem, pristajući »preuzeti na sebe ime Isusa Krista, imajući odlučnost da mu služ[imo] do svršetka.«

Prisustvo na sakramentalnim sastancima jedan je od ključnih načina na koji možemo procijeniti našu odlučnost da mu služimo, našu duhovnu snagu i rast naše vjere u Isusa Krista.

Blagovanje od sakramenta najvažnija je stvar koju činimo na šabat. Gospodin je objasnio tu uredbu svojim apostolima neposredno prije svoje smrti. Isto je učinio na američkom kontinentu. On nam govori da će, sudjelujemo li u ovoj uredbi, ona biti svjedočanstvo Ocu da ćemo ga se uvijek spominjati te je obećao da ćemo, u skladu s time, imati Duha njegovog da bude s nama.

U podučavanjima Alme mlađeg upućenim njegovom sinu Šiblonu, nalazimo mudri savjet i upozorenja koja nam pomažu ostati vjernima našim savezima.

»Gledaj da ne budeš uznesen do oholosti; da, gledaj da se ne hvastaš vlastitom mudrošću svojom ni velikom snagom svojom.

Upotrijebi odvažnost, ali ne drskost; i također gledaj da zauzdaš sve strasti svoje, kako bi mogao biti ispunjen ljubavlju; gledaj da se uzdržiš od dokonosti.«

Prije nekoliko godina, za vrijeme godišnjeg odmora, želio sam po prvi put ići kajakariti. Unajmio sam kajak i prepun entuzijazma se otisnuo na more.

Nakon nekoliko minuta, val je prevrnuo kajak. S velikim trudom, držeći veslo u jednoj ruci i kajak u drugoj, uspio sam povratiti ravnotežu.

Ponovno sam pokušao veslati kajak, ali samo nekoliko minuta kasnije kajak se opet okrenuo. Tvrdoglavo sam nastavio pokušavati, bez učinka, sve dok mi netko tko se razumio u kajakarenje nije rekao da zacijelo postoji pukotina u ljusci i kajak se napunio vodom, učinivši ga nestabilnim i nemogućim kontrolirati. Odvukao sam kajak na obalu i izvadio čep te se zaista izlila velika količina vode.

Mislim da se ponekad krećemo kroz život s grijesima koji, poput propuštanja u mom kajaku, ometaju naš duhovni napredak.

Ako ustrajemo u svojim grijesima, zaboravljamo saveze koje smo sklopili s Gospodinom, iako se nastavljamo prevrtati zbog neravnoteže koju ti grijesi stvaraju u našim životima.

Poput pukotina u mom kajaku, i pukotine u našim životima treba rješavati. Neki grijesi zahtijevaju više truda od drugih da bi bili okajani.

Trebali bismo se stoga upitati: Gdje smo u odnosu na svoj stav prema Spasitelju i njegovom djelu? Jesmo li u Petrovoj situaciji kada je zanijekao Isusa Krista? Ili smo napredovali do točke kada imamo stav i odlučnost koje je on imao nakon velikog poslanja koje je dobio od Spasitelja?

Moramo nastojati biti poslušni svim zapovijedima i obraćati pažnju na one koje nam je najteže obdržavati. Gospodin će biti uz nas, pomažući nam u vremenima potrebe i slabosti te ako pokažemo iskrenu želju i djelujemo u skladu s time, on će učiniti da »ono što je slabo postane jako.«

Poslušnost će nam dati snagu da nadvladamo grijeh. Moramo također razumjeti da kušnja naše vjere zahtijeva od nas poslušnost, često bez poznavanja ishoda.

Predlažem formulu koja će nam pomoći ustrajati do svršetka:

Dnevno se moliti i čitati Pisma.
Tjedno blagovati od sakramenta srca skršena i duha raskajana.
Plaćati svoje desetine i mjesečne posne prinose.
Svake dvije godine – svake godine za mlade – obnoviti svoje hramske preporuke.
Kroz cijeli život služiti u djelu Gospodnjem.

Neka velike istine evanđelja umire naše umove i neka očuvamo svoje živote od pukotina koje mogu omesti naše sigurno putovanje morem ovoga života.

Uspjeh na Gospodinov način ima cijenu i jedini način da se on postigne jest platiti tu cijenu.

Kako li sam zahvalan da je naš Spasitelj ustrajao do kraja, dovršivši svoju veliku pomirbenu žrtvu.

Trpio je za naše grijehe, boli, potištenost, tjeskobu, nemoći i strahove, i zato zna kako nam pomoći, kako nas nadahnuti, kako nas utješiti i kako nas ojačati tako da možemo ustrajati i zadobiti krunu koja se čuva za one koji nisu pobijeđeni.

Život je različit za svakoga od nas. Svi imamo vrijeme iskušenja, vrijeme radosti, vrijeme za donošenje odluka, vrijeme za savladavanje prepreka i vrijeme za iskorištavanje prilika.

Kakva god da je naša osobna situacija, svjedočim da naš Nebeski Otac stalno govori: »Volim te. Podržavam te. S tobom sam. Ne odustaj. Pokaj se i ustraj na putu koji sam ti pokazao. I uvjeravam te da ćemo se ponovno vidjeti u našem celestijalnom domu.« U ime Isusa Krista, amen.