Nije grijeh biti slab
Autorica živi u Uti, SAD.
Ograničenja i nedostaci nisu grijeh i ne sprječavaju nas da budemo čisti i dostojni Duha.
»Jesam li ja zaista dostojan ući u Božju kuću? Kako mogu ako nisam savršen?«
»Može li Bog zaista učiniti moje slabosti mojom snagom? Postio sam i molio se danima kako bi me se oslobodilo ovog problema, ali se ništa nije promijenilo.«
»Za vrijeme misije sam živio evanđelje najdosljednije u životu, ali nikada nisam bio svjesniji svojih nedostataka. Zašto sam se, kada sam bio toliko dobar, osjećao tako loše?«
Dok razmišljamo o tim pitanjima, ključno je razumjeti, da dok nas grijeh neminovno vodi od Boga, slabost nas, ironično, može odvesti njemu.
Fotografija: iStock/Thinkstock
Razlučivanje između grijeha i slabosti
Često mislimo da su grijeh i slabost crne mrlje različitih veličina na tkanini naše duše, drugačije težine prijestupa. Ali Sveta pisma ukazuju da su grijeh i slabost izvorno drugačiji, zahtijevaju drugačije lijekove i imaju potencijal dati različite rezultate.
Većina nas je bolje upoznata s grijehom nego što bi to htjeli priznati, ali sagledajmo: grijeh je odabir ne poslušati Božje zapovjedi ili pobuniti se protiv Svjetla Kristovog unutar nas. Grijeh je odabir vjerovati Sotoni umjesto Bogu, stavljajući nas u neprijateljstvo s Ocem. Za razliku od nas, Isus Krist je posve bez grijeha i mogao je izvršiti pomirenje za naše grijehe. Kada se iskreno pokajemo – uključujući promjenu naših umova, srca i ponašanja; nudeći prikladne isprike ili priznanja; čineći obnavljanje gdje je moguće te neponavljanjem tog grijeha u budućnosti – možemo pristupiti pomirenju Isusa Krista, Bog nam oprašta i ponovno smo čisti.
Postati čist je nužno jer ništa nečisto ne može boraviti u Božjoj prisutnosti. Ali ako je naš jedini cilj biti nevinima kakvi smo bili kada smo napustili Božju prisutnost, bilo bi nam bolje da umotani ležimo u našim kolijevkama do kraja života. Umjesto toga, došli smo na zemlju učiti iskustvom kako bismo razlikovali dobro od zla, rasli u mudrosti i vještini, živjeli po vrijednostima do kojih nam je stalo i stekli odlike pobožnosti – napredak koji ne možemo ostvariti iz sigurnosti kolijevke.
Ljudska slabost igra važnu ulogu u ključnoj svrsi smrtnosti. Kada se Moroni brinuo da će njegova slabost u pisanju dovesti do toga da će pogani ismijavati svete stvari, Gospodin ga je ohrabrio ovim riječima:
»I dođu li ljudi k meni, pokazat ću im slaboću njihovu. Slaboću dajem ljudima da bi bili ponizni. A milost je moja dostatna za sve koji se preda mnom ponize, jer ako se preda mnom ponize i imaju vjeru u me, tad ću učiniti da ono što je slabo, bude njima jako« (Eter 12:27; vidi i 1. Korinćanima 15:42–44; 2. Korinćanima 12:7–10; 2. Nefi 3:21; i Jakov 4:7).
Implikacije ovog poznatog Svetog pisma su duboke i pozivaju nas na razlikovanje grijeha (potaknutog od Sotone) od slabosti (opisanu ovdje kao stanje »dano« od Boga).
Možemo definirati slabost kao ograničenje naše mudrosti, moći i svetosti koja dolazi s ljudskošću. Kao smrtnici rođeni smo bespomoćni i ovisni, s raznim fizičkim manama i predispozicijama. Odrastamo i okruženi smo drugim slabim smrtnicima, a njihova učenja, primjeri i odnos prema nama su pogrešni i ponekad štetni. U našem slabom, smrtnom stanju trpimo tjelesne i emotivne bolesti, glad i umor. Osjećamo ljudske emocije poput ljutnje, tuge i straha. Nedostaje nam mudrosti, vještine, izdržljivosti i snage. I pod utjecajem smo mnogih iskušenja.
Iako je on bio bez grijeha, Isus Krist nam se pridružio u potpunom stanju smrtne slabosti (vidi 2. Korinćanima 13:4). On je rođen kao bespomoćno dojenče u smrtnom tijelu i odrastao uz nesavršene skrbnike. Morao je naučiti kako hodati, govoriti, raditi i odnositi se prema drugima. Bio je gladan i umoran, osjećao je ljudske emocije, a mogao se i razboljeti, patiti, krvariti i umrijeti. On je bio »iskušan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio«, predajući se smrtnosti kako bi mogao »uzeti na se boli i slabosti« i pomoći nam u našim nemoćima ili slabostima (Hebrejima 4:15, vidi i Alma 7:11–12).
Ne možemo se jednostavno pokajati zbog slabosti – niti nas slabost čini nečistima. Ne možemo duhovno rasti ako ne odbacimo grijeh, ali također ne rastemo duhovno ako ne prihvatimo naše stanje ljudske slabosti, odgovorimo na njega s poniznošću i vjerom i naučimo kroz slabost vjerovati Bogu. Kada se Moroni brinuo zbog slabosti svog pisanja, Bog mu nije rekao da se pokaje. Umjesto toga, Bog ga je naučio da bude ponizan i da ima vjere u Krista. Ako smo krotki i vjerni, Bog nudi milost – ne oprost – kao lijek za slabost. The Bible Dictionary definira milost kao osposobljavajuću moć od Boga da činimo ono što sami ne možemo (vidi Bible Dictionary, »Milost«) – prikladni božanski lijek po kojem on može »učiniti da ono što je slabo, bude njima jako«.
Primjena poniznosti i vjere
Od ranih dana našeg iskustva u Crkvi, uči nas se ključnim dijelovima pokajanja, ali kako gajiti poniznost i vjeru? Razmotrite sljedeće:
-
Razmišljate i molite. Zato jer smo slabi, možda ne prepoznajemo da se borimo s grijehom (što zahtjeva trenutnu i prožimajuću promjenu uma, srca i ponašanja) ili sa slabosti (što zahtjeva ponizan, podržan trud, učenje i unaprjeđenje). Kako gledamo na te stvari može ovisiti o našem odgoju i zrelosti. Možda postoje elementi grijeha i slabosti u istom ponašanju. Reći da je grijeh slabost vodi do racionalizacije umjesto do pokajanja. Reći da je slabost grijeh može dovesti do srama, krivnje, očaja i odustajanja od Božjih obećanja. Razmišljanje i molitva nam pomažu napraviti te razlike.
-
Postaviti prioritete. Zato jer smo slabi, ne možemo napraviti sve potrebne promjene odjednom. Dok se ponizno i s vjerom suočavamo s našim ljudskim slabostima malo po malo, možemo postupno smanjiti neznanje, učiniti dobre obrasce ponašanja navikama, povećati svoje fizičko i emocionalno zdravlje i ojačati vjeru u Gospodina. Bog nam može pomoći spoznati odakle početi.
-
Planirajte. Budući da smo slabi, ojačavanje će zahtijevati više od pravedne želje i bit će potrebno više samodiscipline. Također, trebamo planirati, učiti iz grešaka, razvijati efektivne strategije, sagledati naše planove i ponovno pokušati. Trebamo pomoć iz Svetih pisama, relevantnih knjiga i drugih ljudi. Počinjemo od malo, radujemo se napretku i riskiramo (iako se zbog toga osjećamo ranjivo i slabo). Trebamo podršku za pomoć pri donošenju dobrih odluka čak i kada smo umorni ili obeshrabreni te za planiranje povratka na put kada se poskliznemo.
-
Budite strpljivi. Budući da smo slabi, za promjene je potrebno vrijeme. Mi se ne odričemo slabosti na način na koji se odričemo grijeha Ponizni učenici voljno čine ono što je potrebno, uče se otpornosti, nastavljaju se truditi i ne predaju se. Poniznost nam pomaže imati strpljenja za nas same i za druge koji su također slabi. Strpljenje je očitovanje naše vjere u Gospodina, zahvalnost za njegovo povjerenje u nas i vjera u njegova obećanja.
Čak kada se iskreno pokajemo za svoje grijehe, primimo oprost i postanemo ponovno čisti, mi ostajemo slabi. Još smo uvijek skloni bolesti, emocijama, neznanju, predispozicijama, umoru i kušnji. Ali ograničenja i nedostaci nisu grijeh i ne sprječavaju nas da budemo čisti i dostojni Duha.
Slabost u snagu
Fotografija: iStock/Thinkstock
Dok je Sotona željan iskoristiti naše slabosti kako bi nas namamio u grijeh, Bog može koristiti slabosti kako bi nas podučavao, ojačao i blagoslovio. Suprotno onome što očekujemo ili se nadamo, ipak, Bog ne učini uvijek »da ono što je slabo, bude [nama] jako« uklanjajući naše slabosti. Kada je apostol Pavao opetovano molio Boga da mu ukloni »trn u tijel[u]« koji je Sotona koristio da ga obmanjuje, Bog je rekao Pavlu: »Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti« (2. Korinćanima 12:7, 9).
Postoje mnogi načini na koje Gospodin čini »da ono što je slabo, bude… jako«. I makar ponekad ukloni slabost kroz dramatičan lijek kojem se nadamo, iz osobnog iskustva, to se zbiva nešto rjeđe. Na primjer, ne vidim dokaz da je Bog uklonio Moronijevu slabost pisanja nakon poznatog stiha u Eteru 12. Bog može napraviti slabe stvari jakima pomažući nam da radimo oko naših slabosti, dobijemo prikladan osjećaj za šalu ili perspektivu vezano za njih i da ih postupno unapređujemo. Također, snage i slabosti su često povezane (poput snage ustrajnosti i slabosti tvrdoglavosti), a možemo naučiti vrijednost snage i obraditi slabost koja ide s njom.
Postoji još jedan, čak moćniji način na koji nam Bog čini slabe stvari jakima. Gospodin kaže Moroniju u Eteru 12:37: »A jer uvidje slaboću svoju, ojačat ćeš, dok ne sjedneš u mjestu koje pripravih u stanovima Oca svojega.«
Ovdje Bog ne nudi promjenu Moronijeve slabosti, nego promjenu Moronija. Suočavanjem s izazovima ljudske slabosti, Moroni – i mi – možemo naučiti dobrohotnost, sućut, krotkost, strpljenje, hrabrost, dugotrpnost, mudrost, izdržljivost, oprost, otpornost, zahvalnost, kreativnost i hrpu drugih vrlina koje nas čine više poput našeg Oca na Nebu. To su kvalitete koje smo došli oštriti na zemlju, kristolike osobine koje nas pripremaju za dom gore.
Nigdje nije Božja ljubav, mudrost i moć otkupljenja vidljivija nego u njegovoj sposobnosti da pretvori naše borbe s ljudskim slabostima u neprocjenjive božanske vrline i snage koje nas čine više poput njega.