Vrijeme za razgovor
»Poštivat ću svoje roditelje i učiniti svoj dio u osnaživanju svoje obitelji« (Moja evanđeoska mjerila).
U redu, svi. Porazgovarajmo«, pozvala je mama.
Josie se cijeli dan radovala vremenu za razgovor. Svake večeri, Josie i njezina dva mala brata, Ben i Wes, okupe se u dnevnoj sobi s mamom i tatom da razgovaraju o tome što se događa u njihovim životima.
Večeras je tata rekao da će pomoći Josie vježbati njezin tekst za jutarnje obavijesti. Čitanje jutarnjih obavijesti bila je posebna povlastica u Josienoj školi. Sutra će Josie pustiti kratak dio svoje omiljene pjesme preko školskih zvučnika i koristiti mikrofon da najavi dnevne aktivnosti i meni ručka.
Josie je otrčala u dnevnu sobu, uzbuđena što će vježbati svoj tekst.
»Evo naše omiljene spikerice!« rekao je tata kada je Josie skočila na kauč pored njega. »Kako se osjećaš zbog sutrašnjeg dana?«
»Uzbuđena sam, ali i malo nervozna. Bojim se da ću nešto zabrljati pred cijelom školom«, rekla je Josie.
»Zato postoji vježba«, rekao je tata. »Kreni i pročitaj svoj tekst, a mi ćemo slušati što možeš poboljšati.«
»Hvala, tata«, rekla je Josie.
Ona i tata pregledali su tekst toliko puta da je Josie prestala brojati. Zatim je Josie ustala i posljednji put pročitala svoj tekst obitelji. Mama i tata su navijali. Ben joj je dao pet, a Wes se smijao i pljeskao svojim rukama.
Josie je otišla u krevet sretna i samouvjerena.
Sljedećeg dana sve je prošlo glatko. Iako je bila nervozna, Josie se smiješila kada je čula kako njezina glazba svira preko školskih zvučnika. Bilo joj je drago što je vježbala tekst s tatom, i čitala ga je polako i jasno bez ijedne pogreške.
»Odlično si to napravila«, rekla je gđa Blake, pomoćnica ravnatelja.
Na kraju školskog dana, Josie je stajala u redu za autobus. Stariji dječak se okrenuo i pitao: »Jesi li ti djevojčica koja je danas čitala obavijesti?«
Josie se nasmiješila. »Da«, rekla je.
»Zašto si odabrala tu pjesmu?« pitao je dječak. »To je glupa pjesma. Stvarno si uništila jutarnje obavijesti.« Zatim ju je nazvao ružnim imenom i smijao se sa svojim prijateljima.
Josie je sjela sama na prvo sjedalo u autobusu. Bilo joj je muka.
Kada je stigla kući, pronašla je mamu kako se igra s Wesom.
»Mama, znam da još nije vrijeme za razgovor, ali sam se pitala bismo li ipak mogli razgovarati odmah«, rekla je.
»Naravno, Josie«, rekla je mama. »Što se dogodilo? Je li nešto pošlo krivo s jutarnjim obavijestima?«
»Ne«, rekla je Josie. »Sve je bilo savršeno. Barem sam tako mislila dok mi dječak nije rekao da sam izabrala glupu pjesmu. Također me je nazvao jako ružnim imenom.«
Mama je rukom potapkala pod pored sebe. Josie je prišla i sjela. Mama joj je dala veliki zagrljaj. Josie i mama razgovarale su o svemu što se dogodilo tog dana, uključujući i o komplimentu gđe Blake.
»Žao mi je što su taj dječak i njegovi prijatelji bili grubi prema tebi«, rekla je mama. »Ali zvuči mi kao da su drugi ljudi koje cijeniš, poput gđe Blake, bili zadovoljni načinom na koji si pročitala obavijesti. Tata i ja smo ponosni na tebe. Radila si naporno i isplatilo se!«
Josie je ponovno zagrlila mamu. »Hvala, mama«, rekla je Josie. »Osjećam se puno bolje.« Josie je bilo drago što svako vrijeme može biti vrijeme za razgovor.
Ilustracije: Jared Beckstrand