Tražite Krista u svakoj misli
Borba protiv iskušenja zahtijeva cjeloživotnu marljivost i vjernost. Ali molim vas znajte da nam je Gospodin spreman pomoći.
U svojoj poetskoj pjesmi hvale, psalmist je izjavio:
»Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.«1
U semantičkom paralelizmu ove pjesme psalmist hvali Gospodinovu božansku odliku sveznanja zato što on istinski poznaje svaki aspekt naše duše.2 Budući da je svjestan svega što nam je neophodno u ovom životu, Spasitelj nas poziva da ga tražimo u svakoj misli i slijedimo ga svim svojim srcem.3 To nam daje obećanje da možemo hodati u njegovom svjetlu i da njegovo vodstvo sprečava utjecaj tame u našem životu.4
Tražiti Krista u svakoj misli i slijediti ga svim svojim srcem zahtijeva da uskladimo svoj um i želje s njegovima.5 Sveta pisma nazivaju ovo usklađenje »osta[ti]… čvrsto u Gospodinu«.6 Ovaj način djelovanja ukazuje da neprestano vodimo svoje živote u skladu s Kristovim evanđeljem i usredotočujemo se svakodnevno na sve što je dobro.7 Tek tada možemo ostvariti »mir… Božji, koji nadilazi svaki razum« i koji će »čuvati srca [naša] i misli [naše] u Kristu Isusu«.8 Sam je Spasitelj uputio starješine Crkve u veljači 1831.: »Pohranite ovo u srcima svojim, i nek dostojanstva vječnosti otpočinu na umovima vašim.«9
Unatoč našim neprestanim naporima da tražimo Gospodina, neprimjerene misli mogu prodrijeti u naš um. Kad je takvim mislima dopušteno ostati i čak su pozvane ostati, one mogu oblikovati želje našeg srca i dovesti nas do onoga što ćemo postati u ovom životu i naposljetku do onoga što ćemo baštiniti za vječnost.10 Starješina Neal A. Maxwell jednom je naglasio ovo načelo govoreći: »Želje… određuju gradacije u ishodima, uključujući zašto je ‘mnogo… pozvanih, ali je malo izabranih’.«11
Naši su nas drevni i suvremeni proroci neprestano podsjećali da se odupiremo napastima kako bismo izbjegli gubitak našega duhovnog trenja i stvaranje zbunjenosti, smetenosti i razočaranosti u životu.
Metaforički govoreći, popuštanje iskušenju poput je približavanja magnetu s metalnim predmetom. Nevidljiva sila magneta privlači metalni predmet i čvrsto ga drži. Magnet gubi svoju moć nad njim tek kad se metalni predmet stavi daleko od njega. Dakle, baš kao što magnet ne može oživotvoriti moć nad udaljenim metalnim predmetom, kada se mi odupiremo iskušenju, ono blijedi i gubi svoju moć nad našim umom i srcem, te kao posljedica, nad našim postupcima.
Ova me analogija podsjeća na iskustvo koje mi je veoma vjerna članica Crkve iznijela prije nekog vremena. Ova mi je članica ispričala kako je, kad se probudila jednoga određenog jutra, neprimjerena misao koju nikada prije nije doživjela neočekivano ušla u njezin um. Iako ju je potpuno uhvatila nespremnu, ona je u trenutku reagirala protiv situacije, govoreći sebi i toj misli »Ne!« i zamijenila ju je nečim dobrim da preusmjeri svoj um dalje od nedobrodošle misli. Ispričala mi je kako je, kad je primijenila svoje moralno opredjeljivanje u pravednosti, ta negativna, nenamjerna misao odmah nestala.
Kad je Moroni pozvao ljude da vjeruju u Krista i pokaju se, poticao ih je da dođu Spasitelju svim svojim srcem, skidajući sa sebe svu nečistoću. Nadalje, Moroni ih je pozvao da mole Boga, s neslomljivom odlučnošću, da ne upadnu u napast.12 Primjenjivanje ovih načela u našem životu traži više od jednostavnog vjerovanja; potrebna je prilagodba našeg uma i srca ovim božanskim načelima. Takva prilagodba traži svakodnevno i neprestano osobno nastojanje, uz oslanjanje na Spasitelja, zato što naše smrtne sklonosti neće nestati same od sebe. Borba protiv iskušenja zahtijeva cjeloživotnu marljivost i vjernost. No molim vas znajte da je Gospodin spreman pomoći nam u našim osobnim naporima i obećava čudesne blagoslove ako ustrajemo do svršetka.
Tijekom posebno teškog razdoblja kada Joseph Smith i njegovi sudrugovi zatvorenici u zatvoru u Libertyju nisu imali slobodu ni u čemu osim u svojim mislima, Gospodin im je dao koristan savjet i obećanje koji su pruženi svima nama:
»Nek nutrina tvoja također bude puna dobrotvornosti prema svim [muškarcima i ženama], i prema kućanstvu vjere, i nek krepost resi misli tvoje neprestance; tad će pouzdanje tvoje ojačati u nazočnosti Božjoj…
Duh će Sveti biti trajni drug tvoj, a žezlo tvoje nepromjenjivo žezlo pravednosti i istine.«13
Čineći tako, svete misli neprestano će ukrašavati naše umove i čiste će nas želje voditi prema pravednim djelima.
Moroni je također podsjetio svoj narod da ne bude obuzet svojim požudama.14 Riječ požuda odnosi se na snažnu čežnju i neprimjerenu želju za nečim.15 Ona obuhvaća bilo kakve tamne misli ili zle želje koje uzrokuju da se osoba usredotoči na sebične postupke ili svjetovnu imovinu radije nego na činjenje dobra, ljubaznost i obdržavanje zapovijedi Božjih, i tako dalje. Često se očituje kroz najtjelesnije osjećaje duše. Apostol Pavao prepoznao je neke od tih osjećaja poput »nečistoć[e], raspuštenost[i]… neprijateljstva… srdžb[e], sebičnosti… zavisti… i ovima sličn[oga]«.16 Osim svih zlih aspekata požude, ne možemo zaboraviti da je neprijatelj koristi kao tajno i obmanjujuće oružje protiv nas kada nas iskušava da učinimo nešto krivo.
Moja voljena braća i sestre, svjedočim da će se, kada se oslanjamo na stijenu spasenja, Spasitelja naših duša, te slijedimo Moronijev savjet, naša sposobnost da kontroliramo svoje misli značajno povećati. Uvjeravam vas da će naša duhovna zrelost rasti ubrzanim tempom, mijenjajući naše srce, čineći nas više poput Isusa Krista. Uz to, utjecaj Duha Svetoga bit će snažniji i trajniji u našem životu. Tada će neprijateljeva iskušenja, malo po malo, izgubiti svoju moć nad nama, rezultirajući sretnijim, čišćim i posvećenijim životom.
Za one koji, iz bilo kojeg razloga, upadnu u iskušenje i zadržavaju se na nepravednim radnjama, uvjeravam vas da postoji put natrag, da postoji nada u Kristu. Prije nekoliko godina imao sam priliku posjetiti dragog člana Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana koji je prošao kroz veoma teško razdoblje u svom životu nakon što je počinio teški prijestup. Kad sam ga ugledao, mogao sam vidjeti tugu u njegovim očima, praćenu sjajem nade na njegovom licu. Sam njegov izraz pokazivao je ponizno i promijenjeno srce. On je bio predani kršćanin i Gospodin ga je bogato blagoslovio. Međutim, dopustio je da jedna neprimjerena misao zauzme njegov um, koja je onda dovela do drugih. Budući da je sustavno sve više i više dopuštao ove misli, uskoro su se ukorijenile u njegovom umu i počele su rasti duboko u njegovom srcu. Naposljetku je djelovao prema ovim nedostojnim željama, što je dovelo do toga da donosi odluke protiv svega što je najdragocjenije u njegovom životu. Rekao mi je kako, da nije popustio toj ludoj misli na početku, ne bi postao ranjiv i podložan iskušenjima neprijatelja – iskušenjima koja su donijela toliko mnogo tuge u njegov život, barem na određeno vrijeme.
Na sreću, poput izgubljenog sina u poznatoj usporedbi koja se nalazi u evanđelju po Luki, on »dođe k sebi« i probudio se iz te noćne more.17 Obnovio je svoje povjerenje u Gospodina i osjetio je istinsku skrušenost te je imao želju naposljetku se vratiti u Gospodinovo stado. Tog smo dana obojica osjećali Spasiteljevu otkupljujuću ljubav za nas. Na kraju našega kratkog sastanka, obojica smo bili nadvladani osjećajima i do danas se sjećam blistave radosti na njegovom licu kada je napustio moj ured.
Moji dragi prijatelji, kada se odupremo malim iskušenjima, koja često dolaze neočekivano u našem životu, bolje smo opremljeni za izbjegavanje ozbiljnih prijestupa. Kao što je predsjednik Spencer W. Kimball rekao: »Rijetko neko ulazi u dublji prijestup a da nije najprije popustio manjima, koji otvaraju vrata većem… ‘Čisto polje [ne postaje] iznenada puno korova.’«18
Dok se pripremao ispuniti svoje božansko poslanje na Zemlji, Spasitelj Isus Krist bio je primjer važnosti neprestanog odupiranja svemu što bi nas moglo odvratiti od ostvarivanja naše vječne svrhe. Nakon nekoliko neuspješnih napada neprijatelja, koji ga je pokušao skrenuti s njegovog poslanja, Spasitelj je odlučno odbacio đavla govoreći: »Odstupi, Sotono… Tada ga ostavi đavao, a pristupiše anđeli te su mu služili.«19
Možete li zamisliti, moja braćo i sestre, što bi se dogodilo ako bismo izvlačili snagu i hrabrost od Spasitelja i govorili »ne« i »odstupi« nekreposnim mislima čim se one prvi put pojave u našem umu? Kakav bi bio učinak na želje našeg srca? Kako bi nas naše rezultirajuće radnje držale blizu Spasitelju i omogućile trajni utjecaj Duha Svetoga u našem životu? Znam da ćemo slijedeći Isusov primjer izbjeći mnoge tragedije i nepoželjna ponašanja koja mogu uzrokovati obiteljske probleme i neslaganja, negativne emocije i sklonosti, činjenje nepravdi i zlostavljanja, zarobljenost zlim ovisnostima i bilo što drugo što bi bilo protivno Gospodinovim zapovijedima.
U svojoj povijesnoj i dirljivoj poruci iz travnja ove godine, naš dragi prorok, predsjednik Russell M. Nelson dao je obećanje da će svi oni koji su voljni »čuti ga« – čuti Isus Krista – i slušati njegove zapovijedi »biti više blagoslovljeni dodatnom moću da se nos[e] s kušnjom, mukama i slabostima« te da će naša sposobnost osjećanja radosti narasti, čak i tijekom trenutnoga rastućeg previranja.20
Svjedočim vam da su obećanja koja je dao naš dragi prorok obećanja koja je dao sam Spasitelj. Pozivam sve nas da ga »čujemo« u svakoj misli i slijedimo ga svim našim srcem kako bismo stekli snagu i hrabrost da kažemo »ne« i »odstupi« svemu onome što može donijeti nesreću u naš život. Učinimo li tako, obećavam da će Gospodin obilnije poslati svojega Svetog Duha da nas osnaži i utješi, a mi možemo postati osobe prema Gospodinovom srcu.21
Svjedočim da Isus Krist živi i da kroz njega možemo pobijediti protiv neprijateljevih zlih utjecaja i osposobiti se živjeti u vječnosti s Gospodinom i u nazočnosti našega voljenog Oca na Nebu. Svjedočim o ovim istinama sa svom svojom ljubavlju za vas i za našega divnog Spasitelja, čijem imenu dajem slavu, čast i hvalu zauvijek. Ovo kažem u sveto ime Isusa Krista. Amen.