Kristolika pribranost
»On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: ‘Utišaj se! Umukni!’ Vjetar prestade i nastade velika tišina« (Marko 4:39).
Posljednji put kad sam govorio na Općem saboru, moj zet Ryan pokazao mi je objavu u kojoj je pisalo: »Stvarno? Čovjek se zove Bragg – što znači »hvalisati« – i ne govori o poniznosti? Kakva šteta!« Nažalost, razočaranje se nastavlja.
Moj je divan otac bio američki košarkaš za UCLA pod legendarnim trenerom Johnom Woodenom. Ostali su bliski tijekom života mojega oca, a povremeno bi trener i gđa Wooden došli u naš dom na večeru. On je uvijek spremno razgovarao sa mnom o košarci ili bilo čemu drugome što mi je bilo na umu. Jednom sam ga upitao koji savjet ima za mene dok sam započinjao posljednji razred srednje škole. Uvijek učitelj, rekao je: »Tvoj mi je otac rekao da si se priključio Crkvi Isusa Krista pa znam da imaš vjeru u Gospodina. S tom vjerom pobrini se da si pribran u svakoj situaciji. Budi dobar čovjek u oluji.«
Nikada nisam zaboravio taj razgovor tijekom svih ovih godina. Taj savjet da budem smiren, hladan i sabran u svim situacijama, posebice u trenutcima nevolje i pritiska, imao je odjek u meni. Mogao sam vidjeti kako su momčadi trenera Woodena igrale pribrano te veliki uspjeh koji su doživjele osvojivši 10 nacionalnih prvenstava.
No o pribranosti se ne govori mnogo ovih dana, a prakticira je se još i manje u nemirnim i razdornim vremenima. Često je se spominje u sportovima – pribrani igrač smiren je u neizvjesnoj igri ili se tim raspadne zbog nedostatka pribranosti. Ali ta predivna osobina nije primjenjiva samo u sportu. Pribranost ima puno širu primjenu na život i može blagosloviti roditelje, vođe, misionare, učitelje, učenike i sve ostale koji se suočavaju s olujama života.
Duhovna pribranost blagoslivlja nas da ostanemo smireni i usredotočeni na ono što je najvažnije, pogotovo kada smo pod pritiskom. Predsjednik Hugh B. Brown podučio je: »Vjera u Boga i u konačnu pobjedu ispravnog doprinosi mentalnoj i duhovnoj pribranosti prilikom suočavanja s teškoćama.«1
Predsjednik Russell M. Nelson predivan je primjer duhovne pribranosti. Jednom, dok je tada dr. Nelson izvodio četverostruku premosnicu koronarne arterije, pacijentov krvni tlak odjednom je pao. Dr. Nelson smireno je procijenio situaciju i utvrdio da je jedan od članova tima slučajno uklonio jednu od stezaljki. Bila je odmah ponovno postavljena, a dr. Nelson utješio je člana tima, govoreći: »I dalje te volim«, a zatim je u šali dodao: »Ponekad te volim više nego u drugim prilikama!« Pokazao je kako se trebaju rješavati hitni slučajevi – pribrano, usredotočeno samo na ono što je najvažnije – rješavanje hitne situacije. Predsjednik Nelson rekao je: »To je pitanje ekstremne samodiscipline. Vaša je prirodna reakcija: ‘Izvadi me, treneru! Želim ići kući!’ No, naravno da ne možete. Život u potpunosti ovisi o cijelome kirurškom timu. Stoga morate ostati jednako smireni, opušteni i bistri kako ste uvijek i bili.«2
Naravno, Spasitelj je najveći primjer pribranosti.
U Getsemanskom vrtu, u nezamislivoj agoniji, dok »iznojavaše guste kaplje krvi«,3 oprimjerio je božansku pribranost jednostavnom, ali veličanstvenom izjavom: »Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja.«4 Pod ogromnim pritiskom da omogući spasenje cijelog čovječanstva, Isus je pokazao tri važna uvjeta koji nam pomažu razumjeti njegovu veliku pribranost. Prvo, znao je tko je on te je bio odan svojemu božanskom poslanju. Nadalje, znao je da postoji veliki naum sreće. I naposljetku, znao je da će kroz njegovo beskrajno Pomirenje svi koji se vjerno podjarme uz njega sklapanjem i obdržavanjem svetih saveza primljenih kroz svećeničke uredbe biti spašeni, kao što je starješina Dale G. Renlund tako predivno podučio danas.
Kako bi se usporedila razlika između gubitka i održavanja pribranosti, razmislite o tome što se dogodilo kada su Krist i njegovi apostoli napustili Getsemanski vrt. Kada se suočio s vojnicima koji su željeli uhititi Isusa, Petar je svojom reakcijom izgubio svoju pribranost i nasilno napao slugu velikog svećenika – Malka – odrezavši mu uho. S druge strane, Isus Krist reagirao je tako da je zadržao svoju pribranost i donio smirenost u napetu situaciju iscjeljujući Malka.5
A za one od nas koji se muče sa zadržavanjem svoje pribranosti i možda su postali obeshrabreni, razmotrimo ostatak Petrove priče. Ubrzo nakon ovog incidenta i boli nijekanja svoje povezanosti s Kristom,6 Petar je stajao pred istim vjerskim vođama koji su osudili Spasitelja i s velikom je pribranošću tijekom žestokog ispitivanja iznio rječito osvjedočenje o božanskom porijeklu Isusa Krista.7
Znajte tko ste i budite odani svojemu božanskom identitetu
Razmotrimo elemente kristolike pribranosti. Za početak, znati tko smo i biti odani našemu božanskom identitetu donosi mir. Kristolika pribranost zahtijeva da izbjegavamo uspoređivati se s drugima ili se pretvarati da smo netko tko nismo.8 Joseph je Smith podučio: »Ako ljudi ne shvaćaju Božju narav, ne shvaćaju sebe.«9 Jednostavno nije moguće imati božansku pribranost bez spoznaje da smo mi božanski sinovi i kćeri brižnoga Nebeskog Oca.
U svojem je govoru »Odabiri za vječnost«, predsjednik Nelson podučio te vječne istine o tome tko smo: Božja smo djeca, djeca smo saveza i učenici smo Kristovi. Tada je obećao: »Dok prihvaćate ove istine, naš će vam Nebeski Otac pomoći ostvariti vaš krajnji cilj vječnog življenja u njegovoj svetoj nazočnosti.«10 Doista jesmo duhovna bića koja imaju smrtno iskustvo. Znati tko smo i biti odani tom božanskom identitetu temeljno je za razvoj kristolike pribranosti.
Znajte da postoji božanski naum
Nadalje, sjećati se da postoji veliki naum potiče hrabrost i pribranost u izazovnim uvjetima. Nefi je mogao »poći… i učiniti«11 kako je Gospodin zapovjedio »ne zna[jući] unaprijed«12 ono što je trebao učiniti jer je znao da će biti vođen Duhom, radi ispunjenja vječnog nauma brižnoga Nebeskog Oca. Pribranost dolazi kada vidimo stvari s vječnog gledišta. Gospodin je savjetovao svoje učenike: »podignite svoje oči«13 i »nek dostojanstva vječnosti otpočinu na umovima vašim«.14 Postavljanjem izazovnih vremena u okvir vječnog nauma pritisak postaje povlastica da volimo, služimo, podučavamo i blagoslivljamo. Vječni pogled omogućuje kristoliku pribranost.
Spoznajte osposobljavajuću moć Isusa Krista i njegova Pomirenja
I naposljetku, osposobljavajuća Kristova moć, omogućena njegovom pomirbenom žrtvom, daje nam snagu da ustrajemo i prevladamo. Zbog Isusa Krista možemo sklopiti savez s Bogom i biti osnaženi u obdržavanju tog saveza. Možemo biti vezani za Spasitelja u radosti i smirenosti, bez obzira na naše vremenite okolnosti.15 Sedmo poglavlje Alme predivno podučava o Kristovoj osposobljavajućoj moći. Uz to što nas otkupljuje od grijeha, Spasitelj nas može osnažiti u našim slabostima, strahovima i izazovima u ovom životu.
Dok se usredotočujemo na Krista, možemo utišati svoje strahove, kao što je to Almin narod učinio u Helamu.16 Kako se prijeteća vojska okupljala, ti vjerni Kristovi učenici pokazali su pribranost. Starješina David A. Bednar podučio je: »Alma je savjetovao vjernicima da se sjete Gospodina i izbavljenja koje je samo on mogao dati (vidi 2 Nefi 2:28). A znanje o Spasiteljevoj zaštitničkoj brizi omogućilo je ljudima da utišaju svoje strahove.«17 To je primjer pribranosti.
Veliki čovjek u oluji
Noa nas je podučio mnogo o strpljenju u oluji, no Spasitelj je bio najveći učitelj u tome kako preživjeti oluju. On je veliki čovjek u oluji. Nakon dugog dana podučavanja sa svojim apostolima, Spasitelju je bio potreban odmor te je predložio da prijeđu lađom do druge strane Galilejskog mora. Dok se Spasitelj odmarao, nastala je snažna oluja. Kako su vjetar i valovi prijetili da će potopiti lađu, apostoli su se počeli plašiti za svoj život. I sjetite se, nekoliko tih apostola bili su ribari koji su bili vrlo dobro upoznati s olujama na tom moru! Ipak, zabrinuti,18 probudili su Gospodina i upitali: »[Gospodine], tebe se ništa ne tiče što mi ginemo? On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: ‘Utišaj se! Umukni!’ Vjetar prestade i nastade velika tišina.«19
A zatim velika lekcija o pribranosti za njegove apostole. Upitao je: »Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere?«20 Podsjetio ih je da je on Spasitelj svijeta i da ga je Otac poslao radi ostvarenja besmrtnosti i vječnog života Božje djece. Zasigurno, Sin Božji ne bi poginuo na lađi. Oprimjerio je božansku pribranost jer je znao za svoje božansko porijeklo, znao je da postoji naum spasenja i uzvišenja te koliko će ključno njegovo Pomirenje biti za vječni uspjeh tog nauma.
Kroz Krista i njegovo Pomirenje sve dobro dolazi u naš život. Dok se sjećamo tko smo, znajući da postoji božanski naum milosrđa, i dok tražimo hrabrost u snazi Gospodnjoj, možemo činiti sve. Pronaći ćemo smirenost. Bit ćemo dobre žene i muškarci u bilo kojoj oluji.
Tražimo blagoslove kristolike pribranosti, ne samo da pomognemo sebi u izazovnim vremenima, već da blagoslovimo druge i pomognemo im kroz oluje u njihovim životima. Ove večeri na Cvjetnicu, radosno svjedočim o Isusu Kristu. On je uskrsnuo. Svjedočim o miru, smirenosti i nebeskoj pribranosti koje samo on donosi u naše živote, a to činim u njegovo sveto ime – ime Isusa Krista. Amen.