Srce proroka
Možemo se radovati da je Gospodinov prorok na svom mjestu i da se Gospodinovo djelo vrši na način koji je on božanski propisao.
Žarko sam se molio da Duh Sveti bude sa svima nama danas u ovoj nebeskoj prigodi. Ovo čemu smo zajednički posvjedočili bilo je posebno zadivljujuće kada je 17. prorok ove rasporedbe podržan u svečanom zborovanju.
Dok sam tražio vodstvo da saznam temu o kojoj Gospodin želi da danas govorim, moj je um bio usmjeren na nedavni razgovor s novo pozvanim Prvim predsjedništvom. U ovoj je raspravi jedan od savjetnika iznio nešto ovako: »Duboko se nadam da članstvo Crkve može shvatiti veličinu onoga što se dogodilo s pozivom našeg novog proroka, predsjednika Russella M. Nelsona, te važnost i svetost svečanog zborovanja koje će se održati na općem saboru.« Nadalje je uočio: »Prošlo je 10 godina i mnogi se, pogotovo mladi Crkve, ne sjećaju ovoga od prije, ili nisu to iskusili.«
To me potaklo na razmišljanje o iskustvima koja sam ja imao. Prvi prorok kojeg se sjećam bio je predsjednik David O. McKay. Bilo mi je 14 godina kad je preminuo. Sjećam se osjećaja gubitka koji je pratio njegovu smrt i suza u očima moje majke te tuge koju je osjetila moja cijela obitelj. Sjećam se kako su riječi »molim te blagoslovi predsjednika Davida O. McKaya« silazile s mojih usana tako prirodno u mojim molitvama da bih se, ako nisam pazio, čak i nakon njegove smrti, uhvatio kako koristim te iste riječi. Pitao sam se hoće li moje srce i um prijeći na isti osjećaj i uvjerenje za proroke koji su ga naslijedili. Ali gotovo poput roditelja koji vole svako svoje dijete, pronašao sam ljubav prema predsjednku Josephu Fieldingu Smithu, koji je naslijedio predsjednika McKaya, i prema svakom proroku nakon njega: Haroldu B. Leeju, Spenceru W. Kimballlu, Ezri Taftu Bensonu, Howardu W. Hunteru, Gordonu B. Hinckleyju, Thomasu S. Monsonu i danas predsjedniku Russellu M. Nelsonu, te svoju vezu s njima i svjedočanstvo o njima. Potpuno sam podržao svakog proroka podignutom rukom – i uzdignutim srcem.
Kada svaki od naših voljenih proroka premine, prirodno je imati osjećaj tuge i gubitka. Ali naša je tuga ublažena radošću i nadom koje dolaze kada iskusimo jedan od velikih blagoslova Obnove: poziv i podržavanje živućeg proroka na Zemlji.
S tim ću ciljem govoriti o ovom božanskom procesu koji se slijedio tijekom proteklih 90 dana. Opisat ću ga u četiri segmenta: prvi, smrt našeg proroka i raspuštanje Prvog predsjedništva; drugi, razdoblje čekanja na organizaciju novog Prvog predsjedništva; treći, poziv novog proroka i četvrti, podržavanje novog proroka i Prvog predsjedništva u svečanom zborovanju.
Smrt proroka
Dana 2. siječnja 2018. naš je dragi prorok Thomas S. Monson prešao na drugu stranu zastora. On će zauvijek imati mjesto u našim srcima. Predsjednik Henry B. Eyring izrazio je osjećaje nakon smrti predsjednika Monsona koji savršeno opisuju naše osjećaje: »Obilježje njegovog života, poput Spasiteljeva, bit će njegova osobna uključenost u posezanje za siromašnima, bolesnima – svim pojedincima – diljem svijeta«.1
Predsjednik Spencer W. Kimball je objasnio:
»Kada jedna zvijezda pada iza obzora, druga se pojavljuje i smrt rađa život.
Djelo je Gospodnje beskrajno. Čak i kada snažni vođa umre, Crkva ni u jednom trenutku nije bez vodstva, zahvaljujući brižnom Proviđenju koji daje svojem kraljevstvu neprekidnost i vječitost. Kao što se već dogodilo… ranije u ovoj rasporedbi, ljudi s pobožnošću zatvore grob, obrišu svoje suze i okrenu svoja lica prema budućnosti.«2
Apostolsko međuvladanje
Razdoblje između smrti proroka i ponovne organizacije Prvog predsjedništva naziva se »apostolsko međuvladanje«. Tijekom tog razdoblja Zbor dvanaestorice, pod vodstvom predsjednika zbora, zajednički obnaša ključeve posluživanja vodstva Crkve. Predsjednik Joseph F. Smith je podučio: »Uvijek postoji glava Crkve, a ako je predsjedništvo Crkve uklonjeno smrću ili drugim uzrokom, tada su sljedeća glava Crkve Dvanaestorica apostola, sve dok se predsjedništvo ponovno ne uspostavi.«3
Posljednje razdoblje međuvladanja započelo je kada je predsjednik Monson preminuo 2. siječnja i završilo 12 dana kasnije u nedjelju 14. siječnja. Tog se šabatnjeg jutra Zbor dvanestorice sastao u gornjoj sobi hrama Salt Lake u duhu posta i molitve, pod predsjedavajućim vodstvom predsjednika Russella M. Nelsona, najstarijeg apostola i predsjednika Zbora dvanaestorice.
Poziv novog proroka
Na ovom svetom i nezaboravnom sastanku, slijedeći dobro utvrđen uzorak jedinstva i jednoglasnosti, braća su sjedila prema stažu u polukrugu od 13 stolica i podigla svoje ruke prvo da podrže organizaciju Prvog predsjedništva i zatim da podrže predsjednika Russella Mariona Nelsona kao predsjednika Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Nakon ovog podržavanja uslijedilo je okupljanje Zbora dvanaestorice u krugu i polaganje ruku na glavu predsjednika Nelsona da ga zaredimo i odijelimo, gdje je sljedeći najstariji apostol djelovao kao glas.
Predsjednik Nelson je tada imenovao svoje savjetnike, predsjednika Dallina Harrisa Oaksa, predsjednika Henryja Benniona Eyringa, s predsjednikom Oaksom kao predsjednikom Zbora dvanaestorice apostola i predsjednikom Melvinom Russellom Ballardom kao vršiteljem dužnosti predsjednika Zbora dvanaestorice apostola. Nakon sličnih glasova podrške, svakog je od ove braće predsjednik Nelson odijelio u njihovu odgovarajuću službu. Ovo je bilo duboko sveto iskustvo, uz izlijevanje Duha. Iznosim vam svoje apsolutno svjedočanstvo da je volja Gospodnja, za koju smo se žarko molili, bila snažno očitovana u aktivnostima i događajima toga dana.
Sa zaređenjem predsjednika Nelsona i ponovnom organizacijom Prvog predsjedništva, apostolsko međuvladanje je završilo, i novo uspostavljeno Prvo predsjedništvo počelo je djelovati bez, što je čudesno, i jedne sekunde ometanja u upravljanju Gospodinovim kraljevstvom na Zemlji.
Svečano zborovanje
Ovoga je jutra ovaj božanski proces dosegao vrhunac u skladu sa svetopisamskim mandatom iznesenim u Nauku i savezima: »Jer sve mora biti učinjeno s redom, i zajedničkom suglasnošću u crkvi, molitvom vjere«,4 i »tri predsjedavajuća velika svećenika… podržana pouzdanjem, vjerom i molitvom crkve, tvore zbor Predsjedništva Crkve«.5
Starješina David B. Haight opisao je prethodni događaj ovoga u čemu smo danas sudjelovali:
»Mi smo svjedoci i sudionici najsvetijeg događaja – svečanog zborovanja da djelujemo u svezi s nebeskim stvarima. Kao u drevna vremena, mnogo su posta i molitve sveci ponudili diljem svijeta kako bi mogli primiti izlijevanje Duha Gospodnjeg, što je toliko očito… u ovom trenutku ovog jutra.
Svečano zborovanje, kao što ime navodi, označava svetu, ozbiljnu i pobožnu priliku kada se sveci sastaju pod vodstvom Prvog predsjedništva.«6
Braćo i sestre, možemo se radovati – čak vikati »Hosana!« – da je Gospodinov glasnik, prorok Božji, na svom mjestu i da je Gospodin zadovoljan da se njegovo djelo vrši na način koji je on božanski propisao.
Predsjednik Russell M. Nelson
Ovaj božanski određen proces vodi do još jednog božanski pozvanog proroka. Kao što je predsjednik Monson bio jedan od najvećih žitelja koji je krasio ovu Zemlju, to je i predsjednik Nelson. On je bio intenzivno pripremljen i posebno podučen od Gospodina da nas vodi u ovo vrijeme. Velik je blagoslov sada imati dragog predsjednika Russella M. Nelsona kao našeg brižnog i predanog proroka – 17. predsjednika Crkve u ovoj, posljednjoj rasporedbi.
Predsjednik Nelson je zaista čudesan čovjek. Imao sam povlasticu služiti u Zboru dvanaestorice s njim kao mojim predsjednikom zbora nešto više od dvije godine. Putovao sam s njim i divim se njegovoj energiji, jer treba se brzo kretati kako bi se održao korak s njim! Ukupno je u svojem životu posjetio 133 zemlje.
On poseže za svima, mladima i starima. Čini se da on poznaje svakoga i posebno je nadaren u pamćenju imena. Svi koji ga poznaju osjećaju da su mu najdraži. A tako je sa svima nama – zbog njegove iskrene ljubavi i brige za svakoga.
Moj prvenstveni odnos s predsjednikom Nelsonom bio je u crkvenim ulogama, ipak, upoznao sam se također s profesionalnim životom koji je predsjednik Nelson vodio prije nego što je bio pozvan za općeg autoriteta. Kao što mnogi od vas znaju, predsjednik Nelson bio je svjetski poznat kardio-kirurg, te rano u svojoj medicinskoj karijeri pionir u razvoju uređaja za srce i pluća. On je bio u istraživačkom timu koji je podržao prvu operaciju na otvorenom srcu izvedenu na ljudskom biću 1951. godine koristeći srčano-plućnu premosnicu. Predsjednik Nelson je obavio operaciju srca predsjednika Spencera W. Kimballa nedugo prije nego što je predsjednik Kimball postao prorok.
Kako je zanimljivo, kada je poziv predsjednika Nelsona u Dvanaestoricu prije 34 godine okončao profesionalnu medicinsku karijeru osnaživanja i popravljanja srca, on je započeo službeništvo kao apostol posvećeno jačanju i popravljanju srca bezbrojnih desetaka tisuća diljem svijeta koji su svi bili uzdignuti i iscijeljeni njegovim riječima i djelima mudrosti, službe i ljubavi.
Kristoliko srce
Kada zamišljam kristoliko srce u svakodnevnoj praksi, vidim predsjednika Nelsona. Nisam sreo nikoga tko je primjer ove osobine na većoj razini od njega. Bilo je iznimno tutorstvo za mene što sam bio u položaju promatrati iz prve ruke očitovanja kristolikog srca predsjednika Nelsona.
Nekoliko tjedana nakon mojeg poziva u Dvanaestoricu u listopadu 2015. imao sam priliku doživjeti bliski susret s prošlim profesionalnim životom predsjednika Nelsona. Pozvan sam prisustvovati na događaju na kojem mu je odano priznanje kao pioniru u operacijama srca. Kad sam ušao u dvoranu, bio sam zapanjen vidjeti veliki broj profesionalaca koji su došli odati počast i priznanje djelu koje je predsjednik Nelson učinio prije mnogo godina kao doktor i kirurg.
Te su večeri brojni profesionalci ustajali i izražavali svoje poštovanje i divljenje za izniman doprinos predsjednika Nelsona njegovom području medicinske specijalnosti. Koliko god impresivan bio svaki izlagač u opisivanju raznih postignuća predsjednika Nelsona, ja sam bio još više opčinjen razgovorom koji sam započeo s čovjekom koji je sjedio do mene. On nije znao tko sam ja, ali je poznavao predsjednika Nelsona kao doktora Nelsona, direktora programa specijalizacije za torakalnu kirurgiju na medicinskom fakultetu 1955. godine.
Ovaj je čovjek bio bivši student predsjednika Nelsona. Iznio je mnoga sjećanja. Najzanimljiviji je bio njegov opis načina podučavanja predsjednika Nelsona, koji je, kako je rekao, donio sa sobom veliku mjeru glasovitosti. Objasnio je da se velik dio podučavanja specijalizanata za kirurgiju srca odvijao u operacijskoj sali. Ondje su specijalizanti promatrali i izvodili operacije pod nadzorom profesora, kao u laboratorijskoj učionici. Iznio je da je okružje operacijske sale pod vodstvom određenih profesora kirurga bilo kaotično, natjecateljsko, ispunjeno pritiskom i čak vođeno egom. Ovaj je čovjek to opisao kao teško okružje, ponekad čak ponižavajuće. Kao rezultat, specijalizanti kirurgije osjećali kao da im je karijera često bila u opasnosti.
Zatim je objasnio jedinstveno okružje u operacijskoj sali predsjednika Nelsona. Bilo je mirno, staloženo i dostojanstveno. Prema specijalizantima se odnosilo s dubokim poštovanjem. Međutim, nakon prikaza procedure, dr. Nelson je očekivao najviši standard izvedbe od svakog specijalizanta. Ovaj je čovjek nadalje opisao kako su najbolji ishodi za pacijente i najbolji kirurzi izlazili iz operacijske sale dr. Nelsona.
To me uopće ne iznenađuje. To je ono što sam vidio iz prve ruke i čime sam bio zaista blagoslovljen u Zboru dvanaestorice. Osjećam se kao da sam bio, u određenom smislu, jedan od njegovih »specijalizanata«.
Predsjednik Nelson ima izniman način podučavanja drugih i ispravljanja na pozitivan, učtiv i uzdižući način. On je utjelovljenje kristolikog srca i primjer svima nama. Od njega učimo da u svakoj okolnosti u kojoj se nađemo naše ponašanje i srce može biti u skladu s načelima evanđelja Isusa Krista.
Sada imamo veliki blagoslov podržati našeg proroka, predsjednika Russella M. Nelsona. Tijekom svojeg života on je uveličao svoje brojne uloge kao studenta, oca, profesora, muža, doktora, svećeničkog vođe, djeda i apostola. On je ispunio te uloge tada – i on nastavlja to činiti – sa srcem proroka.
Braćo i sestre, ono što smo vidjeli i u čemu smo sudjelovali danas, svečano zborovanje, vodi k mojem svjedočanstvu da je predsjednik Russell M. Nelson Gospodinov živi glasnik za cijeli ljudski rod. Također dodajem svoje svjedočanstvo o Bogu Ocu, o Isusu Kristu i o njegovoj ulozi kao našeg Spasitelja i Otkupitelja. U ime Isusa Krista, amen.