Pristupanje Božjoj moći kroz saveze
Dok hodate putem saveza, od krštenja do hrama i tijekom života, obećavam vam moć da idete protivno prirodnom toku svijeta.
Prošlog sam studenog imao povlasticu posvetiti hram Belém Brazil. Bilo je radosno biti s posvećenim članovima Crkve u sjevernom Brazilu. U to sam vrijeme saznao da je Belém ulaz u područje koje uključuje najmoćniju rijeku na svijetu, rijeku Amazonu.
Unatoč snazi rijeke, dva puta godišnje događa se nešto naizgled neprirodno. Kada su Sunce, Mjesec i Zemlja točno usklađeni, snažan plimni val teče uzvodno rijekom, protivno prirodnom toku vode. Dokumentirani su valovi visine do 6 metara1 koji su doprli do 50 kilometara2 uzvodno. Ovaj fenomen, općenito poznat kao plimni val, mjesno se naziva pororoca, ili »velika rika«, zbog glasne buke koju stvara. Možemo ispravno zaključiti da čak i moćna Amazona mora popustiti pred nebeskim moćima.
Poput Amazone, mi imamo prirodan tijek u našim životima; skloni smo činiti ono što dolazi prirodno. Poput Amazone, uz nebesku pomoć, možemo činiti naizgled neprirodne stvari. Naposljetku, nije prirodno da budemo ponizni, krotki ili voljni podložiti svoju volju Bogu. Ipak, samo čineći to možemo biti preobraženi, vratiti se živjeti u nazočnosti Božjoj i ostvariti našu vječnu sudbinu.
Za razliku od Amazone, mi možemo odabrati da se prepustimo nebeskim moćima ili se »prepuštamo toku«.3 Ići protivno toku može biti teško. No kada se prepustimo »poticajima Svetoga Duha« i odbacimo sebične sklonosti naravnog muškarca ili žene,4 možemo primiti Spasiteljevu preobražavajuću moć u svojem životu, moć da činimo teške stvari.
Predsjednik Russell M. Nelson podučio nas je kako to učiniti. Obećao je: »Svaka osoba koja sklapa saveze u krstionicama i hramovima – te ih obdržava – ima povećani pristup moći Isusa Krista… [da] nas uzdi[gne] iznad privlačnosti ovoga palog svijeta.«5 Drugim riječima, možemo pristupiti moći Božjoj, ali samo kada se povežemo s njim kroz svete saveze.
Prije nego što je Zemlja bila stvorena, Bog je uspostavio saveze kao mehanizam kojim se mi, njegova djeca, možemo ujediniti s njim. Temeljem vječnoga, nepromjenjivog zakona, on je odredio uvjete o kojima se ne pregovara, po kojima smo preobraženi, spašeni i uzvišeni. U ovom životu sklapamo ove saveze sudjelujući u svećeničkim uredbama i obećavajući da ćemo činiti ono što Bog traži od nas, a zauzvrat, Bog nam obećava određene blagoslove.6
Savez je zavjet za koji se trebamo pripremiti, jasno ga razumjeti i potpuno poštovati.7 Sklapanje saveza s Bogom drugačije je od ležernog davanja obećanja. Prvo, potrebna je svećenička ovlast. Drugo, obično obećanje nema povezujuću snagu da nas uzdigne iznad privlačenja prirodnog toka. Sklapamo savez samo kada se namjeravamo obvezati isključivo kako bismo ga ispunili.8 Postajemo Božja djeca u savezu i baštinici njegova kraljevstva, posebice kada se potpuno poistovjećujemo sa savezom.
Izraz put saveza odnosi se na niz saveza kojima mi dolazimo Kristu i povezujemo se s njim. Kroz ovu saveznu vezu imamo pristup njegovoj vječnoj moći. Put započinje vjerom u Isusa Krista i pokajanjem, nakon čega slijedi krštenje i primanje Duha Svetoga.9 Isus Krist pokazao nam je kako ući na put kada je bio kršten.10 Prema zapisima iz Novog zavjeta u evanđeljima po Marku i Luki, Nebeski Otac obratio se izravno Isusu na njegovu krštenju, govoreći: »Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.« Kada uđemo na put saveza kroz krštenje, mogu zamisliti kako Nebeski Otac govori nešto slično svakome od nas: »Ti si moje drago dijete u kojem se radujem. Samo nastavi.«11
Prilikom krštenja i kada blagujemo sakrament12 svjedočimo da smo voljni preuzeti na sebe ime Isusa Krista.13 U tom kontekstu, budimo svjesni zapovijedi iz Starog zavjeta: »Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga.«14 Našim suvremenim ušima to zvuči kao zabrana protiv nepobožnog korištenja Gospodinova imena. Zapovijed uključuje to, ali njezina je naredba još dublja. Hebrejska riječ prevedena kao »uzimati« znači »uzdignuti« ili »nositi«, kao što bi netko nosio zastavu kojom se osoba poistovjećuje s pojedincem ili skupinom.15 Riječ prevedena kao »uzalud« znači »prazno« ili »obmanjujuće«.16 Zapovijed da ne uzimamo Gospodinovo ime uzalud stoga može značiti: »Ne biste se trebali identificirati kao učenik Isusa Krista osim ako ga ne namjeravate dobro predstavljati.«
Postajemo njegovi učenici i dobro ga predstavljamo kada hotimično i postupno uzimamo na sebe ime Isusa Krista kroz saveze. Naši nam savezi daju moć da ostanemo na putu saveza jer se naš odnos s Isusom Kristom i našim Nebeskim Ocem promijenio. Povezani smo s njima saveznom vezom.
Put saveza vodi do uredbi hrama, poput hramskog podarivanja.17 Podarivanje jest Božji dar svetih saveza koji nas potpunije povezuje s njim. U podarivanju mi prvo sklapamo savez da ćemo nastojati obdržavati zapovijedi Božje; drugo, da ćemo se pokajati srca skršena i duha raskajana; treće, da ćemo živjeti evanđelje Isusa Krista. Činimo to oživotvorujući vjeru u njega, sklapajući saveze s Bogom kada primamo uredbe spasenja i uzvišenja, obdržavajući te saveze tijekom svojeg života i nastojeći živjeti dvije velike zapovijedi da volimo Boga i bližnjega. Četvrto, mi sklapamo savez da ćemo obdržavati zakon ćudoredne čistoće, i peto, da ćemo posvetiti sebe i sve čime nas Gospodin blagoslivlja za izgradnju njegove Crkve.18
Sklapanjem i obdržavanjem hramskih saveza učimo više o Gospodinovim svrhama i primamo puninu Duha Svetoga.19 Primamo usmjerenje za svoj život. Sazrijevamo u svojem učeništvu tako da ne ostanemo vječna, neuka djeca.20 Umjesto toga, živimo s vječnim gledištem i motiviraniji smo služiti Bogu i drugima. Primamo povećanu sposobnost da ispunimo svoje svrhe u smrtnosti. Zaštićeni smo od zla21 i stječemo veću moć oduprijeti se kušnji i pokajati se kada posrnemo.22 Kada posustanemo, sjećanje na naše saveze s Bogom pomaže nam vratiti se na put. Povezujući se s Božjom moću, postajemo naša vlastita pororoca, sposobni ići protivno toku svijeta, tijekom našeg života i u vječnosti. Naposljetku, naše su sudbine promijenjene zato što put saveza vodi k uzvišenju i vječnom životu.23
Obdržavanje saveza sklopljenih u krstionicama i u hramovima također nam pruža snagu da se odupremo kušnjama i bolima smrtnosti.24 Nauk povezan s ovim savezima olakšava naš put i pruža nadu, utjehu i mir.
Moji djed i baka – Lena Sofia i Matts Leander Renlund – primili su Božju moć kroz svoj krsni savez kada su se priključili Crkvi 1912. u Finskoj. Bili su sretni što su bili dio prvog ogranka Crkve u Finskoj.
Leander je preminuo od tuberkuloze pet godina kasnije kada je Lena bila trudna s njihovim desetim djetetom. To je dijete, moj otac, bilo rođeno dva mjeseca nakon Leanderove smrti. Lena je naposljetku sahranila ne samo svojeg muža, već i sedmero od svojih desetero djece. Kao siromašna udovica, mučila se. Gotovo 20 godina nije se dobro naspavala. Tijekom dana, naprezala se da pribavi hranu svojoj obitelji. Noću se brinula za umiruće članove obitelji. Teško je zamisliti kako se snalazila.
Lena je ustrajala jer je znala da njezin preminuli muž i djeca mogu biti njezini kroz vječnost. Nauk o hramskim blagoslovima, uključujući nauk vječnih obitelji, donio joj je mir jer je imala povjerenja u moć pečaćenja. Dok je bila u smrtnosti, niti je primila svoje podarivanje niti je bila zapečaćena za Leandera, no Leander je ostao ključan utjecaj u njezinu životu i dio njezine velike nade za budućnost.
Godine 1938. Lena je podnijela zapise kako bi hramske uredbe mogle biti izvršene za preminule članove njezine obitelji, neke od najranije podnesenih iz Finske. Nakon njezine smrti, drugi su izvršili hramske uredbe za nju, Leandera i njezinu preminulu djecu. Zastupnički, ona je primila podarivanje, Lena i Leander bili su zapečaćeni jedno za drugo, a njihova preminula djeca i moj otac bili su zapečaćeni za njih. Poput drugih, Lena »u vjeri umrije[]… ne primivši što je obećano, već to izdaleka vidje[] i pozdravi[] te priznad[e].«25
Lena je živjela kao da je već sklopila ove saveze u svom životu. Znala je da su je njezini krsni i sakramentalni savezi povezali sa Spasiteljem. Ona je dopustila da slatka čežnja za Otkupiteljevim svetim mjestom donese nadu njezinu opustjelom srcu.26 Lena je smatrala jednim od Božjih velikih milosrđa to što je saznala za vječne obitelji prije nego što je doživjela tragedije u svojem životu. Kroz savez primila je Božju moć da ustraje i uzdigne se iznad depresivnog privlačenja svojih izazova i teškoća.
Dok hodate putem saveza, od krštenja do hrama i tijekom života, obećavam vam moć da idete protivno prirodnom toku svijeta – moć za učenje, moć pokajanja i posvećenja, moć da pronađete nadu, utjehu, čak i radost dok se suočavate sa životnim izazovima. Obećavam vama i vašoj obitelji zaštitu protiv utjecaja neprijatelja, posebice kada učinite hram najvećim usmjerenjem u svom životu.
Dok dolazite Kristu i savezom ste povezani s njim i našim Nebeskim Ocem, nešto se naizgled neprirodno događa. Preobraženi ste i postajete usavršeni u Isusu Kristu.27 Postajete Božje dijete u savezu i baštinik u njegovu kraljevstvu.28 Mogu ga zamisliti kako vam govori: »Ti si moje drago dijete u kome se radujem. Dobrodošao kući!« U ime Isusa Krista. Amen.