Pomirenje i putovanje smrtnosti
Iz govora s domjenka održanog na sveučilištu Brigham Young 23. rujna 2001. Za cijeli tekst na engleskom, posjetite speeches.byu.edu.
Osposobljavajuća moć pomirenja osnažuje nas da činimo dobro, budemo dobri i služimo iznad naše pojedinačne želje i prirodne sposobnosti.
Predsjednik David O. McKay (1873–1970) jezgrovito je sažeo velebni cilj Spasiteljeva evanđelja: »Svrha evanđelja je… učiniti loše ljude dobrima, a dobre ljude boljima, i promijeniti ljudsku narav.«1 Stoga je putovanje smrtnosti napredovanje od lošeg, preko dobrog, do boljeg te doživljavanje snažne promjene srca – promjene naše pale naravi (vidi Mosija 5:2).
Mormonova je knjiga naš priručnik s uputama dok putujemo stazom od lošeg, preko dobrog, do boljeg i težimo doživjeti promjenu našeg srca. Kralj Benjamin podučava o putovanju smrtnosti i ulozi pomirenja pri uspješnom upravljanju na tom putu: »Jer naravan je čovjek neprijatelj Bogu, a tako je to od Adamova pada, i bit će u vijeke vjekova, ne prepusti li se porivima Svetoga Duha, i svuče naravnoga čovjeka, i ne posveti li se pomirenjem Krista Gospodina, ne postane li poput djeteta odan, krotak, ponizan, strpljiv, pun ljubavi« (Mosija 3:19, naglasak dodan).
Želio bih vam ukazati na dva određena izraza. Prvi – »svuče naravnog čovjeka«. Putovanje od lošeg do dobrog proces je svlačenja naravnog muškarca ili žene u svakome od nas. U smrtnosti svi smo pod tjelesnom kušnjom. Sastavni dijelovi od kojih su stvorena naša tijela pale su naravi i zauvijek podložni privlačnoj sili grijeha, propadanja i smrti. Ali mi možemo povećati našu sposobnost da prevladamo želje tijela i iskušenja »pomirenjem Krista«. Kada pogriješimo, počinivši prijestup i grijeh, možemo se pokajati i postati čisti kroz otkupljujuću moć pomirenja Isusa Krista.
Drugi – »posveti li se«. Ovaj izraz opisuje nastavak i drugu fazu životnog putovanja da učini »dobre ljude boljima« ili, drugim riječima, da postanu više poput svetaca. Ovaj drugi dio putovanja, proces promjene od dobrog do boljeg, tema je koju ne proučavamo ili podučavamo dovoljno često niti je adekvatno razumijemo.
Mišljenja sam da su mnogi članovi Crkve daleko upoznatiji s prirodom otkupljujuće i pročišćujuće moći pomirenja nego s moću koja osnažuje i osposobljava. Jedno je znati da je Isus Krist došao na zemlju umrijeti za nas – to je osnovni i temeljni Kristov nauk. Ali također trebamo cijeniti da Gospodin želi, kroz svoje pomirenje i moću Duha Svetoga, živjeti u nama – ne samo da nas vodi, već da nas osnaži.
Većina nas zna da kada činimo pogrešne stvari trebamo pomoć kako bismo prevladali posljedice grijeha u našim životima. Spasitelj je platio cijenu i omogućio nam da postanemo čisti kroz njegovu otkupljujuću moć. Većina nas jasno razumije da je pomirenje za grešnike. Međutim, nisam toliko siguran da znamo i razumijemo da je pomirenje također za svece – za dobre muškarce i žene koji su poslušni, dostojni, savjesni i koji teže biti bolji i služiti vjernije. Možda pogrešno vjerujemo da sami moramo ići putem od dobrog do boljeg i postati sveti, kroz borbenost, snagu volje i disciplinu, te s našim očito ograničenim sposobnostima.
Spasiteljevo evanđelje nije samo izbjegavanje loših stvari u našim životima. Ono u osnovi podrazumijeva dobročinstvo i da postanemo dobri. A pomirenje nam pruža pomoć da prevladamo i izbjegavamo loše, te da činimo dobro i postanemo dobri. Spasiteljeva pomoć dostupna je cijelim putovanjem smrtnosti – od lošeg, preko dobrog, do boljeg da promijeni našu narav.
Ne govorim da su otkupljujuće i osposobljavajuće moći pomirenja odvojene i različite. Točnije, te su dvije dimenzije pomirenja povezane i komplementarne. Obje trebamo koristiti tijekom svih faza životnog putovanja. Za nas je od vječne važnosti da prepoznamo da se oba osnovna elementa putovanja smrtnosti – pomoću kojih svlačimo naravnog čovjeka i postajemo sveti, pomoću kojih prevladavamo loše i postajemo dobri – ostvaruju kroz moć pomirenja. Pojedinačna snaga volje, osobna odlučnost i motivacija, učinkovito planiranje i postavljanje ciljeva potrebni su, ali u konačnici nedovoljni da trijumfalno dovršimo ovozemaljsko putovanje. Doista, moramo se pouzdati u »zaslug[e], milosrđ[e] i milost… Svetoga Mesije« (2. Nefi 2:8).
Milost i osposobljavajuća moć pomirenja
Iz rječnika Bible Dictionary učimo da riječ milost koja se često koristi u Svetim pismima podrazumijeva osposobljavajuću moć:
»[Milost je] riječ koja se često pojavljuje u Novom zavjetu, naročito u Pavlovim zapisima. Glavna je smisao riječi božanska pomoć ili snaga, dana kroz obilno milosrđe i ljubav Isusa Krista.
Kroz milost Gospodina Isusa, njegovom je pomirbenom žrtvom omogućeno da čovječanstvo ustane u besmrtnosti i svaki čovjek dobije svoje tijelo iz groba u stanju vječnog života. Slično tomu, zbog milosti Gospodina pojedinci, vjerom u pomirenje Isusa Krista i pokajanjem zbog svojih grijeha, primaju snagu i pomoć da čine dobra djela, koja inače ne bi mogli činiti ako ovise samo o sebi. Ta je milost moć koja omogućava muškarcima i ženama dosegnuti vječni život i uzvišenje nakon što su učinili najviše što su mogli.«2
Milost je božanska podrška ili nebeska pomoć koju svatko od nas očajnički treba da se osposobi za celestijalno kraljevstvo. Stoga, osposobljavajuća moć pomirenja osnažuje nas da činimo dobro, budemo dobri i služimo iznad naše pojedinačne želje i prirodne sposobnosti.
U svom osobnom proučavanju Svetih pisama, često ubacim izraz »osposobljavajuća moć« kad god se susretnem s riječi milost. Razmislite na primjer o ovom retku koji nam je svima poznat: »Jer znademo da se, nakon svega što učiniti možemo, spašavamo milošću« (2. Nefi 25:23). Vjerujem da možemo puno naučiti o ovom važnom gledištu na pomirenje ako ubacimo »osposobljavajuća i osnažujuća moć« svaki put kad vidimo riječ milost u Svetim pismima.
Ilustracije i implikacije
Putovanje smrtnosti znači putovati od lošeg, preko dobrog, do boljeg i promijeniti našu narav. Mormonova je knjiga prepuna primjera o učenicima i prorocima koji su znali, razumjeli i bili promijenjeni osposobljavajućom moći pomirenja na tom putovanju. Kako stječemo bolje razumijevanje ove svete moći, naše evanđeosko gledište bit će uvelike povećano i obogaćeno. Takvo će nas gledište promijeniti na čudesne načine.
Nefi je primjer onoga koji je znao, razumio i uzdao se u osposobljavajuću Spasiteljevu moć. Sjetite se da su se Lehijevi sinovi vratili u Jeruzalem kako bi uključili Jišmaela i njegov dom u svoj cilj. Laman i drugi članovi grupe koji su putovali s Nefijem od Jeruzalema natrag do pustinje pobunili su se, a Nefi je opomenuo svoju braću da imaju vjeru u Gospodina. U tom trenutku njihovog putovanja Nefijeva braća vezala su ga užetom i planirala njegovu smrt. Obratite pažnju na Nefijevu molitvu: »O Gospode, po vjeri mojoj u te, daj me izbavi iz ruku braće moje, da podaj mi snage da raskinem ove uze kojima sam svezan« (1. Nefi 7:17; naglasak dodan).
Znate li za što bih se ja najvjerojatnije molio da su me svezala moja braća? »Molim te da me ODMAH izvučeš iz ove situacije!« Posebno mi je zanimljivo da se Nefi nije molio da se promijene njegove okolnosti. Umjesto toga, molio je za snagu da promijeni svoje okolnosti. I vjerujem da je molio upravo na taj način jer je znao, razumio i iskusio osposobljavajuću moć pomirenja.
Ne mislim da su uze kojima je Nefi bio vezan magično spale s njegovih ruku i zapešća. Umjesto toga mislim da je bio blagoslovljen ustrajnošću i osobnom snagom iznad svoje prirodne sposobnosti, da tada »u snazi Gospodnjoj« (Mosija 9:17) razradi, uvrti i povuče užad, te na kraju i doslovno prekine uze.
Značaj ovog događaja jasan je za svakoga od nas. Kako vi i ja dolazimo do razumijevanja i koristimo osposobljavajuću moć pomirenja u našim osobnim životima, molit ćemo se i tražiti snagu da promijenimo naše okolnosti umjesto da se molimo da naše okolnosti budu promijenjene. Postat ćemo oni koji djeluju umjesto objekti na koje se djeluje (vidi 2. Nefi 2:14).
Razmotrite primjer u Mormonovoj knjizi dok je Amulon progonio Almu i njegov narod. Glas Gospodnji došao je do tih dobrih ljudi u njihovoj nevolji i navijestio:
»A ja ću uz to olakšati bremena što su natovarena na leđa vaša, te ih vi ni osjetiti nećete na plećima svojim …
I tad se dogodi: Bremena što bijahu natovarena Almi i braći njegovoj postadoše laka. Da, Gospodi ih okrijepi da uzmognu s lakoćom podavati bremena svoja, i oni se veselo i strpljivo podložiše svakoj volji Božjoj« (Mosija 24:14–15; naglasak dodan).
Što se promijenilo u ovom događaju? Nije se promijenilo breme. Izazovi i teškoće progona nisu odmah uklonjeni od ljudi. No Alma i njegovi sljedbenici bili su osnaženi, a njihova povećana sposobnost i snaga olakšali su njihove terete. Ti dobri ljudi bili su osnaženi kroz pomirenje da djeluju kao zastupnici i utječu na svoje okolnosti. A zatim su »u snazi Gospodnjoj« Alma i njegov narod bili odvedeni na sigurno u Zarahemlu.
Možda se s pravom pitate: »Što čini događaj s Almom i njegovim narodom primjerom osposobljavajuće moći pomirenja?« Odgovor se nalazi u usporedbi Mosije 3:19 i Mosije 24:15.
»I [ne] svuče [li] naravnoga čovjeka, i ne posveti li se pomirenjem Krista Gospodina, ne postane li poput djeteta odan, krotak, ponizan, strpljiv, pun ljubavi, voljan podložiti se svemu što Gospod smatra podobnim da mu nanese, kao što se dijete podlaže ocu svojemu« (Mosija 3:19; naglasak dodan).
Dok napredujemo na putovanju smrtnosti od lošeg, preko dobrog, do boljeg, dok svlačimo naravnog muškarca ili ženu u svakom od nas, i dok težimo postati sveci i promijeniti svoju narav, tada bi posebno naznačene osobine u ovom retku trebale opisati kakva osoba vi i ja postajemo. Postat ćemo više poput djeteta, krotkiji, strpljiviji i voljniji podložiti se.
Sada usporedite te osobine u Mosiji 3:19 s onima koje se koriste za opis Alme i njegovog naroda: »I oni se veselo i strpljivo podložiše svakoj volji Božjoj« (Mosija 24:15; naglasak dodan).
Za mene su usporedbe između osobina opisanih u ovim redcima izvanredne i ukazuju da je Almin dobar narod postajao boljim kroz osposobljavajuću moć pomirenja Krista Gospodina.
Prisjetite se priče o Almi i Amuleku koja se nalazi u Almi 14. U tom slučaju mnogi su vjerni sveci usmrćeni vatrom, a ta dvojica slugu Gospodnjih bili su utamničeni i pretučeni. Razmotrite ovu Alminu molbu izrečenu dok se molio u tamnici: »Udijeli nam, o Gospode, snagu prema vjeri našoj koja je u Kristu, sve do izbavljenja« (Alma 14:26; naglasak dodan).
Ovdje ponovno vidimo Almino razumijevanje i pouzdanje u osposobljavajuću moć pomirenja kako se odražava u njegovom zahtjevu. A obratite pažnju i na posljedicu te molitve:
»I raskinu [Alma i Amulek] konope kojima bijahu vezani. A kad to narod ugleda, stade bježati jer ih obuze strah od uništenja …
A Alma i Amulek iziđoše iz tamnice i ne bijahu ozlijeđeni. Gospod im, naime, udijeli moć, prema vjeri njihovoj koja je u Kristu« (Alma 14:26, 28; naglasak dodan).
Još je jednom osposobljavajuća moć očita kada se dobri ljudi bore protiv zla i teže postati još bolji te učinkovitije služiti »u snazi Gospodnjoj«.
Još je jedan primjer iz Mormonove knjige poučan. U Almi 31, Alma je na misiji obraćanja otpalih Zoramaca koji su, nakon što su izgradili Rameumptom, izgovarali propisanu i bahatu molitvu.
Obratite pažnju na vapaj za snagom u Alminoj osobnoj molitvi: »O Gospode, udijeli mi da snage smognem da strpljivo podnesem nevolje ove što će me snaći zbog bezakonja naroda ovoga« (Alma 31:31; naglasak dodan).
Alma se također moli da njegovi misionarski suradnici prime sličan blagoslov: »Udijeli im da smognu snage da podnesu nevolje svoje što će ih snaći zbog bezakonja naroda ovoga« (Alma 31:33; naglasak dodan).
Alma se nije molio da se njegove nevolje uklone. On je znao da je sluga Gospodnji, i molio je za moć da djeluje i utječe na svoju situaciju.
Ključna poanta ovog primjera sadržana je u posljednjem retku Alme 31: »[Gospod] snage im dade da ne trpe nikakvih nevolja, već samo da ih prožme radost Kristova. A to bijaše u skladu s molitvom Alminom, i to zato što je s vjerom molio« (stih 38; naglasak dodan).
Nevolje nisu bile uklonjene. Ali Alma i njegovi suradnici bili su osnaženi i blagoslovljeni kroz osposobljavajuću moć pomirenja da »ne trpe nikakvih nevolja, već samo da ih prožme radost Kristova«. Kakav čudesan blagoslov. I kakvu bi lekciju svatko od nas trebao naučiti.
Primjeri osposobljavajuće moći ne nalaze se samo u Svetim pismima. Daniel W. Jones rođen je 1830. u Missouriju, a Crkvi se pridružio u Kaliforniji 1851. godine. Godine 1856. sudjelovao je u spašavanju karavana ručnih kolica koje su zbog teških snježnih oluja zapele u Wyomingu. Nakon što su spasioci pronašli svece u nevolji, pružili trenutačnu pomoć i pobrinuli se da bolesni i nemoćni budu prevezeni u Salt Lake City, Daniel i nekoliko drugih mladića dobrovoljno su se javili da ostanu i čuvaju imovinu karavane. Hrana i namirnice koje su ostavljene Danielu i njegovim kolegama bile su oskudne i brzo su potrošene. Sljedeći citat iz osobnog dnevnika Daniela Jonesa opisuje događaje koji su uslijedili.
»Divljači je uskoro bilo tako malo da nismo mogli ništa uloviti. Pojeli smo ono malo mesa. Čovjek bi ogladnio jedući ga. Na kraju smo pojeli sve. Nije ostalo ništa osim kože. Pokušali smo pojesti i nju. Skuhali smo je i pojeli bez ikakvih začina i cijela se grupa razboljela …
Situacija se činila beznadnom, jer ništa nije ostalo osim sirove kože izgladnjele stoke. Pitali smo Gospodina da nas uputi što da učinimo. Braća nisu mrmljala, već su smatrala da trebaju vjerovati u Boga… Odjednom sam primio nadahnuće kako popraviti stvari i savjetovao sam grupu govoreći im kako da je skuhaju. Trebali su spaliti i sastrugati dlake. Na taj način mogao se iskorijeniti i pročistiti loš okus od kuhanja. Nakon struganja, kuhati oko sat vremena u puno vode, baciti vodu koja je postala ljepljiva, isprati i detaljno sastrugati kožu, isprati je u hladnoj vodi, nakon toga kuhati dok se ne pretvori u hladetinu i ostaviti da se ohladi, a zatim posuti s malo šećera i jesti. Trebalo je puno truda, ali nismo imali ništa drugo za raditi, a bilo je bolje od izgladnjivanja.
Zamolili smo Gospodina da blagoslovi naše želuce i i prilagodi ih za ovu hranu… Sada kada jedemo čini se da svi uživaju u gozbi. Nismo jeli tri dana do drugog pokušaja. Uživali smo u ovoj ukusnoj hrani oko šest tjedana.«3
U tim okolnostima ja bih se vjerojatno molio da jedem nešto drugo: »Nebeski Oče, molim te pošalji mi prepelicu ili bizona.« Vjerojatno se ne bih sjetio moliti da moj želudac bude osnažen i prilagođen hrani koju smo imali. Što je Daniel W. Jones znao? On je znao za osposobljavajuću moć pomirenja Isusa Krista. Nije se molio da se promijene njegove okolnosti. Molio se da bude osnažen da se nosi sa svojim okolnostima. Kao što su Alma i njegov narod, Amulek i Nefi bili osnaženi, Daniel W. Jones imao je duhovni uvid da zna što tražiti u toj molitvi.
Osposobljavajuća moć Kristova pomirenja osnažuje nas da činimo stvari koje nikada ne bismo mogli učiniti sami od sebe. Ponekad se pitam da li u našem lagodnom svijetu posljednjih dana – u našem svijetu mikrovalnih pećnica, mobilnih telefona, automobila s klimom i udobnih domova – ikada naučimo prepoznati našu svakodnevnu ovisnost o osposobljavajućoj moći pomirenja.
Sestra Bednar izuzetno je vjerna i sposobna žena, i naučio sam važne lekcije o osnažujućoj moći iz njezinog tihog primjera. Promatrao sam je kako je ustrajala kroz intenzivne i stalne jutarnje mučnine – doslovno bolesna svaki dan kroz osam mjeseci – tijekom svake od svoje tri trudnoće. Zajedno smo molili da bude blagoslovljena, ali izazov nikada nije uklonjen. Umjesto toga, bila je osposobljena da podnese tjelesno ono što nije mogla u vlastitoj moći. Tijekom godina također sam promatrao kako je bila osposobljena da se nosi s ismijavanjem i porugom svjetovnog društva kada je kao svetica posljednjih dana slijedila savjet proroka i postavila obitelj i brigu o djeci svojim najvišim prioritetom. Zahvaljujem se i odajem počast Susan što mi je pomogla naučiti te neprocjenjive lekcije.
Spasitelj zna i razumije
U 7. poglavlju Alme učimo kako je i zašto Spasitelj u mogućnosti dati osposobljavajuću moć:
»I on će ići trpeći mnoge boli i nevolje, i napastovanja svakovrsna. A sve to da se ispuni riječ koja kaže da će on uzeti na se boli i slabosti naroda svojega.
I on će smrt na sebe uzeti da odriješi uze smrtne koje vezuju narod njegov. I uzet će na se slabosti njihove da mu se milosrđem ispuni nutrina njegova po tijelu, da bi po tijelu upoznao kako u pomoć pritjecati narodu svojemu u slabostima njihovim« (Alma 7:11–12; naglasak dodan).
Spasitelj je patio ne samo zbog naših slabosti, već zbog nejednakosti, nepoštenja, boli, tjeskobe i emotivne patnje koje nas tako često opsjedaju. Ne postoji tjelesna bol, tjeskoba duše, patnja duha, nemoć ili slabost koju vi ili ja možemo iskusiti tijekom našeg smrtnog putovanja da je Spasitelj nije prvi osjetio. Vi i ja u trenutku slabosti možemo zavapiti: »Nitko ne razumije. Nitko ne zna.« Nijedno ljudsko biće možda ne zna. No Sin Božji savršeno zna i razumije, jer on je osjetio i nosio naše breme prije nas. A budući da je platio konačnu cijenu i podnio to breme, ima savršenu suosjećajnost i može pružiti svoju milosrdnu ruku u mnogim fazama našeg života. On može posegnuti, dirnuti nas, pomoći – doslovno dotrčati do nas – i osnažiti nas da budemo više nego što bismo ikada mogli biti i pomoći nam da učinimo ono što nikada ne bismo mogli uzdajući se samo u vlastitu moć.
»Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.
Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj dušama svojim,
Jer jaram je moj sladak, a moje breme lako« (Matej 11:28–30).
Iznosim svoje svjedočanstvo i zahvalnost za beskonačnu i vječnu žrtvu Gospodina Isusa Krista. Znam da Spasitelj živi. Iskusio sam njegovu otkupljujuću i osposobljavajuću moć, i svjedočim da su te moći stvarne i dostupne svakome od nas. Doista, »u snazi Gospodnjoj« možemo učiniti i prevladati sve stvari dok idemo naprijed na našem putovanju u smrtnosti.
O My Father, Simon Dewey
Ilustracija: Jeff Ward
Ilustracija: Jeff Ward
Detalji iz Vidi moje ruke, Jeff Ward