Svi znaju Blecka

Adam C. Olson

Crkveni časopisi

Za Honouru »Blecka« Bonneta, košarka je bila sve. Kada je navršio 15 godina, Bleck je bio zvijezda u usponu Francuske Polinezije – jedan od najboljih igrača koji je igrao za jedan od najboljih timova u najvišoj seniorskoj ligi u državi. Iako je njegov nadimak pogrešno napisana engleska riječ black, nije bilo pogreške u njegovom talentu.

Ali on je želio više. Želio je igrati profesionalno u Europi. I više od svega, želio je osvojiti zlatnu medalju na Igrama južnog Pacifika.

Jedina prepreka koja je naizgled stajala na njegovom putu bila je Crkva.

Čovjek s misijom

Iako je tim za koji je igrao Bleck sponzorirala Crkva, Bleck nije bio previše zainteresiran za Crkvu ili prorokov poziv za svakog dostojnog i sposobnog mladića da služi misiju.

Već je rekao svom biskupu da neće ići na misiju. Nije vidio kako bi mogao igrati profesionalno ako bi žrtvovao dvije godine.

Štoviše, Igre južnog Pacifika – koje su se održavale svake četiri godine – bile bi održane tijekom njegove misije, a Tahićanska košarkaška federacija bila je zainteresirana da igra za državni tim. Napokon bi imao priliku zaustaviti riječi koje bi njegov otac govorio svaki put kada bi Bleck počeo misliti previsoko o sebi: »Svi znaju Blecka, ali on nema zlato.«

Bleckov otac, Jean-Baptiste, govorio je to dobronamjerno. Ali to je izluđivalo Blecka. To je bio podsjetnik da iako su košarkaški navijači širom Tahitija znali za njega, on nije imao medalju s igara. Njegov je otac osvojio zlatnu medalju s muškom momčadi tijekom prvih Igara južnog Pacifika.

Bleckova je misija bila prekinuti te riječi. Nije imao vremena za nijednu drugu misiju.

Promjena uma, promjena srca

Bez obzira na njegovo mišljenje o misiji, Bleck je i dalje sudjelovao u crkvenim aktivnostima. Na crkvenom plesu, kada je imao 16 godina, Bleck je skupio hrabrosti da pita Myrandu Mariteragi za ples. Myranda je također bila košarkašica – sa snovima da osvoji svoju zlatnu medalju. Njezin je otac također bio u onoj prvoj momčadi koja je osvojila medalju.

Svega nekoliko sekundi nakon što ju je pitao, pjesma je završila. Stoga su nastavili plesati tijekom druge pjesme, za koju se ispostavilo da je posljednja pjesma te večeri. Do tada Bleck nije želio da ples završi.

Bleck nije planirao vjenčati se u hramu, pa čak ni za članicu po tom pitanju. Ali to se počelo mijenjati kako je bolje upoznao Myrandu tijekom sljedeće dvije godine. Jednog dana u njezinom domu, nešto što je napravila na Djevojkama privuklo je njegovu pažnju. Pisalo je: »Vjenčat ću se u hramu.«

Bleckovo zanimanje za Myrandu i njezinu čvrstu predanost za hramski brak bili su dovoljni da ponovno razmotri svoje planove. Odlučio je početi ozbiljno shvaćati Crkvu. Njegove odluke vodile su do aktivnosti koje su omogućile Duhu Svetom da djeluje u njegovom životu.

Odluka

Jedna od tih odluka bila je da se pripremi primiti patrijarhalni blagoslov u dobi od 18 godina. Kada je patrijarh u blagoslovu izjavio da bi Bleck trebao služiti misiju i vjenčati se u hramu, osjetio je Duha. »Znao sam da je to ono što Bog želi da učinim«, rekao je.

Iako je izgledalo da reprezentacija ima priliku osvojiti medalju, Bleck je uz podršku svoje obitelji odlučio da će na prvo mjesto staviti ono što Bog želi ispred onoga što je on želio. Odluka nije bila jednostavna. Pritisak da igra bio je velik. I brzo je naučio da će njegova odluka da se podloži Božjoj volji biti pod iskušenjem mnogo puta.

Nakon što je služio godinu dana kao misionar na Tahitiju, košarkaška federacija je pitala može li se vratiti u tim samo mjesec dana da sudjeluje na igrama.

Bleckov predsjednik misije, zabrinut zbog učinka kojeg bi to iskustvo imalo na Bleckovu sposobnost da se vrati i služi, osjetio je nadahnuće reći mu: »Možeš otići ako želiš, ali se ne možeš vratiti.«

Bleck je želio tu medalju, ali je nije želio više iznad svega drugoga. Njegova misija bila je čudesna. Nije bio voljan žrtvovati svoju posljednju godinu, čak ni zbog košarke.

Bleck je ostao.

Momčad je osvojila zlato.

Druge okolnosti, ista odluka

Nakon što je Bleck časno završio svoju misiju, oženio je Myrandu u hramu Papeete Tahiti, i osnovali su obitelj. Također je nastavio igrati za reprezentaciju.

Myranda je igrala na poziciji razigravača u ženskoj reprezentaciji i pripremala se za Igre južnog Pacifika.

Međutim, kako su se igre približavale, par je počeo snažno osjećati da bi trebali imati drugo dijete.

S obzirom na nadolazeće igre za manje od godinu dana, bilo bi jednostavno odgoditi drugo dijete dovoljno dugo da Myranda igra. Ženski tim imao je dobru šansu za medalju.

Ali par je iz iskustva naučio da je podlaganje svoje volje Bogu donijelo veće blagoslove od bilo čega čemu bi se mogli nadati slijedeći svoje vlastite želje. Nakon pažljivog proučavanja i molitve, odlučili su staviti svoju obitelj na prvo mjesto.

Godine 1999, dok je Myranda bila trudna osam mjeseci, ženski tim osvojio je zlato.

Svi znaju Blecka

Bleck i Myranda bili su u mogućnosti igrati košarku na najvišoj razini u Francuskoj Polineziji posljednje desetljeće – osvajali su prvenstva i turnire u državnoj ligi i igrali za reprezentaciju na igrama 2003. i 2007.

Na igrama 2011. oboje su sudjelovali, samo što je Bleck ovaj put bio tamo kao trener muške momčadi. Dok su Myranda i ženski tim osvojili zlatnu medalju, muški tim je zaslužio broncu ponovno ne ostvarivši Bleckov san za zlatom.

Bleck se ponekad pita kakav bi njegov život bio da je učinio ono što je želio umjesto onoga što je Bog želio.

»Vjerojatno bih imao zlatnu medalju«, rekao je. »Možda bih igrao profesionalno, a možda ne.«

Ali par ne žali zbog odluka koje su donijeli. Ne znaju kako bi mogli biti sretniji.

»Oženio sam se u hramu«, kaže Bleck. »Imam odličnu ženu, četvoro predivne djece, i još sam uvijek u Crkvi. Košarka mi nije mogla dati ništa od toga. To su blagoslovi koji dolaze kao rezultat stavljanja Gospodina na prvo mjesto.«

Stavljanje Gospodina na prvo mjesto nije ublažilo očevo ismijavanje, ali je tim riječima dalo novo značenje. Prije nekoliko godina kada je federacija razmišljala da stavi ligaške utakmice u nedjelju, predsjednici klubova sastali su se da razgovaraju o tome. Netko je pitao: »Jeste li pitali Blecka?«

Prijedlog nije prošao.

Budući da je Bleck stavio Gospodina na prvo mjesto, ne samo da svi znaju Blecka – svi su znali što vjeruje.

Honoura »Bleck« i Myranda Bonnet dugo su bili uključeni u košarku na Tahitiju.

Za Blecka i Myrandu, uspjeh u njihovom sportu zasjenjen je uspjehom u njihovoj obitelji.

Fotografije: Adam C. Olson, osim ako je navedeno drugačije