Živući prorok za posljednje dane
Otac na Nebu odabrao je uzorak objave istine svojoj djeci kroz proroka.
Kada sam bio dječak, volio sam subotu jer se sve što sam činio toga dana činilo poput pustolovine. No bez obzira što činio, tome je uvijek prethodila najvažnija stvar od svih – gledanje crtića na televiziji. Jednoga takvoga subotnjeg jutra, dok sam stajao uz televizor i vrtio programe, otkrio sam da je crtić koji sam očekivao bio zamijenjen prijenosom Općeg sabora Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Dok sam promatrao televiziju i oplakivao to što nije bilo crtića, vidio sam sijedog čovjeka u odijelu i s kravatom kako sjedi na lijepoj stolici.
Bilo je nešto drugačije u njemu pa sam upitao svojega najstarijeg brata: »Tko je to?«
Rekao je: »To je predsjednik David O. McKay. On je prorok.«
Sjećam se da sam nešto osjetio i nekako sam znao da on jest prorok. Tada sam, budući da sam bio dječak zaluđen crtićima, promijenio program. No nikada nisam zaboravio što sam osjetio tijekom toga kratkoga, neočekivanog trenutka objave. S prorokom je ponekad potreban samo trenutak da se zna.1
Spoznaja objavom da postoji živući prorok na Zemlji mijenja sve.2 Uzrokuje da osoba bude nezainteresirana za raspravu o tome kada prorok govori kao prorok ili je li osoba ikada opravdana u selektivnom odbacivanju proročkih savjeta.3 Takva objavljena spoznaja poziva nekoga da vjeruje savjetu živućeg proroka, čak i ako ga ne razumijemo u potpunosti.4 Naposljetku, savršeni i brižni Otac na Nebu odabrao je obrazac objave istine svojoj djeci kroz proroka, nekoga tko nikada nije tražio takav sveti poziv i tko nema potrebu za našom pomoći da bude svjestan svojih nesavršenosti.5 Prorok je netko koga je Bog osobno pripremio, pozvao, ispravio, nadahnuo, prekorio, posvetio i podržao.6 Zbog toga nikada nismo duhovno u opasnosti u slijeđenju proročkih savjeta.
Sviđa li nam se to ili ne, svi smo mi u predzemaljskom životu na neki način bili izabrani da budemo rođeni u ovim posljednjim danima. Dvije su stvarnosti povezane s posljednjim danima. Prva je stvarnost da će Kristova Crkva biti ponovno uspostavljena na Zemlji. Druga je stvarnost da će stvari postati vrlo izazovne. Sveta pisma otkrivaju da će u posljednjim danima biti »velika oluja s tučom poslana da uništi usjeve zemaljske«,7 bit će pošasti,8 »ratov[a] i glasina[] o ratovima, i cijela će zemlja biti u komešanju… a bezakonje će obilovati.«9
Kada sam bio dijete, ta su me proroštva o posljednjim danima plašila i uzrokovala su da se molim da se Drugi dolazak neće zbiti za mojeg života – nadodao bih da je do sada bilo nešto uspjeha u tome. No sada se molim za suprotno, iako su prorokovani izazovi zajamčeni,10 jer će, kada se Krist vrati vladati, sve njegove tvorevine »mirno… počiva[ti]«.11
Trenutni su uvjeti u svijetu uzrokovali da neki paničare. Kao Božja djeca saveza, ne trebamo juriti za ovim ili onim da bismo znali kako navigirati kroz ova uznemirujuća vremena. Ne trebamo se bojati.12 Nauk i načela koje moramo slijediti kako bismo duhovno preživjeli i izdržali fizički nalaze se u riječima živućeg proroka.13 Zbog toga je predsjednik M. Russell Ballard izjavio kako »nije mala stvar… imati proroka Božjeg među nama«.14
Predsjednik Russell M. Nelson posvjedočio je kako »Božji dugo uspostavljeni uzorak podučavanja njegove djece preko proroka jamči nama da će on blagosloviti svakog proroka i da će blagosloviti one koji obraćaju pažnju na proročki savjet«.15 Stoga je ključ u slijeđenju živućeg proroka.16 Braćo i sestre, za razliku od starih stripova i klasičnih auta, proročka naučavanja ne postaju vrjednija s vremenom. Zbog toga ne bismo trebali nastojati koristiti riječi prošlih proroka kako bismo odbacili naučavanja živućih proroka.17
Volim usporedbe koje je Isus Krist koristio kako bi podučio evanđeoska načela. Htio bih vam ovoga jutra iznijeti sličnu usporedbu iz stvarnog života.
Jednog sam dana ušao u menzu u sjedištu Crkve kako bih ručao. Nakon što sam uzeo pladanj s hranom, ušao sam u blagovaonicu i primijetio stol za kojim su sjedila sva tri člana Prvog predsjedništva, a tu je bila i jedna prazna stolica. Moja je nesigurnost uzrokovala da brzo obiđem taj stol, a onda sam čuo glas našeg proroka, predsjednika Russella M. Nelsona, kako govori: »Allene, tu je prazna stolica. Dođi i sjedni s nama.« To sam i učinio.
Pred kraj ručka iznenadio sam se kada sam čuo glasnu buku drobljenja, a kada sam podignuo pogled, vidio sam da je predsjednik Nelson uspravio svoju plastičnu bocu za vodu, a zatim je spljoštio i zavrnuo čep.
Predsjednik Dallin H. Oaks zatim je postavio pitanje koje sam htio postaviti: »Predsjedniče Nelson, zašto ste spljoštili svoju plastičnu bocu za vodu?«
On je odgovorio: »To olakšava onima koji rukuju materijalima koji se mogu reciklirati jer ne oduzima toliko prostora u spremniku za reciklažu.«
Dok sam promišljao o tom odgovoru, ponovno sam čuo isti zvuk drobljenja. Pogledao sam nadesno, i predsjednik je Oaks spljoštio svoju plastičnu bocu za vodu poput predsjednika Nelsona. Zatim sam čuo neku buku s moje lijeve strane, gdje je predsjednik Henry B. Eyring spljoštio svoju plastičnu bocu za vodu, iako je iskoristio drugačiju strategiju vršeći to dok je boca bila u vodoravnom položaju, što je zahtijevalo više truda nego s bocom u uspravnom položaju. Primijetivši to, predsjednik Nelson ljubazno mu je pokazao tehniku boce u uspravnom položaju kako bi je lakše spljoštio.
U tom sam se trenutku nagnuo prema predsjedniku Oaksu i potiho upitao: »Je li pljoštenje boce za vodu novi uvjet za recikliranje u menzi?«
Predsjednik je Oaks odgovorio, s osmjehom na licu: »Pa, Allene, trebaš slijediti proroka.«
Siguran sam da predsjednik Nelson nije izjavio neki novi nauk temeljen na recikliranju u menzi toga dana. No možemo učiti iz promptne reakcije18 predsjednika Oaksa i predsjednika Eyringa na primjer predsjednika Nelsona te iz obzirnosti predsjednika Nelsona da pomogne podučiti prisutne boljem načinu.19
Prije više godina, starješina Neal A. Maxwell iznio je neka zapažanja i savjet koji su proročki jasni u odnosu na naše doba:
»U budućim mjesecima i godinama, događaji će vjerojatno zahtijevati od svakog člana da odluči hoće li on [ili ona] slijediti Prvo predsjedništvo ili neće. Članovima će biti sve teže hramati duže između dva mišljenja…
Ostavimo zapis tako da odluke budu jasne, dajući drugima da čine kako žele suočeni s proročkim savjetom…
Isus je rekao da kada smokvino stablo potjera svoje lišće, ‘ljeto je blizu’… Tako upozoreni da je ljeto pred nama, nemojmo se onda žaliti na žegu!«20
Nadolazeći naraštaj odrasta u vrijeme kada ima više smokvina lišća i više vrućine. Ta stvarnost nameće težu odgovornost već odraslom naraštaju, pogotovo kada je u pitanju slijeđenje proročkog savjeta. Kada roditelji ignoriraju savjet živućeg proroka, ne samo da oni gube obećane blagoslove za sebe, već još i tragičnije podučavaju svoju djecu da je ono što prorok kaže beznačajno ili da se po proročkim savjetima može prebirati kao da su na švedskom stolu, bez zabrinutosti za rezultirajuću duhovnu pothranjenost.
Starješina Richard L. Evans jednom je primijetio: »Neki roditelji greškom smatraju da se mogu malo opustiti u vezi s ponašanjem i usklađenošću… da mogu popustiti malo po pitanju osnova, a da ne utječu na svoju obitelj ili budućnost svoje obitelji. No ako roditelj malo ode s kursa, djeca će vjerojatno nadmašiti primjer roditelja.«21
Kao naraštaj koji ima svetu dužnost da priprema nadolazeći naraštaj za njegovu prorokovanu ulogu u posljednjim danima,22 a ta se uloga mora ispuniti u vrijeme kada je protivnikov utjecaj na vrhuncu,23 ne možemo biti izvor zbunjenosti po pitanju važnosti slijeđenja proročkog savjeta. Upravo će taj savjet omogućiti nadolazećem naraštaju da vidi »neprijatelja dok je još daleko; i tad… se [oni] mogl[u] pripremiti« da se odupru napadu neprijatelja.24 Naša naizgled mala odstupanja, tiha zanemarivanja ili prošaptane kritike kao odgovor na proročki savjet mogu rezultirati jedino našim hodanjem opasno blizu ruba puta saveza; no kada ih neprijatelj uveliča u životima nadolazećeg naraštaja, takve radnje mogu utjecati na njih da posve napuste taj put. Takav je rezultat naraštajna cijena koja je previsoka.25
Neki od vas možda mogu smatrati da ste podbacili u svojim nastojanjima da slijedite savjet predsjednika Russella M. Nelsona. Ako je to slučaj, tada se pokajte, počnite ponovno slijediti savjet Božjega odabranog proroka. Odložite ometanje djetinjastih crtića i uzdajte se u Gospodinova pomazanika. Radujte se jer još jednom »ima prorok u Izraelu«.26
Čak i ako niste sigurni, svjedočim da se možemo oduprijeti vrućini posljednjih dana pa čak i napredovati u njima. Mi smo svetci posljednjih dana i ovo su veliki dani. Bili smo željni doći na Zemlju u ovom trenutku, imajući pouzdanje da nećemo biti ostavljeni da posrćemo kada se suočavamo s protivnikovom sve tamnijom i sve više zbunjujućom magluštinom,27 već radije da primamo savjet i usmjerenje od onoga koji je jedinstveno ovlašten reći nama i cijelom svijetu: »Ovako govori Gospod Bog.«28 U sveto ime proroka koga je Bog uzdignuo, Sveca Izraelova,29 i to Isusa Krista. Amen.