Vjerujem u anđele
Gospodin je svjestan izazova s kojima se suočavate. On vas poznaje, voli i, obećavam, poslat će vam anđele da vam pomognu.
Braćo i sestre, vjerujem u anđele i volio bih s vama podijeliti svoja iskustva s njima. Pritom, nadam se i molim da ćemo prepoznati važnost anđela u našim životima.
Ovo su riječi starješine Jeffreyja R. Hollanda s nekadašnjega Općeg sabora: »Kad govorimo o onima koji su oruđa u Božjim rukama, podsjećamo se da ne dolaze svi anđeli s druge strane vela. S nekima od njih hodamo i razgovaramo – ovdje, sada, svakoga dana. Neki od njih žive u našem susjedstvu… Uistinu, nebo se nikad ne čini bliže nego kad vidimo ljubav Božju koja se očituje u dobroti i odanosti ljudi toliko dobrih i čistih da je anđeoski jedina riječ koja pada na pamet« (»The Ministry of Angels«, Lijahona, studeni 2008., 30.).
Anđeli s ove strane vela ono su o čemu želim govoriti. Anđeli koji hodaju među nama u našim svakodnevnim životima snažni su podsjetnici Božje ljubavi za nas.
Prvi anđeli koje ću spomenuti dvije su sestre misionarke koje su me podučile evanđelju kada sam bio mladić: sestra Vilma Molina i sestra Ivonete Rivitti. Moja mlađa sestra i ja bili smo pozvani na crkvenu aktivnost gdje smo upoznali ova dva anđela. Nisam mogao ni zamisliti koliko će mnogo ta jednostavna aktivnost promijeniti moj život.
Moji roditelji te braća i sestre nisu u to vrijeme bili zainteresirani naučiti više o Crkvi. Nisu čak ni bili voljni primiti misionare u naš dom, stoga sam misionarske lekcije slušao u zgradi Crkve. Ta malena soba u kapeli postala je moj »sveti šumarak«.
Mjesec dana nakon što su me ti anđeli upoznali s evanđeljem, bio sam kršten. Imao sam 16 godina. Nažalost, nemam fotografiju toga svetog događaja, ali imam fotografiju moje sestre i mene u trenutku kada sudjelujemo na toj aktivnosti. Možda trebam pojasniti tko je tko na toj slici. Ja sam ovaj viši s desna.
Kao što možete zamisliti, ostati aktivan u Crkvi bilo je izazovno za tinejdžera čiji se stil života upravo promijenio i čija obitelj nije krenula istim putem.
Dok sam se pokušavao prilagoditi svom novom životu, novoj kulturi i novim prijateljima, osjećao sam se neuklopljeno. Mnogo puta osjetio sam se usamljeno i obeshrabreno. Znao sam da je Crkva istinita, ali bilo mi je teško osjećati se njenim dijelom. Dok sam se osjećao neugodno i nesigurno pokušavajući se uklopiti u svoju novu vjeru, smogao sam hrabrosti prijaviti se za sudjelovanje u trodnevnom saboru mladih za koji sam mislio da bi mi mogao pomoći pronaći nove prijatelje. Tada sam susreo još jednoga spasonosnog anđela koji se zvao Mônica Brandão.
Bila je nova u području, doselivši se iz drugog dijela Brazila. Brzo mi je privukla pažnju i, na moju sreću, prihvatila me za prijatelja. Pretpostavljam da me promatrala više kroz moju nutrinu, nego vanjštinu.
Zato što se sprijateljila sa mnom, upoznao sam njene prijatelje koji su zatim postali moji prijatelji dok smo uživali u mnogim aktivnostima mladih koje sam kasnije pohađao. Te su aktivnosti bile tako ključne za moju uključenost u taj novi život.
Ti dobri prijatelji učinili su veliku razliku, ali to što se evanđelje nije podučavalo u mome domu s obitelji koja pruža potporu još uvijek je činilo moj proces preobraćenja nesigurnim. Moji evanđeoski susreti u Crkvi postali su još važniji za moje rastuće preobraćenje. Tada je Gospodin poslao još dva anđela u pomoć.
Jedan od njih bila je Leda Vettori, moja učiteljica ranojutarnjeg vjeronauka. Kroz svoju ljubav punu prihvaćanja i svoje nadahnjujuće lekcije, dala mi je dnevnu dozu »dobr[e] riječ[i] Božj[e]« (Moroni 6:4), toliko potrebne kroz moj dan. To mi je pomoglo steći duhovnu snagu da nastavim.
Drugi anđeo koji mi je bio poslan pomoći bio je predsjednik Mladića Marco Antônio Fusco. Također mi je bio dodijeljen kao stariji suradnik u kućnom učiteljstvu. Unatoč mom manjku iskustva i drugačijem izgledu, davao mi je zaduženja da podučavam na sastancima našeg zbora svećenika i u posjetima kućnog učiteljstva. Davao mi je priliku da djelujem i učim, a ne da budem samo promatrač evanđelja. Vjerovao mi je više nego što sam vjerovao sam sebi.
Zahvaljujući svim tim anđelima, i mnogim drugima koje sam susreo tijekom tih važnih prvih godina, primio sam dovoljno snage da ostanem na putu saveza dok sam stjecao duhovno svjedočanstvo o istini.
I usput, ona anđeoska djevojka Mônica? Nakon što smo oboje odslužili misije, postala mi je supruga.
Ne mislim da je slučajnost što su dobri prijatelji, crkvena zaduženja i njegovanje dobrom riječju Božjom bili dijelom tog procesa. Predsjednik Gordon B. Hinckley mudro je podučio: »Nije jednostavno ostvariti prijelaz vezan za pridruživanje ovoj Crkvi. To znači prerezati stare veze. To znači ostaviti prijatelje. To bi moglo značiti staviti po strani draga uvjerenja. To bi moglo zahtijevati promjenu navika i zatomljivanje apetita. U toliko puno slučajeva to znači samoću pa čak i strah od nepoznatog. Mora postojati njegovanje i osnaživanje tijekom ovoga teškog razdoblja obraćenikovog života« (»There Must Be Messengers«, Ensign, listopad 1987., 5.).
Kasnije je također podučio: »Svaki od njih treba tri stvari: prijatelja, odgovornost i njegovanje ‘dobrom riječju Božjom’« (»Converts and Young Men«, Ensign, svibanj 1997., 47.).
Zbog čega vam iznosim ova iskustva?
Prvo, zato da pošaljem poruku onima koji upravo sada prolaze kroz sličan proces. Možda ste novi obraćenik, ili se vraćate u Crkvu nakon što ste neko vrijeme lutali unaokolo, ili ste jednostavno netko tko ima poteškoća uklopiti se. Molim vas, molim vas ne odustajte od svojih nastojanja da budete dijelom ove velike obitelji. Ovo je istinita Crkva Isusa Krista!
Kada je riječ o vašoj sreći i spasenju, uvijek vrijedi truda nastaviti pokušavati. Vrijedi truda prilagoditi svoj stil života i tradicije. Gospodin je svjestan izazova s kojima se suočavate. On vas poznaje, voli i, obećavam, poslat će vam anđele da vam pomognu.
Svojim riječima Spasitelj je rekao: »Ići [ću] pred licem vašim. Bit ću vam zdesna i slijeva, i Duh će moj biti u srcima vašim, a anđeli moji oko vas, da vas ponesu« (Nauk i savezi 84:88).
Moj drugi cilj dijeljenja ovih iskustava jest poslati poruku svim članovima Crkve – svima nama. Trebali bismo upamtiti da se novoobraćenicima, prijateljima koji su se vratili i onima s drugačijim načinom života nije jednostavno odmah uklopiti. Gospodin je svjestan izazova s kojima se suočavaju i u potrazi je za anđelima koji su voljni pomoći. Gospodin je uvijek u potrazi za voljnim dobrovoljcima koji bi bili anđeli u životima drugih.
Braćo i sestre, biste li bili voljni biti oruđe u Gospodinovim rukama? Biste li bili voljni biti jedan od tih anđela? Biti poslanikom kojeg je Bog poslao, s ove strane vela, nekome za koga je zabrinut? On vas treba. Oni vas trebaju.
Naravno, uvijek možemo računati na naše misionare. Oni su uvijek ondje, prvi koji će se prijaviti za taj anđeoski posao. No oni nisu dovoljni.
Pogledate li pažljivo oko sebe, pronaći ćete mnoge koji trebaju pomoć anđela. Ti ljudi možda ne nose bijele košulje, haljine ili bilo kakvu uobičajenu nedjeljnu odjeću. Možda sjede sami, prema zadnjem dijelu kapele ili učionice, ponekada se osjećajući kao da su nevidljivi. Možda imaju neobičnu frizuru ili drugačije govore, ali oni su ondje i oni se trude.
Neki se možda pitaju: »Bih li trebao nastaviti dolaziti? Bih li se trebao nastaviti truditi?« Drugi se možda pitaju hoće li se jednog dana osjećati prihvaćeno i voljeno. Anđeli su potrebni, upravo sada. Anđeli koji su voljni izaći iz svoje zone udobnosti i prigrliti ih. »[Ljudi koji su] toliko dobri[] i čisti[] da je anđeoski jedina riječ koja pada na pamet [da bi ih se opisalo]« (Jeffrey R. Holland, »The Ministry of Angels«, 30.).
Braćo i sestre, vjerujem u anđele! Mi smo svi danas ovdje, golema vojska anđela odijeljenih za ove posljednje dane, kako bismo posluživali drugima kao produžena ruka brižnog Stvoritelja. Obećavam da će nam Gospodin, ako smo voljni služiti, dati prilike da budemo anđeli koji poslužuju. On zna tko treba anđeosku pomoć i on će ih staviti na naš put. Gospodin na naš put svakodnevno stavlja one kojima je anđeoska pomoć potrebna.
Tako sam zahvalan za mnoge anđele koje mi je Gospodin postavio na mojem putu kroz život. Bili su potrebni. Također sam zahvalan na njegovom evanđelju koje nam pomaže promijeniti se i daje nam mogućnost biti bolji.
Ovo je evanđelje ljubavi, evanđelje posluživanja. O tome svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.