Poruka za kućno posjetiteljstvo
Ljubiti, štititi i osnažiti
Uz molitvu proučite ovaj materijal i, ako je prikladno, porazgovarajte o tome sa sestrama koje posjećujete. Postavljajte pitanja koja će vam pomoći da ojačate vaše sestre i da Potporno društvo učinite aktivnim dijelom vlastitog života.
Poput Spasitelja, kućne posjetiteljice služe jedna po jedna (vidi 3. Nefi 11:15). Znamo da smo uspješne u našem služenju kao kućne posjetiteljice kada naše sestre mogu reći: 1) moja kućna posjetiteljica mi pomaže da rastem duhovno; 2) znam da je mojoj kućnoj posjetiteljici stalo do mene i moje obitelji; i 3) ako imam problema, znam da će moja kućna posjetiteljica nešto poduzeti bez poziva.1
Kako možemo mi, kao kućne posjetiteljice, ljubiti, štititi i osnažiti sestru? Slijedi devet prijedloga koji se nalaze u 7. poglavlju priručnika Daughters in My Kingdom: The History and Work of Relief Society za pomoć kućnim posjetiteljicama da služe svojim sestrama:
-
Molite svaki dan za nju i njezinu obitelj.
-
Tražite nadahnuće da upoznate nju i njezinu obitelj.
-
Posjetite je redovito kako biste otkrili kako je, te da je utješite i osnažite.
-
Budite često u kontaktu kroz posjete, telefonske pozive, pisma, e-mail, SMS poruke i jednostavna djela dobrote.
-
Pozdravite je na crkvenim sastancima.
-
Pomozite joj kada ima hitni slučaj, kada je bolesna ili ima drugu neodgodivu potrebu.
-
Podučavajte je evanđelju iz Svetih pisama i poruka za kućno posjetiteljstvo.
-
Nadahnite je postavljajući dobar primjer.
-
Izvijestite voditeljicu Potpornog društva o svom služenju te o duhovnoj i vremenitoj dobrobiti sestre.
Iz Svetih pisama
Iz naše povijesti
»Kućno posjetiteljstvo postalo je sredstvo za svetice posljednjih dana širom svijeta da ljube, njeguju i služe – da ‘djel[uju] u skladu s onim osjećajima koje je Bog posadio u [naša] srca,’ podučio je Joseph Smith.«2
Sestra koja je nedavno postala udovica rekla je za svoje kućne posjetiteljice: »One su slušale. Tješile su me. Plakale su sa mnom. I zagrlile su me… [One] su mi pomogle izaći iz dubokog očaja i potištenosti u prvih nekoliko mjeseci samoće.«3
Pomoć u vremenitim zadacima također je oblik služenja. Na općem saboru u listopadu 1856. godine, predsjednik Brigham Young rekao je da su pioniri s kolicima zapeli u dubokom snijegu na udaljenosti od 435–595 km. Pozvao je svece posljednjih dana u Salt Lake Cityju da ih spase te se »strogo [pobrinu] za one stvari koje nazivamo vremenitima«.4
Lucy Meserve Smith zapisala je da su žene skinule svoje tople podsuknje i čarape u tabernakulu i stavile ih na vagone da ih pošalju smrznutim pionirima. Zatim su sakupile posteljinu i odjeću za one koji će naposljetku doći s malo imetka. Kada su karavane kolica stigle, zgrada u gradu bila je »ispunjena namirnicama za njih«.5