Isus Krist je potpora

predsjednica Camille N. Johnson

opća predsjednica Potpornog društva

Možemo se udružiti sa Spasiteljem kako bismo pomogli pružiti vremenitu i duhovnu potporu potrebitima – i u tom postupku pronaći vlastitu potporu.

S vjerom u Isusa Krista i nadom u ono što su čuli o njegovim čudesima, skrbnici uzetog čovjeka doveli su ga Isusu. Bili su inovativni u tome kako ga dovesti – razotkrili su krov mjesta na kojem je Isus podučavao i spustili čovjeka s njegovim krevetom. Kada je Isus »vid[io] vjeru njihovu, reče [uzetom čovjeku]: (…) ‘oprošteni su ti grijesi’«.¹ A zatim: »Ustani, uzmi postelju svoju i hajde kući svojoj!«² I odmah je uzet čovjek ustao, uzeo svoju postelju i otišao kući »slaveći Boga«.³

Što još znamo o prijateljima koji su se brinuli za uzetog čovjeka? Znamo da je Spasitelj prepoznao njihovu vjeru. Vidjevši i čuvši Spasitelja te svjedočeći njegovim čudesima, bili su »u čudu« i »slavili Boga«.⁴

Isus Krist pružio je iscjeljenje kojem su se nadali – tjelesnu potporu od boli i osakaćujućih posljedica kronične bolesti. Značajno je da je Spasitelj također pružio duhovnu potporu očistivši čovjeka od grijeha.

A prijatelji su, u svojim nastojanjima da se brinu o potrebitome, pronašli izvor potpore – pronašli su Isusa Krista.

Svjedočim da Isus Krist jest potpora. Kroz Pomirenje Isusa Krista možemo biti oslobođeni tereta i posljedica grijeha te dobiti pomoć u našim slabostima.

A budući da volimo Boga i sklopili smo savez da ćemo mu služiti, možemo se udružiti sa Spasiteljem kako bismo pomogli pružiti vremenitu i duhovnu potporu potrebitima – i u tom postupku pronaći vlastitu potporu u Isusu Kristu.⁵

Naš voljeni prorok predsjednik Russell M. Nelson pozvao nas je da prevladamo svijet i pronađemo pokoj.⁶ Definirao je »istinski pokoj« kao »olakšanje i mir«. Predsjednik je Nelson rekao: »Zato što je Spasitelj, kroz svoje beskrajno Pomirenje, otkupio svakoga od nas od slabosti, pogrešaka i grijeha te zato što je iskusio svaku bol, brigu i breme koje ste ikada imali, zato se, dok se istinski kajete i tražite njegovu pomoć, možete uzdići iznad ovoga trenutnoga neizvjesnog svijeta«.⁷ To je potpora koju nam Isus Krist nudi!

Svatko od nas nosi metaforički ruksak. To mogu biti košara uravnotežena na vašoj glavi ili torbica ili svežanj stvari umotani u tkaninu i bačeni preko vašeg ramena. No za naše razmatranje, nazovimo to ruksakom.

Taj je metaforički ruksak mjesto gdje nosimo terete života u palom svijetu. Naši su tereti poput kamenja u ruksaku. Općenito, postoje tri vrste:

kamenje naših vlastitih djela zbog grijeha
kamenje u našem ruksaku zbog loših odluka, lošeg vladanja i neljubaznosti drugih
te kamenje koje nosimo zato što živimo u palom stanju; to uključuje kamenje bolesti, boli, kronične bolesti, tuge, razočaranja, usamljenosti i učinaka prirodnih nepogoda.

Radosno izjavljujem da nam naša smrtna bremena, to kamenje u našem figurativnom ruksaku, ne trebaju biti teška.

Isus Krist može nam olakšati teret.

Isus Krist može ukloniti naša bremena.

Isus Krist nam omogućuje način na koji možemo biti oslobođeni tereta grijeha.

Isus Krist naša je potpora.

On je rekao:

»Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti [to jest, dati vam potporu i mir].

Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama,

jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.«⁸

Time da je jaram sladak, a breme lako pretpostavlja se kako u jaram ulazimo sa Spasiteljem, da s njime dijelimo svoja bremena, da mu dopuštamo da nam olakša teret. To znači ući u odnos saveza s Bogom i obdržavati taj savez koji, kao što je predsjednik Nelson objasnio, »sve u životu čini lakšim«. On je rekao: »No ujarmiti se sa Spasiteljem znači da imate pristup njegovoj snazi i otkupljujućoj moći«.⁹

Zašto smo onda tvrdoglavi sa svojim kamenjem? Zašto bi umoran bejzbolski bacač odbio napustiti svoju poziciju kada je zamjena spremna dovršiti igru? Zašto bih inzistirala na tome da ostanem sama na svojem položaju kada je Posrednik spreman ostati na njemu sa mnom?

Predsjednik Nelson podučio je: »Isus Krist… stoji otvorenih ruku, s nadom i spremnošću da nam oprosti te da nas iscijeli, pročisti, osnaži i posveti«.¹⁰

Stoga zašto inzistiramo na tome da nosimo svoje kamenje sami?

Ovo je namijenjeno kao osobno pitanje koje svatko od vas treba razmotriti.

Za mene, to je stari porok oholosti. »Imam sve pod kontrolom«, kažem. »Bez brige, obavit ću to.« To je veliki obmanjivač koji želi da se sakrijem od Boga, okrenem od njega i sama sve učinim.

Braćo i sestre, ne mogu sve sama učiniti, ne trebam i neću. Odabirući biti vezana za svojeg Spasitelja Isusa Krista kroz saveze koje sam sklopila s Bogom, »sve mogu u onome koji mi daje snagu«.¹¹

Obdržavatelji saveza blagoslovljeni su Spasiteljevom potporom.

Razmotrite ovaj primjer iz Mormonove knjige: Almin je narod bio progonjen s »radov[ima], i… nadgledni[cima] nad njima«.¹² Bilo im je zabranjeno moliti se naglas te oni »izlijevahu srca svoja [Bogu]; i on poznavaše misli srdaca njihovih«.¹³

I »glas Gospodnji dođe [im] u nevoljama njihovim, govoreći: Uzdignite glave svoje i utješite se, jer znadem za savez što ga sklopiste sa mnom; i ja ću sklopiti savez s narodom svojim i izbavit ću ga iz ropstva.

I također ću olakšati bremena što su stavljena na pleća vaša, te ih nećete moći ni osjetiti na leđima svojim«.¹⁴

I njihova bremena »bijahu učinjena lakima« i »Gospod ih osnaži tako da oni mogahu podnositi bremena svoja s lakoćom, i oni se podložiše veselo i sa strpljivošću svoj volji Gospodnjoj«.¹⁵

Ti su obdržavatelji saveza primili potporu u obliku utjehe, povećane strpljivosti i radosti, olakšanje svojih bremena kako bi im ona bila laka te naposljetku izbavljenje.¹⁶

Vratimo se na vlastiti metaforički ruksak.

Pokajanje je, kroz Pomirenje Isusa Krista, ono što nas oslobađa težine kamenja grijeha. I ovim nas izvanrednim darom Božje milosrđe oslobađa teških i inače nepremostivih zahtjeva pravde.¹⁷

Pomirenje Isusa Krista također nam omogućuje primiti snagu da oprostimo, što nam omogućava da se rasteretimo težine koju nosimo zbog lošeg ophođenja drugih.¹⁸

Dakle, kako nam Spasitelj olakšava breme življenja u palom svijetu sa smrtnim tijelima podložnima tuzi i boli?

Često on vrši takvu vrstu potpore kroz nas! Kao članovi saveza njegove Crkve, obećavamo »tugovati s onima koji tuguju« i »tješiti one koji trebaju utjehu«.¹⁹ Budući da smo »pristupi[li] u stado Božje« i »prozvani [smo] narodom njegovim«, »voljni [smo] ponijeti jedan drugome bremena, da bi bila laka«.²⁰

Naš je saveznički blagoslov udružiti se s Isusom Kristom u pružanju potpore, i vremenite i duhovne, svoj Božjoj djeci. Mi smo kanal kroz koji on pruža potporu.²¹

I tako, poput prijatelja uzetog čovjeka, mi »pomaž[emo] slabima, uzdiž[emo] ruke koje su ovješene, i jača[mo] klecava koljena«.²² Mi »nosi[mo] bremena jedan drugoga, te… tako ispu[njavamo] zakon Kristov!«²³ Dok to činimo, spoznajemo ga, postajemo poput njega i pronalazimo njegovu potporu.²⁴

Što je potpora?

To je uklanjanje ili ublažavanje nečega bolnoga, uznemirujućega ili opterećujućeg, odnosno snaga da to izdržimo. Odnosi se na osobu koja preuzima mjesto druge. To je pravni ispravak krivog.²⁵ Ta anglo-francuska riječ dolazi od starofrancuske riječi relever ili »podignuti« i od latinskog relevare, ili »ponovno podići«.²⁶

Braćo i sestre, Isus Krist je potpora. Svjedočim da je zaista uskrsnuo treći dan i, ispunivši brižno i beskonačno Pomirenje, stoji otvorenih ruku, nudeći nam priliku da ponovno ustanemo, budemo spašeni i uzvišeni te postanemo poput njega. Potpora je koju nam on nudi vječna.

Poput žena koje je anđeo posjetio toga prvoga uskršnjeg jutra, želim »kren[uti] žurno« i s »velikom radošću« pronijeti riječ da je uskrsnuo.²⁷ U ime našeg Spasitelja, Isusa Krista. Amen.