Bijaše kruha
Dok nastojimo postati vremenito pripravni, možemo se suočiti s kušnjama života uz povećano pouzdanje.
Prije ograničenja u putovanjima uzrokovanim trenutnom pandemijom, vraćao sam se kući s međunarodnog zaduženja tijekom kojeg je, zbog poteškoća s rasporedom, došlo do nedjeljne pauze u putovanju. Imao sam vremena između letova prisustvovati na mjesnom sakramentalnom sastanku na kojem sam također mogao iznijeti kratku poruku. Nakon sastanka, pristupio mi je entuzijastični đakon i upitao me poznajem li predsjednika Nelsona i jesam li se ikada imao priliku rukovati s njime. Odgovorio sam da ga poznajem, rukovao sam se s njime te, kao član predsjedavajućeg biskupstva, imam priliku sastajati se s predsjednikom Nelsonom i njegovim savjetnicima nekoliko puta tjedno.
Mladi je đakon tada sjeo na stolicu, dignuo svoje ruke u zrak i povikao: »Ovo je najbolji dan u mojem životu!« Braćo i sestre, možda neću dignuti svoje ruke u zrak i viknuti, ali vječno sam zahvalan na živućem proroku i usmjerenju koje primamo od proroka, vidioca i objavitelja, posebice tijekom ovih izazovnih vremena.
Od početka je vremena Gospodin pružao usmjerenje kako bi pomogao svojem narodu pripremiti se duhovno i vremenito za nevolje i kušnje za koje zna da će doći kao dio ovoga smrtnog iskustva. Po naravi, ove nevolje mogu biti osobne ili opće, ali Gospodinovo će vodstvo pružiti zaštitu i podršku u onoj mjeri u kojoj obraćamo pažnju na njegov savjet i djelujemo prema njemu. Predivan je primjer dan u zapisu iz knjige Postanka u kojem učimo o Josipu iz Egipta i njegovom nadahnutom tumačenju faraonovog sna.
»Onda Josip reče faraonu… Bog javlja faraonu što kani učiniti…
Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.
A poslije njih nastat će sedam gladnih godina, kada će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj.« 1
Faraon je poslušao Josipa, reagirao prema onome što mu je Bog pokazao u snu te je odmah krenuo s pripremom za ono što će doći. U Svetim je pismima zatim zapisano:
»Za sedam rodnih godina zemlja je rađala u obilju;
on je – u tih sedam godina… hranu pohranjivao…
Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše.« 2
Jednom kada je sedam godina obilja prošlo, kaže nam se da »primače se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha«. 3
Danas smo blagoslovljeni što nas vode proroci koji razumiju potrebu da se pripremimo za nevolje »koj[e] treba[ju] doći« 4 te također prepoznaju granice i ograničenja na koja možemo naići u nastojanju da slijedimo njihov savjet.
Postoji jasno razumijevanje da učinci COVIDa-19, kao i razorne prirodne nepogode, ne rade razliku među ljudima te prelaze etničke, društvene i vjerske granice na svakom kontinentu. Izgubljeni su poslovi i smanjeni prihodi jer su otkazi utjecali na prilike za posao, a zdravstveni i pravni izazovi utjecali su na sposobnost za rad.
Svima koji su pogođeni – izražavamo razumijevanje i zabrinutost za vašu situaciju, kao i čvrsto uvjerenje da su bolji dani pred nama. Bili ste blagoslovljeni biskupima i predsjednicima ogranaka koji traže članove svojih kongregacija s vremenitim potrebama te imaju pristup alatima i resursima koji vam mogu pomoći ponovno uspostaviti vaš život i postaviti vas na put prema samodostatnosti dok primjenjujete načela pripravnosti.
U današnjem okruženju, s pandemijom koja je opustošila cijela gospodarstva, kao i zasebne živote, ne bi bilo dosljedno samilosnom Spasitelju zanemarivati stvarnost da se mnogi muče te tražiti od njih da počnu stvarati zalihe hrane i novca za budućnost. Međutim, to ne znači da bismo trebali trajno zanemarivati načela pripreme – samo da ta načela trebaju biti primjenjivana »s mudrošću i redom« 5 kako bismo mi mogli reći, poput Josipa u Egiptu: »Bijaše kruha«. 6
Gospodin ne očekuje od nas da činimo više nego što možemo, već očekuje da činimo ono što možemo, kada to možemo. Kao što nas je predsjednik Nelson podsjetio na prošlom Općem saboru: »Gospodin voli trud.« 7
Vođe Crkve često su poticali svece posljednjih dana »da se pripreme za nevolje u životu pripremajući temeljne zalihe hrane i vode te nešto ušteđenog novca«. 8 U isto vrijeme, potaknuti smo da budemo »mudri« i »ne[] pretjer[ujemo]« 9 u svojim nastojanjima sa uspostavljanjem kućne zalihe hrane i financijskih rezervi. Izvor naslova Osobne financije za samodostatnost, objavljen 2017. i trenutno dostupan na crkvenim mrežnim stranicama na 36 jezika, započinje porukom Prvog predsjedništva koja glasi:
»Gospodin je izjavio: ‘Svrha je moja skrbiti se za svece svoje’ [Nauk i savezi 104:15]. Ta je objava Gospodinovo obećanje da će dati vremenite blagoslove i otvoriti vrata samodostatnosti…
Prihvaćanje tih načela i život po njima omogućit će vam primiti vremenite blagoslove koje vam je Gospodin obećao.
Pozivamo vas da marljivo proučavate i primjenjujete ta načela i podučavate članove svoje obitelji o njima. Dok činite tako, vaš će život biti blagoslovljen… [jer] ste dijete našega Oca na Nebu. On vas voli i nikada vas neće napustiti. On vas poznaje i spreman je udijeliti vam duhovne i vremenite blagoslove samodostatnosti.« 10
Ovaj izvor uključuje poglavlja posvećena stvaranju proračuna i životu prema njemu, zaštiti vaše obitelji od teškoća, upravljanju financijskom krizom, ulaganjem za budućnost i mnoga druga te je dostupan svima na crkvenoj mrežnoj stranici ili preko vaših mjesnih vođa.
Kada razmatramo načela pripremljenosti, možemo se osvrnuti na Josipa iz Egipta za nadahnuće. Znajući što će se dogoditi ne bi bilo dovoljno da ih provede kroz »mršave« godine bez određenog stupnja žrtve tijekom godina obilja. Umjesto da pojedu sve što su faraonovi podanici mogli uzgojiti, uspostavljana su i slijeđena ograničenja, što se pokazalo dovoljnim za njihove neposredne, kao i njihove buduće potrebe. Nije bilo dovoljno znati da će izazovna vremena doći. Trebali su djelovati i zbog njihovog nastojanja »bijaše kruha«. 11
To dovodi do važnog pitanja: »Stoga, što?« Dobro je mjesto za početak razumijevanje da je sve duhovno Gospodinu »i ni u koje… vrijeme« nam on nije dao »zakon koji bijaše vremenit«. 12 Sve, dakle, ukazuje na Isusa Krista kao temelj na kojem moramo graditi, čak i našu vremenitu pripravnost.
Biti vremenito pripravan i samodostatan znači »vjerovanje da ćemo uz milost, to jest osnažujuću moć Isusa Krista i naše vlastite napore moći steći sve duhovne i vremenite potrepštine za život koje su nam potrebne za nas i za naše obitelji«. 13
Dodatni aspekti duhovnog temelja za vremenitu pripravnost uključuju djelovanje »s mudrošću i redom«, 14 što podrazumijeva postupnu izgradnju zaliha hrane i ušteđevine tijekom vremena, kao i prihvaćanje »mali[h] i jednostavni[h]« sredstava, 15 što je pokazivanje vjere da će Gospodin uveličati naša mala, ali dosljedna nastojanja.
Tada, s duhovnim temeljem na mjestu, možemo uspješno primijeniti dva važna elementa vremenite pripravnosti – upravljanje financijama i kućno skladištenje.
Ključna načela za upravljanje vašim financijama uključuju plaćanje desetine i prinosa, uklanjanje i izbjegavanje duga, pripremu i život unutar proračuna te štednju za budućnost.
Ključna načela kućnog skladištenja uključuju skladištenje hrane, skladištenje vode i skladištenje drugih osnovnih potrepština temeljem osobnih i obiteljskih potreba, sve zato što je »najbolje spremište« 16 dom, što postaje »najpristupačnija zaliha u vremenima potrebe«. 17
Dok prihvaćamo duhovna načela i tražimo nadahnuće od Gospodina, bit ćemo vođeni do spoznaje Gospodinove volje za nas pojedinačno i za naše obitelji te kako najbolje primijeniti važna načela vremenite pripravnosti. Najvažniji je korak od svih započeti.
Starješina David A. Bednar podučio je ovo načelo kada je rekao: »Djelovanje je primjenjivanje vjere… Iskrena vjera usmjerena je u i na Gospodina Isusa Krista i uvijek vodi prema djelovanju.« 18
Braćo i sestre, u svijetu koji se stalno mijenja moramo se pripremiti za nesigurnosti. Čak i s boljim danima ispred nas, znamo da će se vremeniti vrhovi i doline smrtnosti nastaviti. Dok nastojimo postati vremenito pripravni, možemo se suočiti s kušnjama života uz povećano pouzdanje, mir u našem srcu i, poput Josipa iz Egipta, moći ćemo reći, čak i u stresnim okolnostima: »Bijaše kruha.« 19 U ime Isusa Krista. Amen.