Duh mi je šapnuo

Christina Albrecht Earhart, Washington, SAD

»Hej, dečki! Vratite se!«, zazvao je nervozni glas.

Okrenula sam se i primijetila dva dječaka od pet i sedam godina kako trče parkiralištem kraj dućana sa suzama koje su klizile niz njihova lica. Prodavač je izgledao zabrinuto dok ih je zazivao.

Kako sam se okrenula prema autu, Duh mi je šapnuo: »Možeš ovdje pomoći.« Šapat je bio tih, ali dovoljno jasan da sam trenutak kasnije trčala kroz parkiralište prema dječacima.

Našla sam starijeg kako stoji pored smeđeg kombija. Prišla sam i kleknula pored njega.

»Bok. Moje je ime Christina. Jesi li dobro?«

Na moje riječi, on je zaplakao još jače i sakrio lice u svoje ruke. Pridružili su nam se prodavač i drugi dječak.

»Mislim da govore samo francuski«, rekao je prodavač. »Našli smo ih kako trče kroz dućan, izgubljeni.«

Ponovila sam svoje predstavljanje na francuskom. Francuski je bio moj prvi jezik, ali ga nisam govorila od kada sam posvojena u englesku obitelj kao malo dijete. Naravno, moj francuski je loš. U tom trenutku, doduše, nije bio niti nespretan niti ukočen. Riječi su bile jasne u mom umu i mom glasu dok sam tješila dječake.

Između jecaja, stariji dječak je objasnio u brzoj bujici riječi kako on i njegov brat nisu mogli pronaći svoje roditelje nigdje u dućanu pa su istrčali van tražeći ih. Dok sam ih slušala, postalo mi je jasno kako je zadivljujuće da sam ne samo bila u stanju razgovarati na francuskom nego i spremna razumjeti i utješiti dva prestrašena djeteta.

»Izgubili su svoje roditelje i žele ih pričekati kod njihovog auta«, rekla sam prodavaču. Mali dječak mi je rekao imena svojih roditelja, kako bi ih prodavač mogao pozvati. Nekoliko minuta kasnije, dječak je uočio svog oca kako izlazi iz dućana i potrčao prema njemu.

Dok sam slijedila dječaka do njegovog oca, otkrila sam kako više nisam bila u stanju izgovoriti ni zbogom na francuskom. Uzalud sam pokušavala reći išta što bi dječaci razumjeli, ali nisam bila u stanju reći išta osim par nasumičnih riječi. Na kraju, posegnula sam za engleskim i rekla dječaku: »Bok. Bilo te lijepo upoznati.«

Kada sam ostavila dječake s njihovim roditeljima, bila sam puna zahvalnosti. Nebeski Otac je djelovao kroz mene kako bi utješio svoju dvojicu malenih. Bila sam skrušena što je Gospodin mogao uvećati moje ograničene sposobnosti kako bih ispunila njegovu svrhu. Bila sam zahvalna što sam svjedočila onome što se može dogoditi ako mu se ponudimo kada smo pozvani, čak i u najnevjerojatnijim okolnostima.