Kultura Krista
Možemo cijeniti najbolje od naših pojedinačnih zemaljskih kultura i biti puni sudionici u vječnoj kulturi koja dolazi iz evanđelja Isusa Krista.
Kako je ovo čudesan svijet u kojem živimo i koji dijelimo, dom velikoj raznolikosti naroda, jezika, običaja i povijesti – raširenih među stotinama zemalja i tisućama skupina, svaka bogata kulturom. Ljudski rod može se ponositi s mnogo toga i slaviti mnogo toga. No iako naučeno ponašanje – one stvari kojima smo izloženi u kulturama u kojima odrastamo – može služiti kao velika snaga u našem životu, također može, ponekad, postati značajna prepreka.
Može se činiti da je kultura tako duboko ukorijenjena u naše razmišljanje i ponašanje da ju je nemoguće promijeniti. Naposljetku, ona je mnogo toga što osjećamo da nas definira i iz čega imamo osjećaj identiteta. Može imati tako snažan utjecaj da ne uspijevamo vidjeti ljudske slabosti i nedostatke u našim vlastitim kulturama, što rezultira oklijevanjem da odbacimo neke od tradicija naših očeva. Preokupacija vlastitim kulturnim identitetom može dovesti do odbacivanja vrijednih – čak božanskih – ideja, odlika i ponašanja.
Poznavao sam divnoga gospodina, prije ne mnogo godina, koji pomaže prikazati ovo univerzalno načelo kulturne kratkovidnosti. Sreo sam ga prvi put u Singapuru, kad sam bio zadužen biti kućni učitelj njegovoj obitelji. Istaknuti profesor Sanskrta i tamilskog jezika, potjecao je iz južne Indije. Njegova divna žena i dva sina bili su članovi Crkve, ali on se nikada nije priključio niti je puno slušao učenja evanđelja. Bio je sretan zbog načina kako su se njegova žena i sinovi razvijali i potpuno ih je podržavao u njihovim djelima i crkvenim odgovornostima.
Kad sam ponudio podučiti ga načelima evanđelja i iznijeti mu naša vjerovanja, najprije je ustuknuo. Trebalo mi je vremena da shvatim zašto: osjećao je da bi tako postao izdajnik svoje prošlosti, svojeg naroda i svoje povijesti! Po njegovom načinu razmišljanja, on bi negirao sve što jest, sve što ga je njegova obitelj podučila da bude, samo njegovo indijsko nasljeđe. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci mogli smo razgovarati o ovim temama. Bio sam zadivljen (iako ne iznenađen) time kako je evanđelje Isusa Krista moglo otvoriti njegove oči za drugačije gledište.
U većini ljudskih kultura može se naći i dobro i loše, i izgrađujuće i razarajuće.
Mnogi naši problemi u svijetu izravan su rezultat sukoba između onih s različitim idejama i običajima koji nastaju iz njihove kulture. Ali gotovo svaki sukob i kaos brzo bi nestali ako bi svijet samo prihvatio svoju izvornu kulturu, onu koju smo svi imali ne tako davno. Ova kultura potječe iz našega predsmrtničkog postojanja. Bila je to kultura Adama i Henoka. Bila je to kultura temeljena na Spasiteljevim učenjima tijekom vremenske poludnevice i dostupna je svim ženama i muškarcima još jednom u naše vrijeme. Ona je jedinstvena. Ona je »najveća od svih kultura« i dolazi iz velikog nauma sreće, koji je osmislio Bog i podupro Krist. Ona ujedinjuje umjesto da razdvaja. Ona iscjeljuje umjesto da nanosi zlo.
Evanđelje Isusa Krista podučava nas da postoji svrha u životu. To što se nalazimo tu nije samo neka velika kozmička slučajnost ili greška! Ovdje smo s razlogom.
Ova je kultura utemeljena na svjedočanstvu da naš Nebeski Otac postoji, da je stvaran i da voli svakoga od nas, pojedinačno. Mi smo »djelo [njegovo] i slava [njegova]«. 1 Ova kultura potiče koncept jednake vrijednosti. Nema prepoznavanja kaste ili klase. Mi smo, naposljetku, braća i sestre, duhovna djeca naših Nebeskih Roditelja – doslovno. Nema predrasuda niti mentaliteta »mi protiv njih« u najvećoj od svih kultura. Mi smo svi »mi«. Mi smo svi »oni«. Vjerujemo da smo nadležni i odgovorni za sebe, jedni za druge, za Crkvu i za naš svijet. Nadležnost i odgovornost važni su čimbenici u našem rastu.
Dobrotvornost, istinska kristolika briga, temelj je ove kulture. Mi osjećamo stvarnu brigu za potrebe naših bližnjih, vremenite i duhovne, te djelujemo prema tim osjećajima. To raspršuje predrasude i mržnju.
Mi uživamo kulturu objave, usmjerenu na riječ Božju kako je primaju proroci (i svatko je od nas može osobno potvrditi kroz Duha Svetoga). Sav ljudski rod može poznavati volju i misao Božju.
Ova kultura podupire načelo opredjeljivanja. Sposobnost biranja iznimno je važna za naš razvoj i našu sreću. Razborito je biranje ključno.
Ovo je kultura učenja i proučavanja. Mi tražimo spoznaju i mudrost te najbolje u svemu.
Ovo je kultura vjere i poslušnosti. Vjera u Isusa Krista prvo je načelo naše kulture, a poslušnost njegovim učenjima i zapovijedima je ishod. Ovo dovodi do samosvladavanja.
Ovo je kultura molitve. Vjerujemo da nas Bog neće samo čuti, već će nam i pomoći.
Ovo je kultura saveza i uredbi, visokih moralnih mjerila, žrtve, oprosta i pokajanja te brige za hramove naših tijela. Sve ovo svjedoči o našoj predanosti Bogu.
Ovo je kultura kojom upravlja svećeništvo, ovlast djelovanja u ime Boga, moć Božja za blagoslivljanje njegove djece. Ona prosvjetljuje i omogućuje pojedincima da budu bolji ljudi, vođe, majke, očevi i suradnici – i ona posvećuje dom.
Prava čuda obiluju u ovoj, najstarijoj od svih kultura, iskovanoj vjerom u Isusa Krista, moću svećeništva, molitvom, osobnim poboljšanjem, istinskim obraćenjem i oprostom.
Ovo je kultura misionarskog djela. Vrijednost je duša velika.
U kulturi Krista žene su uzdignute na njihov primjeren i vječni položaj. One nisu podložne muškarcima, kao u mnogim kulturama u današnjem svijetu, već su pune i ravnopravne partnerice ovdje i u budućem svijetu.
Ova kultura potvrđuje svetost obitelji. Obitelj je osnovna jedinica vječnosti. Savršenstvo obitelji vrijedno je svake žrtve, zato što, kao što je podučeno, »nijedan uspjeh ne može nadoknaditi neuspjeh u domu«. 2 Dom je mjesto gdje ostvarujemo naše najbolje djelo i gdje postižemo našu najveću sreću.
U kulturi Krista postoji gledište – i vječni fokus i usmjerenje. Ova se kultura brine o stvarima trajne vrijednosti! Ona dolazi iz evanđelja Isusa Krista, koje je vječno, i objašnjava zašto, što i gdje našeg postojanja. (Ona je uključiva, ne isključiva.) Zato što ova kultura rezultira iz primjene učenja našeg Spasitelja, ona pomaže omogućiti iscjeljujući melem koji naš svijet tako očajnički treba.
Kakav li je blagoslov biti dio ovoga veličanstvenog i plemenitog načina života! Biti dio ove, najveće od svih kultura, zahtijevat će promjenu. Proroci su podučavali da je neophodno ostaviti iza sebe bilo što iz naše stare kulture što nije u skladu s kulturom Krista. No to ne znači da trebamo ostaviti sve. Proroci su također naglasili da smo pozvani, svi do jednog, ponijeti našu vjeru, talente i znanje – sve što je dobro u našem životu i našim osobnim kulturama – s nama i dopustiti da Crkva »nadoda tome« kroz poruku evanđelja. 3
Teško da je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana zapadnjačko društvo ili američki kulturalni fenomen. Ona je međunarodna crkva, kakva je uvijek trebala biti. Više od toga, ona je uzvišena. Novi članovi iz cijelog svijeta donose bogatstvo, raznolikost i uzbuđenje u našu uvijek rastuću obitelj. Sveci posljednjih dana posvuda još uvijek slave i časte svoje nasljeđe i junake, ali sada su također dio nečeg puno veličanstvenijeg. Kultura Krista pomaže nam vidjeti sebe kao što zaista jesmo, a kada se gleda kroz leću vječnosti, uravnotežena s pravednošću, ona služi kako bi povećala našu sposobnost da ispunimo veliki naum sreće.
Dakle, što se dogodilo s mojim prijateljem? Pa, bio je podučen lekcijama i priključio se Crkvi. Njegova je obitelj kasnije bila zapečaćena za vrijeme i svu vječnost u hramu Sidney Australija. Odrekao se malo toga – a stekao potencijal za sve. Otkrio je da i dalje može slaviti svoju povijest, i dalje biti ponosan na svoje podrijetlo, svoju glazbu, ples i literaturu, svoju hranu, svoju zemlju i njezin narod. Shvatio je da nije problem ugraditi najbolje od svoje lokalne kulture u najveću od svih kultura. Otkrio je da donošenje onoga što je u skladu s istinom i pravednošću iz svoga starog života u svoj novi život služi samo da uveća njegovo prijateljstvo sa svecima i pomogne u ujedinjenju svih kao jedno u društvo Neba.
Svi mi zaista možemo cijeniti najbolje od naših pojedinačnih zemaljskih kultura i još uvijek biti puni sudionici u najstarijoj kulturi od svih – izvornoj, krajnjoj, vječnoj kulturi koja dolazi iz evanđelja Isusa Krista. Kakvo čudesno nasljeđe svi mi dijelimo. U ime Isusa Krista, amen.