»Lekcija 25 Materijal za nastavnu pripremu: Nasljeđivanje u Predsjedništvu i put na zapad«, Temelji Obnove – materijal za učitelja (2019.)
»Lekcija 25 Materijal za nastavnu pripremu«, Temelji Obnove – materijal za učitelja
Lekcija 25 Materijal za nastavnu pripremu
Nasljeđivanje u Predsjedništvu i put na zapad
Nakon objave smrti Josepha i Hyruma Smitha, jedan je članak u novinama zaključio: »Tako okončava mormonstvo« (Weekly Herald, 13. srpnja 1844., 220.). Zbog smrti proroka Josepha, mnogi vanjski promatrači vjerovali su da će se Crkva raspasti. I članovi Crkve pitali su se tko će ih voditi. Dok proučavate materijale za ovu lekciju, potražite kako Gospodin nastavlja voditi svoju Crkvu nakon prorokove smrti.
Odsjek 1
Tko vodi Gospodinovu Crkvu kada prorok umre?
Dovršite jednu od sljedećih mogućnosti za ovaj odsjek:
-
Pogledajte videozapis »The Succession Crisis after Joseph Smith’s Murder« (8:03), a zatim dovršite aktivnost za promišljanje na kraju ovog odsjeka.
NaN:NaN -
Proučite sljedeći materijal, a zatim dovršite aktivnost za promišljanje.
Osjećaj tame nadvio se nad Nauvoo smrću Josepha i Hyruma Smitha. Tijekom ovog razdoblja komešanja, razni su ljudi tvrdili da imaju pravo voditi Crkvu. Jedan od njih bio je Sidney Rigdon.
U vrijeme Josephove smrti, Brigham Young i drugi apostoli služili su misije u istočnim Sjedinjenim Državama. Brigham je tek 16. lipnja 1844. primio pismo koje opisuje ubojstva Josepha i Hyruma Smitha.
Kada je pročitao pismo, Brigham se osjećao kao da će mu glava puknuti. Nikada nije osjetio takav očaj.
Njegove su se misli trenutačno okrenule k svećeništvu. Joseph je držao sve ključeve potrebne da podari svece i zapečati ih zajedno za vječnost. Bez tih ključeva, djelo Gospodnje ne bi moglo napredovati. Na trenutak, Brigham se plašio da ih je Joseph odnio sa sobom u grob.
Zatim, u naletu objave, Brigham se sjetio kako je Joseph podijelio ključeve na Dvanaest apostola. Polažući svoju ruku čvrsto na svoje koljeno, rekao je: »Ključevi kraljevstva upravo su ovdje u Crkvi.« (Saints: The Story of the Church of Jesus Christ in the Latter Days, 1. svezak, The Standard of Truth, 1815. – 1846. [2018.], 559.)
Dana 7. kolovoza 1844., Dvanaestorica i drugi crkveni vođe okupili su se u vijeću. Tijekom tog sastanka, Sidney Rigdon, koji je postao nezadovoljan Crkvom, tvrdio je da stoga što je on ranije bio pozvan i zaređen kao glasnogovornik Josepha Smitha (vidi NiS 100:9), njegova je dužnost bila »pobrinuti se da se Crkvom upravlja na ispravan način« (History, 1838. – 1856. [Manuscript History of the Church], svezak F-1, 295., josephsmithpapers.org).
Nakon što je Sidney Rigdon dovršio svoje opaske, Brigham Young je izjavio:
Joseph je na… glave [Dvanaestorice apostola] predao sve ključeve i moći koje pripadaju apostolstvu koje je on sam obdržavao prije nego što je bio uzet. (Brigham Young, History, 1838. – 1856., svezak F-1, 296., josephsmithpapers.org.)
Sljedeći dan, sveci u Nauvoou okupili su se čuti Sidneya Rigdona kako iznosi svoje pravo na vodstvo. Nakon njegovog govora, Brigham Young govorio je kratko, zagovarajući da Crkvu za sada vodi Zbor dvanaestorice koji je zajedno držao sve ključeve svećeništva obnovljene proroku Josephu Smithu.
Dok je Emily [Hoyt] slušala Brighama kako govori, uhvatila se kako pogledava prema njemu ne bi li bila sigurna da to ne govori Joseph. Imao je Josephov izričaj, njegovu metodu zaključivanja, pa čak i zvuk njegovog glasa…
Sedam godina kasnije, Emily je zapisala svoje iskustvo gledajući Brighama kako govori svecima, svjedočeći koliko je nalikovao i zvučao poput Josepha za govornicom. U nadolazećim godinama, deseci svetaca dodali su svoje svjedočanstvo njezinom, opisujući da su vidjeli kako se Josephov proročki plašt spušta na Brighama tog dana. (Sveci, 1:565. – 566.)
Wilford Woodruff napisao je: »Da ga [Brighama] nisam vidio vlastitim očima, ne bi bilo nikoga tko bi me mogao uvjeriti da to nije bio Joseph Smith« (History of the Church, 7:236).
S izjavom Brighama Younga o Josephovom podjeljivanju ključeva i moći apostolstva na Dvanaestoricu i potvrđujuće svjedočanstvo Duha Svetoga, sveci su razumjeli volju Gospodnju i podržali Zbor dvanaestorice apostola kao vodstvo obnovljene Crkve Isusa Krista.
Odsjek 2
Kako bi nas Gospodin mogao voditi kada budućnost izgleda nesigurno?
U siječnju 1846., usred rastućeg progona protiv svetaca, Dvanaestorica apostola dovršili su planove da napuste Nauvoo i pođu na zapad. Godine 1842. Joseph Smith prorekao je »da će sveci nastaviti trpjeti mnoge nevolje i da će biti protjerani u Stjenjak… [i napraviti] naselja i izgraditi gradove i… postati moćan narod usred Stjenjaka« (Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith [2007.], 515.).
Dok su se sveci pripremali napustiti Nauvoo, također su radili na dovršavanju hrama Nauvoo. Kako se bližio završetak, tisuće svetaca hrlilo je u hram danju i noću kako bi primili uredbe podarivanja i pečaćenja. Sestra Sarah Rich primijetila je:
Da nije bilo vjere i spoznaje koju nam je podario u tom hramu kroz utjecaj i pomoć Duha Gospodnjeg, naše bi putovanje bilo kao kod osobe koja kroči u mrak… No imali smo vjeru u našeg Nebeskog Oca i stavili povjerenje u njega osjećajući da smo njegov odabrani narod. (Sarah Rich, Daughters in My Kingdom: The History and Work of Relief Society [2011.], 30.)
Starješina Robert D. Hales iz Zbora dvanaestorice apostola govorio je o svecima koji su bili u Nauvoou u to vrijeme:
Njihovi savezi s Gospodinom u hramu Nauvoo bili su im zaštita tijekom njihovog putovanja na zapad, kao što su svakome od nas danas i tijekom naših života. (Robert D. Hales, »Temple Blessings«, New Era, veljača 2014., 4.)
Kako se progon pojačavao, sveci su dovršili svoje planove i prva velika skupina svetaca započela je putovanje preko Iowe u veljači 1846. Suočili su se s teškim zimskim vremenom, nedostatnim potrepštinama i neorganizacijom. Proljeće je donijelo stalnu kišu, nabujale potoke i mulj, ograničavajući putovanje svetaca na samo 483 kilometra u 131 dan. Kao rezultat tih odgađanja i potrošenih sredstava, Brigham Young zaustavio je putovanje i uspostavio usputnu postaju nazvanu Winter Quarters. Do jeseni, stanovništvo Winter Quartersa naraslo je na više od 7000 ljudi.
Mnogi su bili bolesni zbog izgladnjelosti i izloženosti, a vjera nekih bila je u iskušenju. Ove teške okolnosti učinili su zimu 1846. – 1847. jednim od najtežih razdoblja u životu Brighama Younga. Osjećao se »poput oca s velikom obitelji djece oko [sebe]« i kasnije se prisjetio da su ga njegove odgovornosti pritisnule poput »utega od dvadeset i pet tona« (»This Shall Be Our Covenant«, Revelations in Context [2016.], 307. – 308.; vidi i Saints: The Story of the Church of Jesus Christ in the Latter Days, 2. svezak, No Unhallowed Hand, 1846. – 1893. [2020.], 40. – 44., 46. – 51.).
Pod tim teretom, Brigham Young vapio je Gospodinu za vodstvo i primio objavu koja sadržava »Riječ i volj[u] Gospodnj[u] za Tabor Izraelov na putovanjima njihovim prema Zapadu« (Nauk i savezi 136:1). Dok proučavate sljedeće dijelove ove objave, razmotrite označiti Gospodinova uputstva i obećanja svecima.
Predsjednik Dallin H. Oaks iz Prvog predsjedništva dao je važan uvid u vremenski trenutak objave zapisane u Nauku i savezima 136. Rekao je:
Osnova je bilo kojeg nastojanja za primanje objave predanost da učinimo sve što možemo svojim vlastitim nastojanjem i prosudbom. To znači da trebamo služiti i raditi.
Ići naprijed s našim služenjem i radom važan je način da se osposobimo za objavu. U svom proučavanju Svetih pisama primijetio sam da većina objava djeci Božjoj dolazi kada su u pokretu, ne kada sjede u svom obitavalištu čekajući da im Gospodin kaže koji prvi korak da poduzmu.
Na primjer, važno je istaknuti da objava poznata kao »riječ i volja Gospodnja za Tabor Izraelov« (NiS 136:1) nije bila dana u Nauvoou kad je Zbor dvanaestorice planirao izlazak iz Nauvooa… niti je dana na zapadnoj obali rijeke Mississippi… Objava za vodstvo kretanja svetaca preko ravnica dana je 14. siječnja 1847. nakon što su sveci prešli otprilike trećinu puta do dolina u planinama. (Dallin H. Oaks, »In His Own Time, in His Own Way«, Ensign, kolovoz 2013., 22., 24.)
Razmotrite na trenutak kako se ovaj uvid predsjednika Oaksa može primijeniti na vaša vlastita pitanja i odluke koje utječu na vašu budućnost.
Početkom travnja 1847., Brigham Young napustio je Winter Quarters s prvom grupom svetaca. Proputovali su 1660 kilometara u četiri mjeseca i stigli u dolinu Salt Lake 24. srpnja 1847. Wilford Woodruff zapisao je da je Brigham Young, kada je ugledao dolinu, »bio obuzet viđenjem nekoliko minuta… Kada je viđenje prestalo, rekao je: ‘Dosta je. Ovo je pravo mjesto. Vozite dalje’« (Teachings of Presidents of the Church: Wilford Woodruff [2004.], 146.). Do listopada, oko 1700 svetaca naselilo je Utu. Međutim, oko 10.000 drugih još je uvijek živjelo uz rijeku Missouri u Iowi i Nebraski i doputovat će na zapad u sljedećih pet godina (vidi »Sustaining a New First Presidency in 1847.«, ChurchofJesusChrist.org).
Više od tri godine, Dvanaestorica apostola vodili su Crkvu u odsustvu Prvog predsjedništva. U prosincu 1847., apostoli su se sastali u Council Bluffsu u Iowi, gdje su mnogi sveci još uvijek živjeli. Okupili su se u maloj brvnari kako bi razgovarali o reorganizaciji Prvog predsjedništva. »Velebna manifestacija Duha Svetoga bila je izlivena na prisutne«, a Dvanaestorica su jednoglasno podržali Brighama Younga, starijeg apostola, kao predsjednika Crkve (Autobiography of Bathsheba W. Smith, 12., Church History Library, Salt Lake City; pravopis standardizan; vidi i Saints, 2:87. – 89., 92. – 95.).