Po jedinstvu osjećaja stječemo moć s Bogom
Kada tražimo jedinstvo osjećaja, prizvati ćemo moć Božju kako bi upotpunila naše napore.
Gordonova majka rekla mu je da će mu napraviti pitu ako on završi svoje zadatke. Njegovu najdražu. Samo za njega. Gordon je krenuo raditi da obavi te zadatke, a njegova je majka razvaljala pitu. Njegova starija sestra Kathy došla je u kuću s prijateljicom. Vidjela je pitu i pitala mogu li ona i njezina prijateljica dobiti komad.
»Ne«, rekao je Gordon, »to je moja pita. Mama ju je ispekla za mene i ja sam je morao zaraditi.«
Kathy je planula na svog mlađeg brata. Bio je tako uobražen i nevelikodušan. Kako može zadržati sve to za sebe?
Više sati kasnije, kada je Kathy otvorila vrata od auta kako bi odvela svoju prijateljicu kući, ondje na sjedalu bile su dvije lijepo složene salvete, dvije vilice na njima i dva široka komada pite na tanjurima. Kathy je ispričala ovu priču na Gordonovom sprovodu kako bi pokazala koliko je bio spreman promijeniti se i pokazati ljubaznost onima koji je nisu uvijek zaslužili.
Godine 1842. sveci su radili naporno kako bi izgradili hram Nauvoo. Nakon osnivanja Potpornog društva u ožujku, prorok Joseph često je dolazio na njihove sastanke da ih pripremi za svete, ujedinjujuće saveze koje će uskoro sklopiti u hramu.
Dana 9. lipnja prorok »je rekao da će propovijedati milosrđe. Zamišljajući da nam Isus Krist i anđeli zamjeraju našu nestašnost, što bi se dogodilo s nama? Moramo biti milosrdni i zanemarivati sitnice.« Predsjednik Smith nastavio je: »Žalosti me što ne postoji snažniji osjećaj prijateljstva – kada jedan član pati svi bi to trebali osjećati – po jedinstvu osjećaja stječemo moć s Bogom.« 1
Ta me je mala rečenica pogodila poput munje. Po jedinstvu osjećaja stječemo moć s Bogom. Ovaj svijet nije ono što bih željela da bude. Željela bih utjecati na mnogo toga i učiniti mnogo toga boljim. I iskreno, mnogo je protivljenja onome čemu se nadam i ponekad se osjećam nemoćno. U zadnje si vrijeme postavljam preispitujuća pitanja: Kako mogu bolje razumjeti ljude oko sebe? Kako ću stvoriti to »jedinstvo osjećaja« kad smo svi tako različiti? Kojoj moći od Boga mogu pristupiti ako sam samo malo više ujedinjena s drugima? Iz mojeg samoispitivanja, imam tri prijedloga. Možda će oni pomoći i vama.
Iskazujte milosrđe
U Jakovu 2:17 čitamo: »Mislite o braći svojoj [i sestrama svojim] kao o sebi, i budite prisni sa svima te slobodni s imetkom svojim, tako da oni mogu biti bogati poput vas.« Zamijenimo riječ imetak riječju milosrđe – budite slobodni s milosrđem svojim, tako da oni mogu biti bogati poput vas.
Često razmišljamo o imetku kao o hrani ili novcu, ali možda je milosrđe ono čega svi mi trebamo više u našem posluživanju.
Moja je vlastita predsjednica Potpornog društva nedavno rekla: »Ono što… obećavam… jest da ću čuvati tvoje ime sigurnim… Vidjet ću tko si ti u tvojem najboljem izdanju… Neću nikada reći ništa o tebi što je neljubazno, što te neće uzdignuti. Tražim da učiniš isto za mene zato što sam, iskreno, prestravljena da ću te iznevjeriti.«
Joseph Smith rekao je sestrama toga dana u lipnju 1842.:
»Kada netko pokaže i najmanju dobrotu i ljubav prema meni, o kakvu li moć to ima nad mojim umom…
Čim se više približimo svojem Nebeskom Ocu, tim smo više skloniji sa sažaljenjem gledati na duše koje propadaju – [osjećamo da ih želimo] dignuti na svoja ramena i odbaciti njihove grijehe iza sebe. [Moj je govor namijenjen] cijelom ovom Društvu – želite li da Bog iskaže milosrđe vama, trebate iskazati milosrđe drugima.« 2
Ovo je bio savjet posebno za Potporno društvo. Nemojmo suditi jedni drugima ili dopustiti da naše riječi grizu. Čuvajmo međusobno naša imena sigurnima i dajmo dar milosrđa. 3
Učinite da vaš brod zamahuje
Godine 1936. nepoznati veslački tim s fakulteta University of Washington otputovao je u Njemačku kako bi sudjelovao na olimpijskim igrama. Bilo je to vrijeme dubine Velike depresije. Ovo su bili mladići iz radničke klase, čiji su gradići rudara i drvosječa donirali nešto novca kako bi oni mogli otputovati u Berlin. Činilo se da je svaki aspekt natjecanja okrenut protiv njih, ali nešto se dogodilo u utrci. U veslačkom svijetu, oni to nazivaju »zamah«. Poslušajte ovaj opis temeljen na knjizi The Boys in the Boat (Mladići u čamcu):
Postoji ono što se ponekad događa, što je teško postići i teško definirati. Zove se »zamah«. Događa se samo kada svi veslaju u tako savršenom skladu da nijedna radnja nije neusklađena.
Veslači moraju zauzdati svoju žestoku neovisnost i istovremeno biti odani svojim pojedinačnim sposobnostima. Utrke ne osvajaju klonovi. Dobre su posade dobre mješavine – netko tko vodi napad, netko tko zadržava nešto u rezervi, netko tko bije bitku, netko tko stvara mir. Nijedan veslač nije vrjedniji od drugih, svi su važni za čamac, ali ako žele dobro zajedno veslati, svaki se mora prilagoditi potrebama i sposobnostima drugih – osoba s kraćim rukama mora posegnuti malo duže, osoba s dužim rukama mora povući samo malo.
Razlike se mogu pretvoriti u prednost, umjesto u nedostatak. Tek će onda nastati osjećaj kao da se čamac sam kreće. Tek onda bol potpuno prepušta mjesto ushićenju. Dobar »zamah« čini se kao poezija. 4
Nasuprot ogromnim preprekama, ovaj je tim našao savršen zamah i pobijedio. Olimpijsko zlato bilo je ushićujuće, ali jedinstvo koje je svaki veslač iskusio toga dana bilo je sveti trenutak koji je ostao s njima cijeli njihov život.
Uklonite loše onoliko brzo koliko dobro može rasti
U izuzetnoj alegoriji u Jakovu 5, Gospodar vinograda posadio je dobro stablo na dobrom tlu, ali ono je postalo iskvareno tijekom vremena i urodilo je divljim plodom. Gospodar vinograda kaže osam puta: »Žalosti me što ću izgubiti ovo stablo.«
Sluga govori Gospodaru vinograda: »Poštedi [stablo] još malo. A Gospodar reče: Da, poštedjet ću ga još malo.« 5
A tada dolazi uputa koja se može primijeniti na sve nas koji pokušavamo okopavati i pronaći dobar plod u našim vlastitim malim vinogradima: »Stoga, uklonit ćeš loše kako već dobre budu rasle.« 6
Jedinstvo se ne događa magično; potreban je rad. Zbrkano je, ponekad neugodno, i događa se postupno kada uklanjamo loše onoliko brzo koliko dobro može rasti.
Nikada nismo sami u našim naporima da stvorimo jedinstvo. U Jakovu 5 se nastavlja: »Sluge krenuše i radiše svom snagom svojom; i Gospodar vinograda radiše također s njima.« 7
Svatko će od nas imati duboko bolna iskustva, stvari koje se nikada ne bi trebale dogoditi. Svatko će od nas također, u različitim razdobljima, dopustiti da oholost i bahatost iskvare plod koji nosimo. Isus Krist naš je Spasitelj u svemu. Njegova moć poseže do samoga dna i pouzdano je tu za nas kada ga prizovemo. Svi mi preklinjemo za milosrđe za naše grijehe i neuspjehe. On ga slobodno daje. I traži od nas je možemo li iskazati to isto milosrđe i razumijevanje jedni drugima.
Isus je rekao otvoreno: »Budite jedno; a ako niste jedno, niste moji.« 8 Ali ako smo jedno – ako možemo podijeliti dio naše pite ili prilagoditi naše osobne talente tako da čamac može zamahivati u savršenom skladu – tada smo njegovi. A on će pomoći ukloniti loše onoliko brzo koliko dobro raste.
Proročka obećanja
Možda još nismo tamo gdje bismo željeli biti i nismo sada tamo gdje ćemo biti. Vjerujem da će promjena koju tražimo u sebi i u skupinama kojima pripadamo doći manje kroz aktivizam, a više kroz aktivno nastojanje svaki dan da razumijemo jedni druge. Zašto? Zato što gradimo Sion – narod »jednoga srca i jednoga uma«. 8
Kao žene saveza, imamo širok utjecaj. Taj se utjecaj primjenjuje u svakodnevnim trenucima kada proučavamo s prijateljem, stavljamo djecu na spavanje, razgovaramo s osobom koja sjedi do nas u autobusu, pripremamo prezentaciju s kolegom. Mi imamo moć ukloniti predrasude i graditi jedinstvo.
Potporno društvo i Djevojke nisu samo razredi. Oni također mogu biti nezaboravna iskustva gdje vrlo različite žene sve ulaze u isti čamac i veslamo sve dok ne pronađemo svoj zamah. Nudim ovaj poziv: budite dio kolektivne sile koja mijenja svijet na bolje. Naše je zaduženje u savezu posluživati, uzdizati ruke koje su obješene, postaviti ljude koji se muče na naša leđa ili u naše naručje i nositi ih. Nije složeno znati što činiti, ali to često ide protiv naših sebičnih interesa i moramo se potruditi. Žene ove Crkve imaju neograničen potencijal za mijenjanje društva. Imam potpuno duhovno povjerenje da ćemo, kada tražimo jedinstvo osjećaja, prizvati moć Božju kako bi upotpunila naše napore.
Kada je Crkva obilježavala objavu o svećeništvu iz 1978., predsjednik Russell M. Nelson iznio je snažan proročki blagoslov: »Moja je molitva i blagoslov, koje ostavljam na svima koji slušaju, da možemo prevladati sve terete predrasuda i hodati uspravno s Bogom – i jedni s drugima – u savršenom miru i skladu.« 10
Nadam se da ćemo primijeniti ovaj proročki blagoslov i uložiti naš osobni i zajednički napor da povećamo jedinstvo u svijetu. Ostavljam svoje svjedočanstvo u riječima ponizne, bezvremene molitve Gospodina Isusa Krista: »Da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno.« 11 U ime Isusa Krista. Amen.