Umrijet ću!
Ramona Ross, Tennessee, SAD
Dok sam radila kao medicinska sestra na dinamičnom odjelu za oporavak nakon operacije, jednog sam dana primila poziv vezano uz pacijenta koji se zvao Bill, a koji je upravo bio na operaciji. Trebao je biti na odjelu za intenzivnu njegu, ali je premješten kod mene jer je taj odjel bio pun.
Pacijent je uskoro stigao sa svojom obitelji. Osjetila sam olakšanje kad sam vidjela da je budan, svjestan i bez očitih poteškoća.
Nakon što sam ispitala njegove vitalne funkcije i upoznala njega i njegovu obitelj sa sobom u kojoj se nalazio, izašla sam u hodnik da upišem napomene na njegov karton. U trenutku kad je moja olovka dotaknula papir, čula sam glas koji kaže: »Vrati se u njegovu sobu.« Prestala sam pisati i pogledala iza sebe. Tamo nije bilo nikoga. Pomislila sam da sam umislila glas, kada sam ga odjednom čula po drugi put – samo glasnije.
Otrčala sam u Billovu sobu i vidjela da se njegov vrat udvostručio i imao je problema s disanjem. Misleći da je njegova vratna arterija bila probijena, pritisnula sam njegov vrat svojom desnom rukom dok sam lijevom rukom pozvala neuroradiologa koji je izvršio operaciju. Kirurg je rekao da će što prije poslati tim po Billa. »I nemoj micati svoju ruku!« rekao je.
Dok sam pritiskala, primijetila sam poznatu crkvenu knjigu pored Billovog kreveta. »Vi ste član Crkve?« upitala sam.
Pokušao je kimnuti, a zatim mi je rekao da je hramski radnik u hramu Atlanta Georgia. Zatim je trepnuo u suzama i rekao: »Umrijet ću!«
Rekla sam mu da neće umrijeti i odlučno izjavila: »Udajem se u hramu Atlanta sljedeći mjesec, i vi ćete biti tamo.« Kirurški je tim zatim došao i odjurili su s Billom.
Zbog svih uzbuđenja oko vjenčanja tijekom sljedećeg mjeseca, gotovo sam zaboravila na Billa, za kojeg se ispostavilo da je imao reakciju na lijekove. No dok me je nadzornica vodila do sobe za pečaćenje na dan mog vjenčanja, vidjela sam poznato lice: Billovu ženu, Georgiu. Kada sam joj rekla da ću se vjenčati, otišla je pronaći Billa. Nekoliko trenutaka prije početka ceremonije, otvorila su se vrata i on je ušao. Nakon tjedana glavobolje, mučnine i iscrpljenosti, Bill se osjećao dovoljno dobro tog dana da dođe do hrama, ne znajući da se ja danas udajem.
Dvije godine kasnije moj suprug i ja pozvani smo kao hramski radnici u hramu Nashville Tennessee. Kada smo došli u hram da budemo odijeljeni, jedan mi je gospodin pridržao vrata i rekao: »Dobrodošli u hram Nashville!« Bio je to brat Bill.
Služili smo zajedno tri godine. Bill je svima rekao da sam mu spasila život, ali ja sam znala da ga je spasio Gospodin. Pri tome, On me je podučio o važnosti slušanja poticaja od Duha.