Moramo sada ići u hram!

Mary Holmes Ewen, Kalifornija, SAD

Ilustracije: Bradley H. Clark

Jednog je nedjeljnog jutra nedavno krštena članica predstavljena odjelu. Njezino je ime bilo Lydia. Odmah nam je osvojila srca.

Bila je u kasnijim godinama i slijepa od duge borbe s dijabetesom. Ubrzo je raspoznavala članove odjela po njihovim glasovima i koracima. Izgovorila bi naša imena i rukovala se s nama, a mi nikada nismo aludirali na činjenicu da je slijepa.

Nakon potrebne godine dana čekanja, Lydia se susrela s biskupom i predsjednikom okola i primila hramsku preporuku. Jedne nedjelje u Potpornom društvu, povukla me na stranu i izjavila: »Predsjednik okola mi je rekao da moram što prije ići u hram. Možeš li me odvesti?«

Bio je to prvi tjedan u prosincu – vrijeme velikih gužvi nalazilo se pred nama. Pokušala sam s uobičajenim izlikama i rekla: »Ne možemo li pričekati do siječnja?«

»Ne, moram ići sada!«

Skupina žena iz odjela je odlazila u hram svaki mjesec pa sam ih upitala hoće li povesti Lydiu na taj put. Bile su također jako zauzete. Ali nam je Lydia, sa suzama u očima, ponovno rekla da joj je predsjednik okola rekao da ide što je prije moguće.

Tada smo se složile krenuti na put od 241 kilometra idućeg tjedna. Na putu je naš kombi bio ispunjen razgovorom i prijateljstvom osam žena. Lydia je bila presretna svojim iskustvom u hramu i blagoslovom primanja svog podarivanja.

U prvom tjednu siječnja, Lydijino stanje se pogoršalo i primljena je u bolnicu na intenzivnu njegu. Tjedan dana kasnije je preminula. Ali Lydia je otišla s vječnim blagoslovima koje je primila u hramu samo par tjedana ranije.

Kasnije sam predsjedniku okola ispričala priču o našem putu i rekla kako me je dojmilo to što se osjetio potaknutim reći Lydiji da mora odmah ići u hram.

»Doista nisam mislio da mora ići odmah sad«, rekao je. »Uvijek kažem novim nositeljima preporuke da u skorije vrijeme odu u hram. Duh je govorio Lydiji, ne ja!«

Lydia nas je sve naučila slušati Duha i odmah djelovati u skladu s time. Zahvalna sam što nas je podsjetila da trebamo slušati tihi, sitni glas.