Naš prostor
Vatrogasci i Božji štit
Ilustracije: Julia Yellow
Bio je miran dan na mom poslu vatrogasca dobrovoljca pa sam odlučio čitati Mormonovu knjigu. Kada me jedan od mojih kolega vidio da čitam, pitao me znam li kako možemo obući Božji štit u suvremeno doba. Dok smo tako razgovarali oglasio se alarm. Izbio je požar u obližnjem dućanu.
Brzo smo obukli vatrogasnu opremu i krenuli ravno tamo. Plamen je bio ogroman, a dok smo se približavali dućanu, nešto je eksplodiralo u našem smjeru. Plamen nas je progutao. Eksplozija je dezorijentirala moje kolege i mene na nekoliko sekundi. Ali zahvaljujući našoj opremi i zaštitnoj odjeći nismo bili ozlijeđeni.
Kada smo se vratili u vatrogasnu postaju nakon gašenja požara, upitao sam svoga kolegu sjeća li se pitanja o Božjem štitu. Rekao je da se sjeća, a ja sam mu objasnio kako je štit Božji poput naše protupožarne opreme. Uvijek ju moramo nositi kako bismo se mogli oduprijeti snažnim napadima neprijatelja. Ako obdržavamo zapovijedi, bit ćemo blagoslovljeni zaštitnom moći štita Božjega, a Duh Sveti će biti naš vodič.
Fernando de la Rosa Marrón, Meksiko
Moj omiljeni stih iz Svetih pisama
1. Samuel 16:7. »Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.«
Prije nego sam pristupio Crkvi, uvijek sam na sebe gledao kao na običnu osobu s uobičajenim sposobnostima. Osjećao sam kako nisam imao ničega vrijednog ponuditi. Bojao sam se ljudima pokazati tko sam jer sam se plašio da me ne odbiju i povrijede. Mislio sam da su svi oko mene snažniji, pametniji i bolji.
No sve su se te perspektive promijenile kada sam postao članom Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Naučio sam da smo svi mi djeca Božja i da smo naslijedili božanske kvalitete. Sada shvaćam da nema nikakvog natjecanja u tome tko je pametniji, bogatiji ili tko bolje izgleda. U Gospodnjim očima svi smo mi ravnopravni, a on je taj koji sudi – ne temeljem našeg tjelesnog izgleda, nego po našoj poslušnosti i želji da slijedimo put koji je postavio.
Joan Azucena, Filipini
Hoćete li raditi nedjeljom?
Ilustracije: Julia Yellow
Kada sam imao 15 godina, stekao sam snažno svjedočanstvo o evanđelju Isusa Krista i bio sam tako sretan što sam mogao pristupiti Crkvi. U to sam vrijeme radio kako bih pomogao uzdržavati obitelj. Međutim, nedugo nakon što sam kršten, ostao sam bez posla.
Trebao sam vrlo brzo pronaći posao jer je moja obitelj ovisila o meni, no svaki je posao na koji sam se prijavio zahtijevao rad nedjeljom. Odbio sam mnoge poslovne ponude jer sam znao da trebam biti u crkvi nedjeljom (vidi NiS 59:9–10).
Nakon dva mjeseca traženja još uvijek nisam pronašao posao. Moja je mama nije bila članica Crkve i iako je vjerovala u Boga, bila je vrlo ljuta što sam propuštao tako mnogo poslova.
Jedne me je noći pogledala sa suzama u očima i upitala: »Zašto Bog dopušta da nam se ovo događa kada si tako vjeran u vršenju onoga što je ispravno?«
Odgovorio sam: »Mama, ne znam zašto nam se ovo događa, no znam da činim ispravnu stvar, i znam da će nas Bog blagosloviti zbog toga.«
Sljedeće mi je jutro netko ponudio izvjesnu sumu novca za dva dana prenošenja teškoga tereta iz jedne kuće u drugu. Rad je bio naporan, no kada sam primio novac, otišao sam ravno kući i izrekao molitvu zahvale. Ubrzo sam našao dobar posao koji mi je dozvoljavao slobodne nedjelje i otada nisam bio nezaposlen.
Drago mi je što sam odabrao održavati šabat svetim. Mnogo je izazova u životu, no znam da će nas, ako nastojimo biti jaki unatoč tim izazovima, Gospodin blagosloviti.
Sahil Sharma, Indija