Silan dar Sina
Kroz Isusa Krista možemo izbjeći zaslužene patnje naših moralnih podbačaja i nadvladati nezaslužene patnje naših smrtničkih nesreća.
Dok sam ovoga ljeta čitao Mormonovu knjigu za lekciju iz priručnika Dođi i slijedi me, bio sam iznenađen Alminim izvještajem da, kada je postao u potpunosti svjestan svojih grijeha, nije bilo »ništa tako silovito i tako gorko kao što bijahu boli [njegove]«. 1 Priznajem, priča o silovitoj boli privukla mi je pažnju djelomično i zbog moje borbe toga tjedna sa sedam milimetarskim bubrežnim kamencem. Nikada nijedan čovjek nije doživio nešto tako »veliko« što je »ostvar[eno]« »malim i jednostavnim«. 2
Također, Almin govor mi se isticao zbog toga što riječ silovito, u prijevodu Mormonove knjige na engleskom jeziku, obično opisuje stvari izvanredne ljepote ili neusporedive veličanstvenosti. Na primjer, Joseph Smith zabilježio je da je anđeo Moroni nosio haljinu »najsjajnije bjeline«, »bjelin[e] iznad svega zemaljskog što ikad vidje[]«. 3 No silovito može također izražavati krajnji intenzitet čak i za užasne stvari. Stoga, Alma i vrhunski rječnici povezuju silovitu bol s »mukom«, »raspet[ošću]« i »uznemiren[ošću] u najvećoj mjeri«. 4
Almin slikoviti prikaz odražava otrežnjujuću stvarnost da se u nekoj točci mora osjetiti potpuna, bolna krivnja svakoga grijeha koji počinimo. Pravda to zahtijeva i ni Bog osobno ne može to primijeniti. 5 Kada se Alma prisjetio »svih« svojih grijeha – posebice onih koji su uništili vjeru drugih – njegova je bol bila doslovno nepodnošljiva, a ideja da stane pred Boga ispunila ga je s »neizrecivom stravom«. Čeznuo je »iščeznuti i dušom i tijelom«. 6
Ipak, Alma je rekao da se sve počelo mijenjati u trenutku kad je njegov »um … uhvati[o]… misao« o prorokovanom »dolasku nekog Isusa Krista… da pomiri za grijehe svijeta« i on je »zavapi[o] u srcu svojemu: O Isuse, ti Sine Božji, iskaži milosrđe prema meni«. S tom jednom mišlju i jednom molbom Alma se ispunio »silnom« radošću, »tako silnom kakva bijaše [njegova] bol«. 7
Nikada ne smijemo zaboraviti da sama svrha pokajanja jest uzeti određenu bijedu i pretvori je u čisto blaženstvo. Zahvaljujući njegovoj »neposredn[oj] dobroti[i]«, 8 onaj trenutak kada se okrenemo Kristu – pokazujući vjeru u njega i istinsku promjenu srca – slamajući teret naših grijeha počinje se premještati s naših leđa na njegova. To je moguće samo zato što je on, koji je bez grijeha, propatio »beskrajnu i neizrecivu muku« 9 svakoga pojedinačnog grijeha u svemiru svojih tvorevina, za sve svoje tvorevine – patnju tako tešku da se krv cijedila iz svake njegove pore. Iz izravnoga, osobnog iskustva, Spasitelj nas stoga u suvremenim Svetim pismima upozorava da nismo ni svjesni kako će »silovite« biti naše »patnje« ako se ne pokajemo. No s neizmjernom velikodušnošću također pojašnjava: »Ja, Bog, pretrpjeh ovo za sve, da oni ne bi trpjeli, ako se pokaju« 10 – pokajanje koje nam omogućava da »okus[imo]« »siln[u] radost[]« koju je Alma okusio. 11 Već samo zbog tog nauka, »ja s divljenjem uživam«. 12 Ipak, zapanjujuće, Krist nudi još više.
Ponekada silovita bol dolazi ne od grijeha nego nenamjernih pogrešaka, tuđih postupaka ili sila van naše kontrole. U tim trenutcima možda ćete zavapiti poput pravednog psalmista:
»Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade…
Groza me obuze…
O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem!« 13
Medicina, stručna pomoć ili sudska odšteta mogu pomoći ublažiti takvu patnju. No imajte na umu, svi dobri darovi – uključujući i ove – dolaze od Spasitelja. 14 Bez obzira na uzroke naših najvećih boli i žalosti, krajnji izvor olakšanja je isti: Isus Krist. On sam ima potpunu moć i sposobnost iscjeljenja da ispravi svaku pogrešku, krivo učiniti pravim, nadopuni svaki nedostatak, zaliječi svaku ranu i udijeli svaki zakašnjeli blagoslov. Poput drevnih svjedoka, svjedočim da »nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima«, 15 već brižnog Otkupitelja koji je sišao sa svoga trona na nebu i pošao naprijed »trpeći boli i nevolje i iskušenja svih vrsta… da bi znao… kako pomagati narodu svojemu«. 16
Za sve one danas s bolima toliko snažnim ili jedinstvenim da osjećate kako ih nitko drugi ne bi u potpunosti mogao shvatiti, možda ste u pravu. Možda ne postoji član obitelji, prijatelj ili svećenički vođa – koliko god obazriv i dobronamjeran bio – koji točno zna što osjećate ili ima točne riječi koje će vam pomoći ozdraviti. Ali znajte ovo: postoji onaj tko savršeno razumije kroz što prolazite, koji je »moćniji od cijele zemlje«, 17 i koji »može učiniti neograničeno više od onoga što može[te] moliti ili misliti«. 18 Proces će se odviti na njegov način i prema njegovom rasporedu, ali Krist čeka spreman uvijek iscijeliti svaki djelić i aspekt vaše patnje.
Dok mu dopuštate da to čini, otkrit ćete da vaša patnja nije bila uzaludna. Govoreći o mnogim najvećim biblijskim junacima i njihovim žalostima, apostol Pavao rekao je da je »Bog nešto bolje predvidio za njih kroz patnju njihovu: jer bez patnje ne mogu postići savršenstvo«. 19 Vidite, sama priroda Boga i cilj našega zemaljskog postojanja je sreća, 20 ali ne možemo postati savršena bića božanske radosti bez iskustava koja nas iskušavaju, ponekad i do naše same srži. Pavao kaže da je čak i Spasitelj »patnjama uči[njen vječno] savršenim«. 21 Stoga budite na oprezu od sotonskog šapta koji govori kako biste, da ste bolja osoba, izbjegli takve kušnje.
Također, morate odoljeti povezanoj laži da vaša patnja nekako znači kako ste izvan kruga Božjih odabranika za koje se čini da lebde od jednog stanja blaženstva do drugog. Umjesto toga, gledajte na sebe onako kako vas je Ivan Objavitelj zasigurno vidio u svojoj veličanstvenoj objavi o posljednjim danima. Jer Ivan je vidio »veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine… i vikali jakim glasom: ‘Spasenje je djelo našega Boga’«. 22
Prilikom upita: »Tko su i odakle dolaze ovi što su obučeni u bijele haljine?« Ivan je primio odgovor: »Ovo su… oni što dolaze iz velike nevolje; ʻoni su prali svoje haljine’ i obijelili ih ‘u krvi’ Janjetovoj.« 23
Braćo i sestre, patnja u pravednosti pomaže osposobiti vas da budete Božji izabranici, umjesto da se razlikujete se od njih. I to čini njihova obećanja vašima. Kao što Ivan izjavljuje, »više nigda ‘neće[te] ni ogladnjeti ni ožednjeti’; više [vas] nigda neće moriti ni ‘sunce’ ni ikakva ‘žega’. Jer ‘će [vas]’ Janje, koje stoji nasred prijestolja, ‘pasti i voditi na izvore žive vode’. ‘I Bog će otrti svaku suzu’ s [vaših] očiju.« 24
»Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli.« 25
Svjedočim vam da kroz zapanjujuću dobrotu Isusa Krista i njegovo beskrajno Pomirenje možemo izbjeći zaslužene patnje naših moralnih podbačaja i nadvladati nezaslužene patnje naših smrtničkih nesreća. Pod njegovim usmjeravanjem vaša će božanska sudbina biti ona neusporedive veličanstvenosti i neopisive radosti – radosti vama toliko snažne i jedinstvene da će vaš osobni »pepe[o]« postati ljepota »iznad svega zemaljskog«. 26 Kako biste okusili tu sreću sada i bili ispunjeni njome zauvijek, pozivam vas da učinite što i Alma: neka vam se misli uhvate za silan dar Sina Božjeg kako je objavljen kroz njegovo evanđelje u ovoj, njegovoj istinitoj i živućoj Crkvi. U ime Isusa Krista. Amen.