Oči da vidite
Kroz moć Duha Svetoga, Krist će nas osposobiti da vidimo sebe i druge kako ih on vidi.
Vidjeti ruku Božju
Volim priču iz Starog zavjeta o mladiću koji je služio proroku Elizeju. Jednoga ranog jutra mladić se probudio, izašao i ugledao grad okružen velikom vojskom s namjerom da ga uništi. Potrčao je do Elizeja: »Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?«
Elizej odgovori: »Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima.«
Elizej je znao da mladiću treba više od mirnog razuvjeravanja; trebao je viđenje. I tako »Elizej se pomoli… ‘Jahve, otvori mu oči da vidi!’ I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!« 1
Može biti trenutaka kada se vi, poput sluge, mučite vidjeti kako Bog djeluje u vašem životu – trenutaka kada se vi osjećate pod opsadom – kada vas iskušenja smrtnosti bace na vaša koljena. Pričekajte i uzdajte se u Boga i njegovo vrijeme, jer možete se uzdati u njegovo srce svim svojim srcem. No u tome se nalazi još jedna lekcija. Moje drage sestre i braćo, vi se, također, možete moliti da Gospodin otvori vaše oči da vidite ono što obično ne biste vidjeli.
Vidjeti sebe onako kako nas Bog vidi
Možda su najvažnije stvari koje mi trebamo jasno vidjeti tko je Bog i tko smo doista mi – sinovi i kćeri nebeskih roditelja s »božanskom naravi i vječnom sudbinom«. 2 Pitajte Boga da vam otkrije ove istine, kao i što osjeća za vas. Što više razumijete svoj istinski identitet i svrhu, u dubini duše, tim će više to utjecati na sve u vašem životu.
Vidjeti druge
Razumijevanje kako nas Bog vidi priprema put da nam pomogne vidjeti druge onako kao što ih on vidi. Kolumnist David Brooks rekao je: »Mnogi od velikih problema našeg društva proizlaze iz osjećaja ljudi da ih se ne vidi niti poznaje… [Postoji] ključna… osobina u kojoj svi trebamo postati… bolji[, a ta] je vrlina iskreno vidjeti jedni druge i biti iskreno viđeni.« 3
Isus Krist iskreno vidi ljude. On vidi pojedince, njihove potrebe i tko mogu postati. Gdje su drugi vidjeli ribare, grešnike ili carinike, Isus je vidio učenike, gdje su drugi vidjeli čovjeka opsjednutog vrazima, Isus je gledao dalje od vanjskog jada, prihvatio tog čovjeka i iscijelio ga. 4
Čak i u našim zaposlenim životima, možemo slijediti Isusov primjer i vidjeti pojedince – njihove potrebe, njihovu vjeru, njihovu muku i tko oni mogu postati. 5
Dok se molim Gospodu da otvori moje oči kako bih vidjela ono što obično ne bih vidjela, često si postavljam dva pitanja i obraćam pažnju na dojmove koji dođu: »Što radim, a što bih trebala prestati raditi?« i »Što ne radim, a što bih trebala početi raditi?« 6
Prije nekoliko mjeseci, tijekom sakramenta, postavila sam si ova pitanja i bila sam iznenađena dojmovima koji su došli. »Prestani gledati u svoj telefon dok čekaš u redovima.« Gledanje telefona u redovima gotovo je postalo automatika; to mi je bilo dobro vrijeme za višezadaćnost, da riješim e-poštu, pogledam naslove ili pregledam poruke na društvenim medijima.
Sljedećeg jutra čekala sam u dugačkom redu u trgovini. Izvadila sam telefon i tada sam se prisjetila dojma koji sam primila. Spremila sam telefon i gledala oko sebe. Ugledala sam starijeg gospodina u redu ispred sebe. Njegova kolica bila su prazna osim nekoliko limenki hrane za mačke. Bilo mi je malo čudno, ali sam rekla nešto stvarno pametno poput: »Vidim da imate mačku.« Rekao je da se sprema oluja i da ne želi ostati bez mačje hrane. Malo smo popričali, a zatim se okrenuo prema meni i rekao: »Znate, ovo nisam nikome rekao, ali danas mi je rođendan.« Moje se srce rastopilo. Poželjela sam mu sretan rođendan i u sebi izrekla molitvu zahvalnosti što nisam bila na telefonu i propustila priliku da doista vidim drugu osobu kojoj je to bilo potrebno i povežem se s njom.
Sa svim svojim srcem ne želim biti poput svećenika ili levita na putu u Jerihon – netko tko pogleda i prođe. 7 No prečesto mislim da jesam.
Vidjeti Božje zadatke za mene
Nedavno sam naučila dragocjenu lekciju o iskrenom gledanju od djevojke koja se zove Rozlyn.
Priču mi je ispričala moja prijateljica koja je bila očajna kada se njezin muž odselio nakon 20 godina. Budući da su djeca dijelila vrijeme s oba roditelja, mogućnost da Crkvu pohađa sama činila joj se zastrašujućom. Prisjeća se:
»U Crkvi gdje je obitelj od najveće važnosti, sjediti sam može biti bolno. Te prve nedjelje hodala sam moleći se da mi se nitko ne obrati. Jedva sam se suzdržavala i bila na rubu suza. Sjela sam na svoje uobičajeno mjesto, nadajući se da nitko neće primijetiti koliko se praznom klupa čini.
Jedna djevojka iz našeg odjela okrenula se i pogledala je u mene. Pretvarala sam se da se smiješim. Ona je uzvratila osmijehom. Mogla sam vidjeti zabrinutost na njezinom licu. Tiho sam se molila da ne dođe razgovarati sa mnom – nisam imala ništa pozitivno za reći i znala sam da ću zaplakati. Spustila sam pogled prema svom krilu i izbjegavala kontakt očima.
Tijekom sljedećeg sata, primijetila sam kako me je povremeno pogledavala. Čim je sastanak završio, uputila se izravno prema meni. ‘Bok Rozlyn’, šapnula sam. Zagrlila me je svojim rukama i rekla: ‘Sestro Smith, vidim da danas nije vaš dan. Tako mi je žao. Volim vas.’ Kako sam predvidjela, suze su krenula kada me je ponovno zagrlila. No dok sam odlazila, pomislila sam: ‘Možda ja to ipak mogu.’
Ta draga 16-godišnja djevojka, više nego upola mlađa od mene, pronašla bi me svake nedjelje tijekom cijele te godine kako bi me zagrlila i pitala: ‘Kako ste?’ To je učinilo veliku razliku u mom osjećaju prema dolasku u crkvu. Istina je da sam se počela oslanjati na te zagrljaje. Netko me primijetio. Netko je znao da sam bila tamo. Nekome je stalo.«
Kao i sa svim darovima koje Otac tako rado nudi, vidjeti iskreno zahtijeva od nas da tražimo od njega – a zatim djelujemo. Tražite da vidite druge kako ih on vidi – kao njegove prave sinove i kćeri s beskonačnim i božanskim potencijalom. Zatim djelujte s ljubavlju, služenjem i potvrđivanjem njihove vrijednosti i potencijala kada ste na to potaknuti. Kako to postaje obrazac naših života, otkrit ćemo da postajemo »pravi sljedbenici… Isusa Krista«. 8 Drugi će moći povjeriti svoja srca našima. I u ovom ćemo obrascu također otkriti naš vlastiti pravi identitet i svrhu.
Moja se prijateljica prisjetila još jednog iskustva dok je sjedila u tom istom praznom redu, sama, pitajući se je li 20 godina nastojanja da živi evanđelje u svom domu bilo nizašto. Trebalo joj je više od mirnog razuvjeravanja; trebala je viđenje. Osjetila je pitanje koje je prodrlo u njezino srce: »Zašto si činila te stvari? Jesi li ih činila za nagradu, za pohvalu drugih, ili za željeni ishod?« Oklijevala je na trenutak, istražila svoje srce, a zatim je mogla odgovoriti sa sigurnošću: »Činila sam ih jer volim Spasitelja. I volim njegovo evanđelje.« Gospodin je otvorio njezine oči da joj pomogne vidjeti. Ova jednostavna, no snažna promjena gledišta pomogla joj je nastaviti da napreduje u vjeri u Krista, usprkos njezinim okolnostima.
Svjedočim da nas Isus Krist voli i može nam dati oči da vidimo – čak i kada je teško, čak i kada smo umorni, čak i kada smo usamljeni, i čak kada ishodi nisu ono čemu smo se nadali. Kroz svoju milost, on će nas blagosloviti i povećati naše sposobnosti. Kroz moć Duha Svetoga, Krist nam može omogućiti da vidimo sebe i vidimo druge kako ih on vidi. Uz njegovu pomoć, možemo razlučiti što je najpotrebnije. Možemo početi vidjeti ruku Gospodnju kako djeluje u najobičnijim detaljima naših života i kroz njih – vidjet ćemo iskreno.
A zatim, u onaj veliki dan »kad se on pojavi, mi [ćemo] biti poput njega, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest, da možemo imati tu nadu« 9 , a to je moja molitva u ime Isusa Krista. Amen.