Nesavršena žetva
Spasitelj je spreman prihvatiti naše skromne prinose i usavršiti ih kroz svoju milost. S Kristom nema nesavršene žetve.
Kao dječak, naučio sam voljeti dramatične promjene u godišnjim dobima u jugozapadnoj Montani gdje sam odrastao. Moje je najdraže doba bilo jesen – vrijeme žetve. Naša se obitelj nadala i molila da će naši mjeseci marljivog rada biti nagrađeni obilnom žetvom. Moji su se roditelji brinuli zbog vremena, zdravlja životinja i usjeva te mnogih drugih stvari nad kojima nisu imali puno kontrole.
Kako sam odrastao, postajao sam još i svjesniji hitnosti koja je bila u pitanju. Naše je uzdržavanje ovisilo o žetvi. Moj me je otac podučio o opremi koju smo koristili za žetvu žita. Gledao bih kako je premještao strojeve u polje, pobirao prvi otkos žitarica i zatim provjeravao iza kombajna pazeći da je što je moguće više žitarica palo u spremnik i da nije bilo izbačeno s pljevom. Nekoliko je puta ponavljao taj postupak, prilagođavajući stroj svaki put. Trčao sam uz njega i provjeravao pljevu s njim te se pretvarao kao da znam što radim.
Nakon što je bio zadovoljan s prilagodbama na stroju, pronašao sam malo zrna žita u pljevi na tlu i pokazao mu ih s kritičnim pogledom. Neću zaboraviti što mi je moj otac rekao: »Dovoljno je dobro i najbolje što ovaj stroj može učiniti.« Ne baš zadovoljan njegovim objašnjenjem, promišljao sam o nesavršenostima te žetve.
Ubrzo nakon toga, kada je vrijeme postalo hladno tijekom večeri, gledao sam tisuće selica – labudova, guski i pataka – kako se spuštaju na polja da bi se nahranile na svojem dugom putovanju na jug. Jele su žito preostalo od naše nesavršene žetve. Bog ju je usavršio. I nijedno zrno nije propalo.
Često je iskušenje u našem svijetu, čak i unutar kulture Crkve, da budemo opsjednuti savršenstvom. Društveni mediji, nerealna očekivanja i često naša vlastita kritika stvaraju osjećaje nedostatnosti – da nismo dovoljno dobri i nikada nećemo biti. Neki čak pogrešno shvaćaju Spasiteljev poziv: »Dakle: budite savršeni.«1
Upamtite da perfekcionizam nije isto kao biti usavršen u Kristu.2 Perfekcionizam zahtijeva nemoguće – mjerilo koje sami nametnemo, a koje nas uspoređuje s drugima. To uzrokuje krivnju i tjeskobu i može nas navesti da se želimo povući i izolirati.
Postati savršeni u Kristu druga je stvar. To je proces – brižno vođen Duhom Svetim – postajanja više poput Spasitelja. Mjerila postavlja ljubazan i sveznajući Nebeski Otac, a jasno su definirana u savezima koje smo pozvani prihvatiti. Njime smo oslobođeni tereta krivnje i nedostatnosti, uvijek naglašavajući tko smo u Božjim očima. Iako nas taj proces uzdiže i potiče da postanemo bolji, mjeri nas se našom osobnom predanošću Bogu koju pokazujemo u našim nastojanjima da ga slijedimo u vjeri. Kada prihvatimo Spasiteljev poziv da dođemo k njemu, ubrzo shvaćamo da je naše najbolje dovoljno dobro i da će milost brižnog Spasitelja nadoknaditi razliku na načine koje ne možemo zamisliti.
Možemo vidjeti to načelo na snazi kada je Spasitelj nahranio pet tisuća.
»Tada Isus podiže oči te, kako vidje da veliko mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: ‘Gdje da kupimo kruha da jedu ovi ljudi?‘ (…)
Filip mu odgovori: ‘Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.’
Tada mu reče jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:
‘Ima ovdje jedan dječak sa pet ječmenih kruhova i sa dvije ribe. Ali što je to za tolike?’«3
Pitate li se ikada što je Spasitelj mislio o ovom dječaku koji je s vjerom djeteta ponudio ono za što je zasigurno znao da je nažalost nedostatno za trenutni zadatak?
»Tada Isus uze kruhove, zahvali Bogu pa ih dade onima što su posjedali. Od riba, isto tako, dade im koliko su htjeli.
Kad se nasitiše, reče učenicima svojim: ‘Skupite pretekle ulomke da ništa ne propadne!’«4
Spasitelj je usavršio skroman prinos.
Ubrzo nakon tog iskustva, Isus je poslao svoje učenike dalje lađom. Ubrzo su se našli na olujnom moru usred noći. Uplašili su se kada su vidjeli sablastan lik kako hoda prema njima po vodi.
»Ali im Isus odmah reče: ‘Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se!’
Petar mu nato odgovori: ‘Gospodine, ako si ti, naredi mi da dođem k tebi po vodi!’
‘Dođi!’ reče mu. Tada se Petar spusti s lađice i pođe po vodi da dođe k Isusu.
Ali se uplaši kad vidje snagu vjetra te poče tonuti i vikati: ‘Spasavaj, Gospodine!’
Odmah Isus pruži ruku, prihvati ga pa mu reče: ‘Malovjerni, zašto si posumnjao?’«5
Braćo i sestre, to možda nije bio kraj razgovora. Vjerujem da je, dok su Petar i Spasitelj hodali natrag do lađe ruku pod ruku, Petar potpuno mokar i možda se osjećajući veoma blesavo, Spasitelj možda rekao nešto poput ovoga: »O Petre, ne boj se i ne brini. Kada bi mogao vidjeti sebe onako kako te ja vidim, tvoja bi sumnja izblijedjela, a tvoja se vjera povećala. Volim te, dragi Petre. Izašao si iz lađe. Tvoj je prinos prihvatljiv, a iako si posrnuo, ja ću uvijek biti tu da te uzdignem iz dubina i prinos će tvoj biti učinjen savršenim.«
Predsjednik Dieter F. Uchtdorf podučio je:
»Vjerujem da bi Spasitelj Isus Krist želio da vidite, osjetite i znate da je on vaša snaga. Da uz njegovu pomoć nema granica za ono što možete ostvariti. Da je vaš potencijal neograničen. Želio bi da se vidite onako kako vas on vidi. A to je vrlo drugačije od načina na koji vas svijet vidi…
On daje snagu umornima; a onima koji se osjećaju nemoćnima, on povećava snagu.«6
Moramo se sjetiti da, koji god bio naš najbolji, ali nesavršeni prinos, Spasitelj ga može učiniti savršenim. Bez obzira koliko se beznačajnima činila naša nastojanja, nikada ne smijemo podcijeniti Spasiteljevu moć. Jednostavna ljubazna riječ, kratak, ali iskren posjet posluživanja, ili brižno podučena lekcija Male škole mogu, uz Spasiteljevu pomoć, pružiti utjehu, smekšati srca i promijeniti vječne živote. Naša nespretna nastojanja mogu dovesti do čuda, a tijekom tog procesa možemo sudjelovati u savršenoj žetvi.
Često smo postavljeni u situacije koje će uzrokovati da se protegnemo. Možda nećemo smatrati da smo dorasli zadatku. Možemo gledati one s kojima služimo i smatrati da im nikada nećemo biti dorasli. Braćo i sestre, ako se tako osjećate, pogledajte čudesne muškarce i žene koji sjede iza mene, s kojima služim.
Suosjećam s vama.
Međutim, naučio sam da baš kao što perfekcionizam nije isto kao biti usavršen u Kristu, naše uspoređivanje s njima nije isto kao oponašanje. Kada se uspoređujemo s drugima, mogu postojati samo dva rezultata. Ili ćemo sebe smatrati boljima od drugih te ćemo ih osuđivati i postati kritični prema njima ili ćemo sebe smatrati manjima od drugih te ćemo postati tjeskobni, samokritični i obeshrabreni. Uspoređivanje sebe s drugima rijetko je produktivno, nije nadahnjujuće, a ponekad je i stvarno depresivno. Zapravo, ova uspoređivanja mogu biti duhovno razorna, sprječavajući nas da primimo duhovnu pomoć koja nam je potrebna. S druge strane, oponašanje onih koje poštujemo, a koji pokazuju kristolike osobine može biti poučno i nadahnjujuće i može nam pomoći postati bolji učenici Isusa Krista.
Spasitelj nam je dao primjer koji možemo slijediti kada je on oponašao Oca. Podučio je svojeg učenika Filipa: »Toliko sam vremena s vama – odgovori mu Isus – i ti me, Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako veliš: ‘Pokaži nam Oca!’?«7
A zatim je podučio: »Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim.«8
Bez obzira koliko se beznačajna naša nastojanja mogu činiti, ako smo iskreni, Spasitelj će nas upotrijebiti kako bi ostvario svoje djelo. Ako jednostavno učinimo najbolje što možemo i vjerujemo mu da će nadoknaditi razliku, možemo postati dio čuda koja nas okružuju.
Starješina Dale G. Renlund rekao je: »Ne morate biti savršeni, ali mi vas trebamo jer svi koji su voljni mogu učiniti nešto.«9
I predsjednik nas Russell M. Nelson podučava: »Gospodin voli trud.«10
Spasitelj je spreman prihvatiti naše skromne prinose i usavršiti ih kroz svoju milost. S Kristom nema nesavršene žetve. Moramo imati hrabrosti da vjerujemo kako je njegova milost namijenjena nama – da će nam on pomoći, spasiti nas iz dubina kada posrnemo i usavršiti naša nesavršena nastojanja.
U usporedbi o sijaču, Spasitelj opisuje sjeme koje je posađeno na dobrom tlu. Neko rodi stostruko, neko šezdesetostruko, a neko tridesetostruko. Sve je dio njegove savršene žetve.11
Prorok Moroni pozvao je sve: »Da, dođite Kristu, i usavršite se u njemu… i budete li se odrekli sve bezbožnosti, i ljubili Boga svom svojom moću, umom i snagom, tad je milost njegova dostatna za vas, tako da milošću njegovom možete biti savršeni u Kristu.«12
Braćo i sestre, svjedočim o Kristu koji ima moć usavršiti čak i naš najskromniji prinos. Učinimo najbolje što možemo, donesimo što možemo i s vjerom položimo nesavršeni prinos pred njegove noge. U ime onoga koji je Gospodar savršene žetve, i to Isusa Krista. Amen.