Hosana Svevišnjem Bogu
Pobjedonosni ulazak Isusa Krista u Jeruzalem i događaji toga tjedna koji su uslijedili primjer su nauka koji možemo primijeniti u svojem životu danas.
Danas, kao što je rečeno, pridružujemo se kršćanima diljem svijeta kako bismo častili Isusa Krista na ovu Cvjetnicu. Prije gotovo 2000 godina Cvjetnica je obilježila početak posljednjeg tjedna smrtnog službeništva Isusa Krista. Bio je to najvažniji tjedan u ljudskoj povijesti.
Ono što je započelo proglašavanjem Isusa kao obećanog Mesije u njegovu pobjedonosnom ulasku u Jeruzalem završilo je njegovim Raspećem i Uskrsnućem.1 Po božanskoj zamisli, njegova pomirbena žrtva dovršila je njegovo smrtno službeništvo, omogućujući nam da živimo s našim Nebeskim Ocem za vječnost.
Sveta pisma kažu nam da je tjedan počeo s mnoštvima koja su stajala na vratima grada kako bi vidjela »proroka, Isus[a] iz Nazareta u Galileji«.2 Oni »uze[še] grane od palma te mu iziđ[oše] u susret kličući: ‛Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov’«.3
Taj tako davni biblijski zapis podsjeća me kako sam bio na crkvenom zaduženju u Takoradiju u Gani. Zapanjujuće, bio sam tamo na Cvjetnicu.
Trebao sam podijeliti kolčić Takoradi Gana kako bih stvorio kolčić Mpintsin Gana. Danas ima više od 100 000 članova Crkve u Gani.4 (Izražavamo dobrodošlicu Gau Mantseu, njegovom veličanstvu, kralju Niiju Tackieju Teikou Tsuruu II iz Accre, Gana, koji je s nama danas.) Sastajući se s tim svetcima, osjetio sam njihovu duboku ljubav i odanost Gospodinu. Izrazio sam svoju veliku ljubav za njih i da ih predsjednik Crkve voli. Govorio sam o Spasiteljevim riječima koje je Ivan zabilježio: »Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas.«5 Smatrali su ovo »saborom volim vas«.6
Dok sam gledao naprijed i natrag kroz redove te drage braće i sestara i njihovih obitelji u kapeli, na njihovim sam licima mogao vidjeti sjaj svjedočanstva i vjere u Isusa Krista. Osjetio sam njihovu želju da budu smatrani dijelom njegove dalekosežne Crkve. A kada je zbor pjevao, pjevali su kao anđeli.
Kao tijekom Cvjetnice u davnini, to su bili učenici Isusa Krista koji su se sabrali da mu odaju počast kao i oni na vratima Jeruzalema koji su, s palmama u rukama, vikali, »Hosana… Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!«.7
Čak su i župljani u obližnjoj crkvi poštovali Cvjetnicu. Dok sam govorio s govornice, primijetio sam kroz prozor da radosno hodaju niz ulicu mašući palmama u svojim rukama, baš poput onih na ovoj slici. To je bio prizor koji nikada neću zaboraviti – svi mi toga dana štujemo Kralja kraljeva.
Predsjednik Russell M. Nelson opomenuo nas je da učinimo Cvjetnicu »istinski svetom prisjećajući se, ne samo palmi kojima su ljudi mahali kako bi odali počast ulasku Isusa u Jeruzalem, već i prisjećajući se dlanova njegovih ruku«. Tada je predsjednik Nelson spomenuo Izaiju, koji je govorio o Spasiteljevu obećanju: »tebe ja zaboraviti neću«, ovim riječima: »Gle, u dlanove sam te svoje urezao.«8
Gospodin zna iz prve ruke da je smrtnost teška. Njegove nas rane podsjećaju da on »siđe dublje od svega«9 kako bi nam mogao pomoći kada patimo i biti naš primjer da se »drži[mo]… puta svojega«,10 njegova puta, da će »Bog… biti s [nama] u vijeke vjekova«.11
Cvjetnica nije bila samo događaj, još jedna stranica u povijesti s datumom, vremenom i mjestom. Pobjedonosni ulazak Isusa Krista u Jeruzalem i događaji toga tjedna koji su uslijedili primjer su nauka koji možemo primijeniti u svojem životu danas.
Pogledajmo neke od vječnih nauka koji se provlače kroz njegovo službeništvo zaključujući u Jeruzalemu.
Prvo, proroštvo. Na primjer, starozavjetni prorok Zaharija prorokovao je o pobjedonosnom ulasku Isusa Krista u Jeruzalem, čak opisujući da će jahati na magarcu.12 Isus je predvidio svoje Uskrsnuće dok se pripremao ući u grad, govoreći:
»ʻEvo, uzlazimo u Jeruzalem, gdje će Sin Čovječji biti predan glavarima svećeničkim i književnicima i oni će ga na smrt osuditi
i predati poganima da mu se izruguju, bičuju ga i razapnu. Ali će on uskrsnuti treći dan.«13
Drugo, društvo Duha Svetoga. Joseph Smith je podučio: »Nitko ne može priznati Isusa kao Gospodina osim pod djelovanjem Duha Svetoga.«14 Spasitelj je obećao svojim učenicima15 na Posljednjoj večeri16 u gornjoj sobi:17 »neću vas ostaviti siročad«.18 Oni nisu trebali biti sami da pronose istine evanđelja dalje, već su trebali imati besprijekoran dar Duha Svetoga da ih vodi. »Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje.«19 S darom Duha Svetoga imamo to isto uvjerenje – da »Duh njegov mo[že] uvijek biti s [nama]«20 i da »moću Duha Svetoga može[mo] spoznati istinu o svemu«.21
Treće, učeništvo. Istinsko je učeništvo nepokolebljiva predanost, poslušnost vječnim zakonima i ljubav prema Bogu, prije svega. Ništa ne sumnjajući. Mnoštvo koje je odalo priznanje s palmama pozdravilo ga je kao Mesiju. Upravo je to on bio. Oni su bili privučeni njemu, njegovim čudesima i njegovim naučavanjima. No, za mnoge divljenje nije potrajalo. Neki koji su ranije klicali: »Hosana«,22 ubrzo su se okrenuli i vikali: »Razapni ga.«23
Četvrto, Pomirenje Isusa Krista.24 U svojim posljednjim danima, nakon Cvjetnice, on je izvršio svoje čudesno Pomirenje, od agonije Getsemanija do rugla njegova suđenja, njegove muke na križu i njegova pokopa u posuđenoj grobnici. No nije stalo na tome. S veličanstvenošću njegova poziva kao Otkupitelja sve djece Nebeskog Oca, tri dana kasnije izašao je iz te grobnice – uskrsnut25 – kako je prorokovao.
Jesmo li stalno zahvalni za neusporedivo Pomirenje Isusa Krista? Osjećamo li njegovu pročišćujuću moć, upravo sada? Zbog toga je Isus Krist, Začetnik i Završitelj našeg spasenja, otišao u Jeruzalem, da nas sve spasi. Ostavljaju li ove Almine riječi dojam: »Ako doživjeste promjenu srca, i ako osjetiste da želite pjevati pjesmu otkupljujuće ljubavi, pitao bih, možete li osjetiti to sada?«26 Zaista mogu reći da je zbor u Takoradiju te Cvjetnice pjevao »pjesmu otkupljujuće ljubavi«.
Toga posljednjega sudbonosnog tjedna svojega smrtnog službeništva Isus Krist izložio je usporedbu o deset djevica.27 Podučio je o svojem povratku one koji su bili spremni primiti ga, ne s palmama u svojim rukama, već sa svjetlom evanđelja u sebi. Upotrijebio je sliku upaljenih i gorućih svjetiljki, s dodatnim uljem koje bi poticalo plamen, kao opis voljnosti da živimo njegove putove, prihvatimo njegove istine i iznosimo njegovo svjetlo.
Vi znate priču. Deset djevica predstavlja članove Crkve, a zaručnik predstavlja Isusa Krista.
Deset djevica uzelo je svoje svjetiljke i »iziđoše u susret zaručniku«.28 Njih pet bile su mudre, pripremljene s uljem u svojim svjetiljkama i još nešto viška, a pet ih je bilo ludih, s ugašenim svjetiljkama, bez ulja u rezervi. Kada je došao poziv: »Zaručnik dolazi! Iziđite mu u susret!«29 njih pet koje su bile »mudr[e] i primiše istinu, i uzeše Svetoga Duha za vodiča svojega«30 bile su spremne za »kralj[a svojega] i zakonodav[ca svojega]«31 da »slava… njegova [bude] na njima«.32 Drugih je pet mahnito pokušavalo pronaći ulje. Ali bilo je prekasno. Svadba se nastavila bez njih. Kada su pokucale i molile da mogu ući, Gospodin je odgovorio: »Ne poznajem vas.«33
Kako bismo se osjećali kada bi nam rekao: »Ne poznajem te!«
Mi, poput deset djevica, imamo svjetiljke; ali imamo li ulja? Bojim se da ima nekih koji se samo provlače na temelju tankog skifa ulja, prezaposleni svjetovnim pritiscima da bi se ispravno pripremili. Ulje dolazi iz vjerovanja u proroštvo i riječi živućih proroka, posebice predsjednika Nelsona, njegovih savjetnika i dvanaestorice apostola te djelovanje prema njima. Ulje ispunjava naše duše kada čujemo i osjećamo Duha Svetoga te djelujemo prema tom božanskom vodstvu. Ulje se izlijeva u naša srca kada naši odabiri pokazuju da volimo Gospodina i volimo ono što on voli. Ulje dolazi iz pokajanja i traženja iscjeljenja u Pomirenju Isusa Krista.
Ako neki od vas želite napuniti ono što neki nazivaju »posudom želja«, učinite to ovako: Napunite svoju posudu uljem u obliku žive vode Isusa Krista34 koja predstavlja njegov život i naučavanja. Nasuprot tome, označavanje na popisu dalekog mjesta ili spektakularnog događaja neće nikada ostaviti vašu dušu ispunjenom ili zadovoljnom; življenje nauka koji podučava Isus Krist hoće. Spomenuo sam primjere ranije: prihvatiti proroštvo i proročka naučavanja, djelovati prema poticajima Duha Svetoga, postati istinski učenik i tražiti iscjeljujuću moć Pomirenja našeg Gospodina. Taj će vas popis želja odvesti nekamo kamo želite ići – natrag vašem Ocu na Nebu.
Ta Cvjetnica u Takoradiju bila mi je vrlo posebno iskustvo jer sam ga podijelio s vjernom kongregacijom braće i sestara. Tako je bilo na kontinentima i otocima diljem svijeta. Moje srce i duša, poput vaših, čeznu uzviknuti: »Hosana Svevišnjem Bogu«.35
Iako danas ne stojimo na vratima Jeruzalema s palmama u rukama, doći će vrijeme kada će, kao što je prorokovano u Otkrivenju, »veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika [stajati] pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama.«36
Ostavljam vam svoj blagoslov kao apostol Isusa Krista da ćete marljivo nastojati živjeti pravedno i biti među onima koji će, s palmama u svojim rukama, najavljivati Sina Božjega, velikog Otkupitelja svih nas. U ime Isusa Krista. Amen.