Spasonosne uredbe donijet će nam čudesno svjetlo
Sudjelovanje u uredbama i poštivanje pratećih saveza donijeti čudesno svijetlo i zaštitu u ovom svijetu koji postaje sve tamniji.
Braćo i sestre, radujem se s vama u evanđelju ili nauku Kristovom.
Prijatelj je jedno upitao starješinu Neila L. Andersena, tada u Sedamdesetorici, kakav je bio osjećaj govoriti pred 21.000 ljudi u Konferencijskom centru. Starješina Andersen je odgovorio: »Nije 21.000 ljudi oni zbog kojih ste nervozni, petnaestorica braće koji sjede iz vas su ti.« Tada sam se smijao, no sad to osjećam. Kako volim i podržavam ovih 15 muškaraca kao proroke, vidioce i objavitelje.
Gospodin je rekao Abrahamu da će, kroz njegovo potomstvo i kroz svećeništvo, sve obitelji na Zemlji biti blagoslovljene »blagoslovima evanđelja,… i to života vječnoga« (Abraham 2:11; vidi i stihove 2–10).
Ovi obećani blagoslovi evanđelja i svećeništva obnovljeni su na Zemlji, a onda je prorok Joseph Smith 1842. poslužio podarivanje ograničenom broju muškaraca i žena. Mercy Fielding Thompson bila je jedna od njih. Prorok joj je rekao: »Ovo će te [podarivanje] izvesti iz tmine u čudesno svijetlo.«
Danas se želim usredotočiti na spasonosne uredbe, koje će vama i meni donijeti čudesno svjetlo.
Uredbe i savezi
U knjižici Odani vjeričitamo: »Uredba je sveto, službeno djelo obavljeno ovlašću svećeništva… Uredbe [koje su] presudne za naše uzvišenje… nazivaju [se] spasonosne uredbe. One uključuju krštenje, potvrdu, zaređenje u Melkisedekovo svećeništvo (za muškarce), hramsko podarivanje i bračno pečaćenje.«
Starješina David A. Bednar je naučavao: »Uredbe spasenja i uzvišenja koje se poslužuju u Gospodinovoj obnovljenoj Crkvi… tvore ovlaštene kanale kroz koje blagoslovi i moći s neba mogu pritjecati u naše pojedinačne živote.«
Poput novčića s dvije strane, sve spasonosne uredbe popraćene su savezima s Bogom. Bog nam je obećao blagoslove ako vjerno poštujemo te saveze.
Prorok Amulek je izjavio: »Ov[o] je… vrijeme… priprave za susret s Bogom« (Alma 34:32). Kako se pripremamo? Dostojno primajući uredbe. Također, riječima predsjednika Russella M. Nelsona, moramo: »Držati se na putu saveza«. Predsjednik Nelson je nastavio: »Vaša obveza da slijedite Spasitelja sklapanjem saveza s njime, a onda obdržavanjem tih saveza, otvorit će vrata svakoga duhovnog blagoslova i povlastice dostupne muškarcima, ženama i djeci posvuda«.
Poput mnogih od vas, John i Bonnie Newman su primatelji duhovnih blagoslova koje je predsjednik Nelson obećao. Jedne nedjelje, nakon što je bila u Crkvi s njihovo troje male djece, Bonnie je rekla Johnu, koji nije bio član Crkve: »Ne mogu ovo sama. Moraš odlučiti hoćeš li ići u moju crkvu s nama ili odaberi crkvu u koju možemo ići zajedno, no djeca trebaju znati da njihov otac također voli Boga.« Sljedeće nedjelje i svake nedjelje nakon toga, ne samo da je John išao u crkvu, već je i služio, svirajući glasovir za mnoge odjele, ogranke i Male škole tijekom godina. Imao sam povlasticu sastati se s Johnom u travnju 2015. i na tom smo sastanku raspravili da je najbolji način na koji može očitovati svoju ljubav prema Bonnie bio da ju odvede u hram, no to se nije moglo dogoditi dok nije bio kršten.
Nakon što je 39 godina dolazio u Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana, John je kršten 2015. Godinu dana kasnije, John i Bonnie su zapečaćeni u hramu Memphis Tennessee, 20 godina nakon što je onaprimila svoje podarivanje. Njihov 47-godišnji sin, Robert, rekao je o svojem ocu: »Tata je doista procvjetao od kada je primio svećeništvo.« Bonnie je dodala: »John je oduvijek bio sretna i vedra osoba, no primanje uredbi i poštivanje njegovih saveza poboljšalo je njegovu blagost.«
Kristovo Pomirenje i njegov primjer
Prije mnogo godina, predsjednik Boyd K. Packer je upozorio: »Dobro vladanje bez uredbi evanđelja neće niti otkupiti niti uzvisiti čovječanstvo.« Zapravo, ne samo da trebamo uredbe i saveze da bismo se vratili svojem Ocu, trebamo i njegovog Sina, Isusa Krista, i njegovo Pomirenje.
Kralj Benjamin je naučavao da jedino kroz ime Kristovo i u njemu, spasenje može doći djeci ljudskoj (vidi Mosija 3:17; vidi i Članci vjere 1:3).
Kroz svoje Pomirenje, Isus Krist nas je otkupio od posljedica Adamovog pada i omogućio naše pokajanje i konačno uzvišenje. Tijekom svojeg života postavio nam je primjer za primanje spasonosnih uredbi, u kojima se »moć božanskog očituje« (NiS 84:20).
Nakon što je Spasitelj primio uredbu krštenja da »ispuni svu pravednost« (vidi 2 Nefi 31:5–6), Sotona ga je kušao. Slično tomu, naše kušnje ne završavaju nakon krštenja ili pečaćenja, ali primanje svetih uredbi i poštovanje pripadajućih saveza ispunja nas čudesnim svjetlom i daje nam snagu da se odupremo kušnjama i prevladamo ih.
Upozorenje
Izaija je prorokovao da u posljednjim danima »oskvrnjena je zemlja… jer… pogaziše odredbu« (Izaija 24:5; vidi i NiS 1:15).
Povezano upozorenje, objavljeno proroku Josephu Smithu, bilo je da »oni pristupaju [Gospodinu] usnama svojim… [i] podučavaju kao nauke zapovijedi ljudske, imajući obličje božanskog, ali niječu moć njezinu« (Joseph Smith – Povijest 1:19).
Pavao je također upozorio da će mnogi imati »oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni!« (2 Timoteju 3:5). Ponavljam, njih se klonite.
Mnoga ometanja i kušnje života su poput »grabežljivi[h] vu[kova]« (Matej 7:15). Istinski pastir je taj koji će pripremiti, zaštititi i upozoriti ovce i stado kada ti vukovi prilaze (vidi Ivan 10:11–12). Kao pomoćni pastiri koji nastoje oponašati savršeni život Dobrog pastira, nismo li mi pastiri naše vlastite duše kao i tuđih? Uz savjet proroka, vidioca i objavitelja koje smo upravo podržali i s moću i darom Duha Svetoga, možemo vidjeti kada vukovi dolaze ako smo oprezni i spremni. Za razliku, kada smo ležerni pastiri naše vlastite duše i tuđih duša, žrtve su moguće. Ležernost vodi do žrtvi. Pozivam svakoga od nas da bude vjeran pastir.
Obećanje i svjedočanstvo
Sakrament je uredba koja nam pomaže ostati na putu, a dostojno blagovanje je dokaz da održavamo savez povezan sa svim drugim uredbama. Prije nekoliko godina, dok smo moja supruga Anita i ja služili u misiji Arkansas Little Rock, otišao sam podučavati s dvojicom mladih misionara. Tijekom lekcije, dobri brat kojeg smo podučavali je rekao: »Bio sam u vašoj crkvi; zašto trebate jesti kruh i piti vodu svake nedjelje? U našoj crkvi, mi to činimo dva puta godišnje, na Uskrs i Božić, i to je vrlo smisleno.«
Iznijeli smo mu da nam je zapovjeđeno »sastaja[ti se] često na blagovanje od kruha i vina« (Moroni 6:6; vidi i NiS 20:75). Naglas smo pročitali Mateja 26 i 3 Nefi 18. Odgovorio je da i dalje ne vidi nužnost.
Tada smo iznijeli sljedeću usporedbu: »Zamislite da ste sudjelovali u vrlo ozbiljnoj automobilskoj nesreći. Bili ste ozlijeđeni i u nesvijesti. Netko prođe, vidi da ste u nesvijesti i nazove broj za hitne slučajeve, 112. Zbrinu vas i vi povratite svijest.«
Upitali smo ovog brata: »Kada ste u mogućnosti prepoznati svoju okolinu, koja biste pitanja imali?«.
Rekao je: »Htio bih znati kako sam dospio tamo i tko me pronašao. Htio bih mu zahvaljivati svakoga dana jer mi je spasio život.«
Ovom smo dobrom bratu iznijeli da je Spasitelj spasio naše živote i da mu trebamo zahvaljivati svakoga dana!
Tada smo upitali: »Znajući da je on dao svoj život za vas i nas, koliko često želite jesti kruh i piti vodu kao simbole njegovog tijela i krvi?«.
Rekao je: »Shvaćam, shvaćam. No, još jedna stvar. Vaša crkva nije živahna poput naše.«
Na to smo odgovorili: »Što biste učinili kada bi Spasitelj Isus Krist prošao kroz vaša vrata?«.
Rekao je: »Odmah bi pao na svoja koljena.«
Upitali smo: »Nije li to ono što osjećate kada uđete u kapele svetaca posljednjih dana – pijetet prema Spasitelju?«.
Rekao je: »Shvaćam, shvaćam, shvaćam!«.
Te se uskrsne nedjelje pojavio u crkvi i nastavio se vraćati.
Pozivam svakoga od nas da se upitamo: »Koje uredbe, uključujući sakrament, trebam primiti i koje saveze trebam sklopiti, obdržavati i poštovati?«. Obećavam da će vam sudjelovanje u uredbama i poštivanje pratećih saveza donijeti čudesno svijetlo i zaštitu u ovom svijetu koji postaje sve tamniji. U ime Isusa Krista, amen.