Posluživati poput Spasitelja
Pokažimo svoju zahvalnost i ljubav prema Bogu poslužujući s ljubavlju našim vječnim sestrama i braći.
Kako je predivan blagoslov živjeti u doba stalne objave od Boga. Dok se radujemo »vremen[im]a sveopće obnove« i prihvaćamo ih, vremenima koja su došla i dolazit će kroz prorokovane događaje našeg doba, pripremamo se za Spasiteljev Drugi dolazak.
I koji bolji način pripreme za susret s njime od nastojanje da postanemo poput njega kroz brižno međusobno posluživanje! Kao što je Isus Krist podučio svoje sljedbenike na početku ove rasporedbe: »Ako me ljubiš, služit ćeš mi i obdržavati sve moje zapovijedi«. Naše služenje drugima iskaz je učeništva, naše zahvalnosti i ljubavi prema Bogu i njegovom Sinu, Isusu Kristu.
Ponekada mislimo da trebamo učiniti nešto veliko i herojsko da bismo to »brojali« kao služenje svojim bližnjima. Ipak jednostavna djela služenja mogu imati duboke utiske na druge – kao i na nas. Što je Spasitelj učinio? Kroz svoje uzvišene darove Pomirenja i Uskrsnuća – koje slavimo na ovu predivnu uskrsnu nedjelju – »nitko drugi nije imao tako snažan utjecaj na sve one koji su živjeli i koji će tek živjeti na zemlji«. No, on se također smiješio, razgovarao je, kročio, slušao, odvajao vrijeme, poticao, podučavao, hranio i praštao. Podjednako je služio obitelji i prijateljima, bližnjima i strancima te je pozvao poznanike i voljene da uživaju u bogatim blagoslovima njegovog evanđelja. Ova »jednostavna« djela služenja i ljubavi pružaju predložak za naše posluživanje danas.
Dok imate povlasticu predstavljati Spasitelja u svojim nastojanjima posluživanja, upitajte se: »Kako mogu iznijeti svjetlo evanđelja ovoj osobi ili obitelji? Što me Duh nadahnjuje učiniti?«.
Posluživanje se može učiniti na razne individualizirane načine. Pa, kako to izgleda?
Posluživanje izgleda poput predsjedništava zbora starješina i Potpornog društva koja se uz molitvu savjetuju o zaduženjima. Umjesto da vođe sami razdjeljuju komade papira, ono izgleda poput osobnog savjetovanja o pojedincima i obiteljima dok se zaduženja daju poslužiteljskoj braći i sestrama. Ono izgleda poput odlazaka u šetnju, okupljanja radi večeri igara, nuđenja službe ili čak zajedničkog služenja. Ono izgleda poput osobnog posjeta, razgovora preko telefona ili interneta, ili slanja SMS poruka. Ono izgleda poput slanja rođendanske čestitke i navijanja na nogometnoj utakmici. Ono izgleda poput iznošenja stiha iz Svetih pisama ili citata iz govora sa sabora koji bi mogli biti značajni toj osobi. Ono izgleda poput raspravljanja o evanđeoskom pitanju i iznošenju svjedočanstva za donošenje jasnoće i mira. Ono izgleda poput toga da postanemo dio nečijeg života i brinemo o toj osobi. Ono izgleda poput intervjua posluživanja na kojem se o potrebama i snagama raspravlja pažljivo i prikladno. Ono izgleda poput vijeća odjela koje se organizira kako bi reagiralo na veću potrebu.
Ovakav oblik posluživanja osnažio je jednu sestru koja se odselila daleko od kuće kada je njezin muž krenuo na fakultet. Bez telefona i s malom bebom za koju se trebala brinuti, osjećala se dezorijenitranom na novoj lokaciji, u potpunosti izgubljenom i samom. Nenajavljena, sestra iz Potpornog društva došla je na vrata donoseći mali par cipela za bebu, stavila ih je oboje u svoj auto i povela da pronađu trgovinu s mješovitom robom. Zahvalna sestra je izvijestila: »Ona je bila moja slamka spasa!«.
Istinsko posluživanje prikazala je starija sestra u Africi koja je bila zadužena pronaći sestru koja već dugo vremena nije dolazila na crkvene sastanke. Kada je otišla do kuće te sestre, saznala je da je žena pretučena i opljačkana, imala je vrlo malo za jesti i nije imala odjeću za koju je smatrala da je prikladna za nedjeljne crkvene sastanke. Žena zadužena da joj poslužuje bila je voljna slušati ju, donijela joj je plodove svojeg vrta, Sveta pisma za čitanje i prijateljstvo. Sestra koja je »nedostajala« ubrzo se vratila u Crkvu i sada ima poziv jer zna da je voljena i cijenjena.
Spajanje takvih nastojanja Potpornog društva sa sada restrukturiranim zborom starješina donijet će jedinstvo koje može polučiti zapanjujuće rezultate. Posluživanje postaje jedno koordinirano nastojanje u ispunjavanju svećeničke dužnosti da se »pohađa kuć[a] svakog člana« i »bd[ije] nad crkvom uvijek, i b[ude] uz njih i jačati ih«, kao i da se ostvari svrha Potpornog društva u međusobnom pomaganju u pripremi za blagoslove vječnog života. Zajedničkim radom pod ravnanjem biskupa, predsjedništva zbora starješina i Potpornog društva mogu biti nadahnuta dok traže najbolje načine da bdiju na svakim pojedincem i svakom obitelji te paze na njih.
Dat ću vam jedan primjer. Majci je dijagnosticiran rak. Ubrzo je započela s liječenjem, a sestre Potpornog društva su odmah krenule na posao, planirajući kako najbolje pomoći s obrocima, prijevozima na liječničke preglede i drugom podrškom. Redovito su je posjećivale, pružajući radosno druženje. U istom je trenutku zbor Melkisedekovog svećeništva pohrlio na djelo. Svojim su radom nadodali preuređenju spavaće sobe i kupaonice kako bi bilo lakše brinuti se o bolesnoj sestri. Mladići su svojim rukama i leđima sudjelovali u tom značajnom nastojanju. A uključile su se i djevojke: one su radosno dogovorile da vjerno svakoga dana šeću psa. Kako je vrijeme prolazilo, odjel je nastavljao svoje služenje, nadodajući i prilagođavajući gdje je to bilo potrebno. To je očito bio rad iz ljubavi, svaki je član dao od sebe, ujedinjeno pokazujući brigu na zasebne načine koji nisu blagoslovili samo sestru koja je patila, već i svakog člana njezine obitelji.
Nakon smionog nastojanja, sestra je naposljetku podlegla raku te je otpočinula u miru. Je li odjel odahnuo, smatrajući posao dobro odrađenim i gotovim? Na, djevojke su nastavile svakodnevno šetati psa, svećenički zborovi nastavili su posluživati ocu i njegovoj obitelji, a sestra Potpornog društva nastavile su posezati u ljubavi radi utvrđivanja snaga i potreba. Braćo i sestre, to je posluživanje – to znači voljeti kako Spasitelj voli!
Još jedan blagoslov ovih nadahnutih najava je prilika za djevojke u dobi od 14 do 18 godina da sudjeluju u posluživanju kao suradnice sestrama u Potpornom društvu, baš kao što mladići njihove dobi služe kao poslužiteljski suradnici braći u Melkisedekovom svećeništvu. Mladi mogu iznositi svoje jedinstvene darove i rasti duhovno dok služe uz odrasle u djelu spasenja. Uključivanje mladih u zaduženja posluživanja može također povećati doseg brige Potpornog društva i zbora starješina za druge povećavajući broj članova koji sudjeluju.
Dok razmišljam o sjajnim djevojkama koje sam poznavala, postanem ushićena zbog tih sestara Potpornog društva koje će imati priliku biti blagoslovljene entuzijazmom, talentima i duhovnom osjetljivošću djevojke dok služe jedna uz drugu ili dok im one poslužuju. I podjednako sam oduševljena prilikom koju će djevojke imati da ih mentoriraju, podučavaju i snaže njihove sestre u Potpornom društvu. Ova prilika za sudjelovanjem u izgradnji Božjeg kraljevstva bit će ogromna pogodnost djevojkama, pomažući im da se bolje pripreme ispuniti svoje uloge kao vođe u Crkvi i zajednici te kao družice koje doprinose u svojim obiteljima. Kao što je sestra Bonnie L. Oscarson jučer iznijela, djevojke »žele biti od koristi. Trebaju znati da su cijenjene i ključne u djelu spasenja.«
Zapravo, djevojke već poslužuju drugima, bez zaduženja ili pompe. Obitelj koju poznajem preselila se stotinama kilometara daleko na novu lokaciju na kojoj nikoga nisu poznavali. Unutar prvog tjedna, četrnaestogodišnja djevojčica iz njihovog novog odjela pojavila se na njihovom kućnom pragu s tanjurom keksića, izražavajući im dobrodošlicu u susjedstvo. Njezina je majka stajala iza nje smiješeći se kao voljna vozačica, podržavajući želju svoje kćeri da poslužuje.
Druga je majka bila zabrinuta jednoga dana što njezina šesnaestogodišnja kći nije bila kod kuće u uobičajeno doba. Kada je djevojka naposljetku stigla, njezina ju je majka ispitala, ponešto frustrirana, o tome gdje je bila. Šesnaestogodišnjakinja je gotovo bojažljivo odgovorila da je odnijela cvijeće udovici koja je živjela u blizini. Primjerila je da je starija sestra izgledala usamljeno i osjetila se potaknuto posjetiti ju. Uz potpuno odobrenje svoje majke, djevojka je nastavila posjećivati stariju ženu. Postale su dobre prijateljice i njihovo se dražesno druženje nastavilo godinama.
Svaka od ovih djevojaka, i mnoge druge poput njih, primjećuje nečiju potrebu i radi na tomu da je ispuni. Djevojke imaju prirodnu želju da se brinu i dijele koja bi mogla biti dobro usmjerena kroz posluživanje u suradništvu s odraslom sestrom.
Bez obzira na našu dob, kada razmotrimo kako najučinkovitije posluživati, pitamo: »Što ona [ili on] treba?«. Spajanjem tog pitanja s iskrenom željom za služenjem vođeni smo Duhom da činimo ono što će uzdignuti i osnažiti osobu. Čula sam bezbrojne priče o braći i sestrama koji su bili blagoslovljeni jednostavnim gestama uključivanja i izražavanja dobrodošlice u crkvi, obazrive poruke e-poštom ili SMS-om, osobnim kontaktom u teškom trenutku, pozivom za sudjelovanjem na aktivnosti skupine ili ponudom da se pomogne izazovnoj situaciji. Samohranim roditeljima, novim obraćenicima, manje aktivnim članovima, udovicama i udovcima ili mladima koji se muče možda će biti potrebna dodatna pažnja i prioritetna pomoć od poslužiteljske braće i sestara. Koordinacija između predsjedništava zbora starješina i Potpornog društva dopušta da se donese ispravna procjena.
Naposljetku, pravo posluživanje ostvaruje se jedan na jedan s ljubavlju kao motivacijom.Vrijednost, zaslužnost i čudo iskrenog posluživanja je u tome da ono doista mijenja živote! Kada su naša srca otvorena i voljna voljeti i uključivati, poticati i tješiti, moć našeg posluživanja bit će neodoljiva. S ljubavlju kao motivacijom, čuda će se događati i mi ćemo pronaći načine da dovedemo naše sestre i braću koji »nedostaju« u sveobuhvatni zagrljaj evanđelja Isusa Krista.
Spasitelj je naš primjer u svemu – ne samo u onome što bismo trebali činiti, već i zašto bismo to trebali činiti. »Njegov život na Zemlji bio nam je poziv – da malo više uzdignemo svoje vidike, zaboravimo vlastite probleme i posegnemo prema drugima.« Dok prihvaćamo priliku da zdušno poslužujemo svojim sestrama i braći, blagoslovljeni smo postati više duhovno pročišćeni, više u rezonanci s Božjom voljom te sposobniji razumjeti njegov naum da si međusobno pomognemo vratiti njemu. Spremnije ćemo prepoznati njegove blagoslove i biti revniji pružiti te blegoslove drugima. Naša će srca pjevati u jedinstvu s našim glasovima:
Pokažimo svoju zahvalnost i ljubav prema Bogu poslužujući s ljubavlju našim vječnim sestrama i braći. Rezultat će biti jedinstvo osjećaja kakvog su ljudi u drevnoj Americi uživali 100 godina nakon Spasiteljevog ukazanja u njihovoj zemlji.
»I dogodi se da ne bijaše nikakva sukoba… uslijed ljubavi Božje koja prebivaše u srcima naroda…
ne bijaše nikakvih zavisti, ni razdorā… i doista ne mogaše biti sretnijega naroda među svim narodima koji bijahu stvoreni rukom Božjom.«
Rado iznosim svoje osobno svjedočanstvo da je Bog nadahnuo ove objavljene promjene i da ćemo, dok ih prihvaćamo voljnog srca, postati spremniji susresti se s njegovim Sinom, Isusom Kristom, prilikom njegovog dolaska. Bit ćemo bliže tome da postanemo narod Siona i osjećat ćemo neusporedivu radost s onima kojima smo pomogli na putu učeništva. Da to činimo moja je strastvena i ponizna molitva, u ime Isusa Krista. Amen.