Odvajanje vremena za razgovor i slušanje

Rosemary M. Wixom

vrhovna predsjednica Male škole

Iz govora sa satelitskog prijenosa sabora okola u Salt Lake Cityju danog 24. listopada 2010.

Naš svjesni napor da komuniciramo bolje danas, blagoslovit će naše obitelji za vječnost.

U savršenom svijetu svako bi dijete nakon povratka kući iz škole dočekao tanjur svježe ispečenih čokoladnih kolačića, visoka čaša hladnog mlijeka i majka spremna odvojiti vremena za razgovor i slušati o tome kako je njezino dijete provelo dan. Mi ne živimo u savršenom svijetu, stoga možete preskočiti kolačiće i mlijeko, ako želite, ali nemojte preskočiti »da izdvoji[te] vrijeme kako bi[ste] razgovaral[i] i slušal[i]«.

Prije dvadeset i devet godina, predsjednik James E. Faust (1920–2007), drugi savjetnik u prvom predsjedništvu, žalio se da obitelji imaju tako malo vremena zajedno. Razmislite o tome – prije 29 godina – on je na općem saboru rekao: »Jedan od najvećih problema u obitelji danas je da provodimo sve manje i manje vremena zajedno… Zajedničko vrijeme dragocjeno je vrijeme – vrijeme potrebno za razgovor, slušanje, ohrabrenje i pokazivanje kako napraviti nešto.«¹

Dok provodimo vrijeme i razgovaramo s našom djecom, upoznajemo ih i oni upoznaju nas. Naši prioriteti, stvarni osjećaji našeg srca, postat će dio našeg razgovora sa svakim djetetom.

Koja je najvažnija poruka iz vašeg srca koju biste odabrali podijeliti sa svojim djetetom?

Prorok Mojsije nas podučava u Ponovljenom zakonu:

»Ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!

Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce.

Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ« (Ponovljeni zakonik 6:5–7; naglasak dodan).

I mogu li dodati još jedan: »I kada zajedno jedete za stolom.«

Ako želimo da naše obitelji budu zauvijek zajedno, taj proces započinjemo danas. Provodeći vrijeme razgovarajući s našom djecom ulaganje je u našu vječnu obitelj dok zajedno idemo putem prema vječnom životu.

Jedna majka iz Illinoisa, SAD, govorila je kako je stvorila vrijeme da razgovara sa svojom djecom:

»Kada su naša djeca bila mala, stekla sam naviku gledanja nekoliko omiljenih televizijskih programa… Nažalost, ti su programi počinjali u isto vrijeme kada su djeca išla u krevet…

U jednom sam trenutku shvatila da sam svoje programe stavila na vrh popisa, a djecu ispod. Neko sam vrijeme pokušavala čitati priče za laku noć s uključenim TV-om, ali sam u svom srcu znala da to nije najbolji način. Dok sam razmišljala o danima i tjednima koje sam izgubila zbog svoje TV navike, počela sam osjećati krivnju i odlučila sam promijeniti se. Bilo je potrebno neko vrijeme da se uvjerim da doista mogu isključiti TV.

Nakon otprilike dva tjedna isključenog televizora, osjetila sam da se teret na neki način podigao. Shvatila sam da se osjećam bolje, čak i čišće, i znala sam da sam donijela pravu odluku.«²

Vrijeme prije spavanja savršeno je vrijeme za razgovor.

Helaman je za svoje mlade ratnike rekao: »I opetovaše mi riječi majka svojih, govoreći: Ne sumnjamo da majke naše to znaju« (Alma 56:48).

Bile su to »riječi majka« koje su ih podučile. Dok su govorile svojoj djeci, te majke podučavale su riječ Božju.

Očuvanje osobne komunikacije

Mnogo dobra dolazi kroz razgovor, a neprijatelj je svjestan moći izgovorenih riječi. On bi volio umanjiti duha koji dolazi u naše domove dok razgovaramo, slušamo, potičemo jedni druge i činimo stvari zajedno.

Sotona je neuspješno pokušao spriječiti obnovu evanđelja Isusa Krista u ovoj rasporedbi kada je pokušao spriječiti ključan razgovor između Josepha Smitha te Boga Oca i njegovog Sina, Isusa Krista.

Prema Josephovim riječima: »Umah me zahvati neka sila koja me potpuno svlada, i tako se ona čudesno na meni odrazi da mi splete jezik te ne mogoh govoriti« (Josip Smith 2:15).

Neprijatelj bi volio splesti naše jezike – sve samo da nas spriječi da verbalno izrazimo osjećaje našeg srca licem u lice. On uživa u udaljenosti i smetenosti – sve što bi nas odvratilo od topline glasa i osobnih osjećaja koji dolaze kroz razgovor kada se gledamo u oči.

Slušanje srca naše djece

Slušanje je jednako važno kao i govorenje. Starješina Jeffrey R. Holland iz Zbora dvanaestorice apostola rekao je: »Ako slušamo s ljubavlju, nećemo morati brinuti što ćemo reći. Bit će nam dano… od Duha.«³

Kada slušamo, vidimo u srca osoba oko nas. Nebeski Otac ima naum za svako od njegove djece. Zamislite kada bismo mogli dobiti uvid u individualni naum za svako naše dijete. Što kada bismo mogli znati kako unaprijediti njihove duhovne darove? Što kada bismo mogli znati kako motivirati dijete da dosegne svoj potencijal? Što kada bismo mogli znati kako pomoći svakom djetetu da prijeđe iz dječje vjere u svjedočanstvo?

Kako možemo znati?

Možemo početi znati slušajući.

Jedan je otac, svetac posljednjih dana, rekao: »Činim veće dobro kada slušam svoju djecu nego kad im govorim… Postupno sam naučio da moja djeca ne žele spremne, iskustveno dokazane i mudre odgovore… Njima je mogućnost postavljanja pitanja i razgovor o njihovim problemima važnije od primanja mojih odgovora. Obično kada završe govoriti, ako sam slušao dovoljno dugo i dovoljno dobro, oni doista ne trebaju moj odgovor. Već su našli svoj odgovor.«⁴

Potrebno je vrijeme da se usredotočimo na stvari koje su najvažnije. Razgovor, slušanje i poticanje ne događaju se na brzinu. Ne mogu se požurivati ili stavljati na raspored – najbolje se događaju usput. Događaju se kada činimo stvari zajedno: radimo zajedno, stvaramo i igramo se. Događaju se kada isključimo medije, uklonimo svjetovne nemire, i usredotočimo se jedni na druge.

To je teško učiniti. Kada se zaustavimo i isključimo sve, moramo biti spremni za ono što će se dogoditi. U početku tišina može biti zaglušujuća; može uslijediti čudan osjećaj gubitka. Budite strpljivi, pričekajte svega nekoliko sekundi, a zatim uživajte. Posvetite punu pažnju osobama oko sebe i postavljajući pitanje o njima, a zatim počnite slušati. Roditelji, razgovarajte o interesu svog djeteta. Smijte se prošlosti – i snivajte o budućnosti. Besmisleni razgovori mogu se razviti u smislenu raspravu.

Stavljanje naše vječne svrhe kao prioritet

Prošlog proljeća, kada sam posjetila razred Djevojaka, učiteljica je od polaznica zatražila da zapišu 10 prioriteta. Brzo sam počela pisati. Moram priznati, moja prva misao počela je ovako: »Broj 1: očistiti ladicu s olovkama u kuhinji.« Kada su naši popisi bili gotovi, voditeljica Djevojaka zamolila nas je da podijelimo što smo zapisali. Abby, koja je nedavno navršila 12 godina, sjedila je pored mene. Ovo je Abbyn popis:

Ići na koledž.
Postati dekoraterka interijera.
Ići na misiju u Indiju.
Udati se u hramu za misionara povratnika.
Imati petoro djece i kuću.
Poslati djecu na misiju i koledž.
Postati baka koja daje kolače.
Razmaziti unuke.
Naučiti više o evanđelju i uživati u životu.
Vratiti se živjeti s Ocem na Nebu.

Ja kažem: »Hvala, Abby. Naučila si me kako imati viziju o naumu kojeg Nebeski Otac ima za svakog od nas. Kada znate da idete pravim putem, unatoč obilascima koji se mogu dogoditi, bit ćete u redu. Kada je vaš cilj usredotočen prema konačnom cilju – cilju uzvišenja i povratka Nebeskom Ocu, stići ćete tamo.«

Gdje je Abby dobila ovaj osjećaj vječne svrhe? To počinje u našim domovima. To počinje u našim obiteljima. Pitala sam je: »Što radite u tvojoj obitelji da određujete takve prioritete?«

Ovo je bio njezin odgovor: »Osim čitanja Svetih pisama, mi proučavamo Propovijedaj moje evanđelje.« Zatim je dodala: »Mi puno razgovaramo – tijekom kućne obiteljske večeri, zajedničke večere i u autu dok se vozimo.«

Nefi je zapisao: »I razgovaramo o Kristu, radujemo se Kristu, propovijedamo o Kristu.« Zašto? »Da bi saznala djeca naša kojemu se izvoru imaju uteći za otpust grijeha« (2. Nefi 25:26).

Razgovor, slušanje, ohrabrivanje jedni drugih i obavljanje stvari zajedno kao obitelj približit će nas našem Spasitelju koji nas voli. Naš svjesni napor da komuniciramo bolje danas – na današnji dan – blagoslovit će naše obitelji za vječnost. Svjedočim da kada razgovaramo o Kristu, također se radujemo u Kristu i u daru pomirenja. Naša djeca spoznat će »kojemu se izvoru imaju uteći za otpust grijeha svojih«.