»Ostanite u mojoj ljubavi«
Božja je ljubav beskonačna i postojat će vječno, no što ona znači za svakoga od nas ovisi o tome kako odgovorimo na njegovu ljubav.
Biblija nam kaže: »Bog je ljubav«. On je savršeno utjelovljenje ljubavi, a mi se čvrsto oslanjamo na postojanost i jedinstvenost te ljubavi. Predsjednik Thomas S. Monson rekao je sljedeće: »Božja ljubav je tu za vas bez obzira osjećate li da zaslužujete ljubav ili ne. Jednostavno je uvijek tu.«
Postoji mnogo načina na koje možemo opisati i govoriti o božanskoj ljubavi. Jedan od izraza koji danas često čujemo je kako je Božja ljubav »bezuvjetna«. Iako je to u jednu ruku i istinito, opis bezuvjetan ne možemo pronaći nigdje u Svetim pismima. Umjesto toga, njegova je ljubav u Svetim pismima opisana kao »velik[a] i čudesn[a] ljubav«, »savršena ljubav«, »otkupiteljsk[a] ljubav[]« i »ljubav[] vječn[a]«. Ti su izrazi bolji jer riječ bezuvjetan može prenijeti pogrešne dojmove o božanskoj ljubavi, poput toga da Bog tolerira i ne osuđuje ništa što činimo jer je njegova ljubav bezuvjetna ili da Bog ništa ne zahtijeva od nas jer je njegova ljubav bezuvjetna ili da su svi spašeni u kraljevstvu Božjem jer je Božja ljubav bezuvjetna. Božja je ljubav beskonačna i postojat će vječno, no što ona znači za svakoga od nas ovisi o tome kako odgovorimo na njegovu ljubav.
Isus je rekao:
»Kao što je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite u mojoj ljubavi!
Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.«
»Nastaviti« ili »ostati« u Spasiteljevoj ljubavi znači primiti njegovu milost. Da bismo primili milost Isusa Krista, moramo imati vjere u njega, pokajati se za svoje grijehe, krstiti za otpust grijeha, primiti Duha Svetoga i nastaviti put poslušnosti njegovim zapovijedima.
Bog će nas uvijek voljeti, no ne može nas otkupiti u našim grijesima. Sjetite se Amulekovih riječi Zezromu da Spasitelj neće doći da otkupi svoj narod u grijesima svojim, već da ih otkupi od grijeha njihovih, jer »ništa nečisto ne može baštiniti kraljevstvo nebesko« odnosno prebivati u Božjoj nazočnosti. »I [Krist] ima moć što mu je Otac dade da ih otkupi od grijeha njihovih zbog obraćenja. Stoga on posla anđele svoje da proglase navještaj o uvjetima obraćenja koje dokučuje moć Otkupiteljevu na spas njihovih duša.«
Iz Mormonove knjige učimo da je svrha Kristove patnje – krajnjeg iskazivanja njegove ljubavi – da »izvede najdublje milosrđe koje nadvladava pravdu i ljudima pruža sredstvo da uzmognu imati vjeru na obraćenje.
I tako milosrđe može zadovoljiti zahtjevima pravde, i ono ih zaklanja u naručje sigurnosti, dok je onaj, koji nikakvu vjeru na obraćenje ne proživljava, izložen cijelom zakonu zahtjeva pravde. Stoga je samo onomu koji ima vjeru na obraćenje ostvarljiv velebni i vječni naum otkupljenja.«
Pokajanje je, tako, njegov dar nama, kupljen po vrlo dragocjenoj cijeni.
Neki će reći da Bog blagoslivlja svakoga bez razlike – pozivajući se, primjerice, na Isusovu izjavu iz Propovijedi na gori: »[Bog] čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima.« Zaista, Bog udjeljuje svoj svojoj djeci sve blagoslove koje može – sve blagoslove koje ljubav i zakon i pravda i milosrđe dopuštaju. I zapovijeda nam da budemo jednako velikodušni:
»A ja vam kažem: ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone,
kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog.«
Međutim, najveći Božji blagoslovi uvjetovani su poslušnošću. Predsjednik Russell M. Nelson je objasnio: »Sjajni buket Božje ljubavi – uključujući vječni život – uključuje blagoslove za koje se moramo osposobiti, a ne ovlaštenja prema kojima se očekuje da smo nedostojni. Grešnici ne mogu njegovu volju podrediti svojoj i zahtijevati od njega da ih blagoslovi u grijehu [vidi Alma 11:37]. Ako žele uživati u svakom cvijetu njegovog veličanstvenog buketa, moraju se pokajati.«
Osim utjecaja na raskajanu osobu da bude bez krivnje i bez ljage uz obećanje da će biti »uzdignut[a] u posljednji dan«, postoji drugi važan aspekt ostajanja u Božjoj ljubavi. Ostajanje u njegovoj ljubavi omogućit će nam da postignemo svoj puni potencijal, da postanemo poput njega. Kao što je predsjednik Dieter F. Uchtdorf izjavio: »Milost Božja ne samo da nas obnavlja u naše prethodno stanje nevinosti… Njegov je cilj mnogo viši: On želi da njegovi sinovi i kćeri postanu nalik njemu.«
Ostati u Božjoj ljubavi u ovom smislu znači potpuno se pokoriti njegovoj volji. To znači prihvatiti njegov ispravak kad je potrebno, »jer Gospodin kara onoga koga ljubi«. To znači ljubiti jedan drugoga i služiti jedan drugomu kao što je Isus ljubio nas i služio nam. To znači naučiti »držati se zakona kraljevstva nebesnika« kako bismo »podnije[li]… nebesk[u] slav[u]«. Kako bi on od nas mogao stvoriti ono što možemo postati, naš Nebeski Otac moli svakoga od nas da se prepusti »porivima Svetoga Duha, i svuče naravnoga čovjeka, i… posveti se pomirenjem Krista Gospodina… postane poput djeteta odan, krotak, ponizan, strpljiv, pun ljubavi, voljan podložiti se svemu što Gospod smatra podobnim da mu nanese, kao što se dijete podlaže ocu svojemu.«
Starješina Dallin H. Oaks je primijetio: »Posljednji sud nije samo procjena ukupnog zbroja dobrih i zlih djela – onoga što smo učinili. To je priznanje konačnog učinka naših djela i misli – onoga što smo postali.«
Priča o Helen Keller je nešto poput usporedbe koja pokazuje kako božanska ljubav može promijeniti voljnu dušu. Helen je 1880. godine rođena u američkoj saveznoj državi Alabama. Kad je imala samo 19 mjeseci, pretrpjela je nedijagnosticiranu bolest koja joj je oduzela vid i sluh. Bila je iznimno inteligentna i postala frustrirana dok je pokušavala razumjeti i shvatiti svoju okolinu. Kad je Helen osjetila da članovi njezine obitelji pomiču usne i shvatila da za govor koriste svoja usta, »razbjesnila se [jer] se nije mogla pridružiti razgovoru.« Do šeste godine Helenina potreba za komunikacijom i njezina frustracija toliko su se pojačale da su se njezini »ispadi bijesa događali svakodnevno, ponekad satima«.
Helenini roditelji su zaposlili učiteljicu za svoju kćer, Anne Sullivan. Kao što mi u Isusu Kristu imamo nekoga tko suosjeća s našim slabostima, Anne se borila s vlastitim ozbiljnim invaliditetom i teškoćama i razumjela je Helenine slabosti. U dobi od pet godina Anne je oboljela od bolesti koja je prouzročila bolne ožiljke na rožnici i učinila ju gotovo slijepom. Kad je Anne imala osam godina, umrla joj je majka, a otac je napustio nju i njezinog mlađeg brata Jimmieja, pa su poslani u »sirotište« gdje su uvjeti bili toliko loši da je Jimmie umro nakon samo tri mjeseca. Zbog svoje nepopustljivosti i upornosti, Anne je upisala školu Perkins za slijepe i slabovidne, gdje je ostvarila izniman uspjeh. Operacija joj je poboljšala vid tako da je mogla čitati tiskana slova. Kad je otac Helen Keller kontaktirao školu Perkins tražeći učitelja za svoju kćer, odabrali su Anne Sullivan.
U početku to nije bilo ugodno iskustvo. »Helen je udarala, štipala i tukla svoju učiteljicu te joj izbila jedan zub. [Anne] je konačno stekla kontrolu preselivši se s [Helen] u kućicu na imanju obitelji Keller. Uz upornost i čvrstu dosljednost, napokon je osvojila djetetovo srce i povjerenje.« Slično tome, kad steknemo povjerenje u našeg božanskog Učitelja, umjesto da mu se opiremo, on može raditi s nama kako bi nas prosvijetlio i uzdignuo u novu stvarnost.
Kako bi pomogla Helen naučiti riječi, Anne bi svojim prstom sricala nazive poznatih stvari na Heleninom dlanu. »[Helen] je voljela ovu ‘igru prstima’, no nije razumjela sve do poznatog trenutka kad je [Anne] sricala ‘v-o-d-a’ dok je [Heleninu] ruku polijevala vodom. [Helen] je kasnije napisala:
‘Odjednom sam osjetila mutnu spoznaju nečeg zaboravljenog… i nekako mi je otkriven misterij jezika. Tada sam znala da »v-o-d-a« znači prekrasnu hladnu tekućinu koja teče po mojoj ruci. Ta je značajna riječ probudila moju dušu, dala joj svjetlost, nadu, radost, oslobodila ju! Sve je imalo naziv, a svaki je naziv urodio novom misli. Kad smo se vratile kući[,] činilo se da je svaki predmet koji sam dodirnula bio ispunjen životom.’«
Kad je Helen Keller odrasla, postala je poznata po svojoj ljubavi prema jeziku, svojem spisateljskom talentu i svojoj elokventnosti kao javni govornik.
U filmu o životu Helen Keller, prikazano je da su njezini roditelji bili zadovoljni radom Anne Sullivan kad je pripitomila njihovu divlju kćer do te mjere da je Helen pristojno sjedila za večerom, normalno jela i uredno složila svoju salvetu nakon jela. No Anne je znala da je Helen bila mnogo više sposobnija i da je mogla dosta doprinijeti. I mi također možemo biti vrlo zadovoljni onime što smo učinili u svojem životu i da smo jednostavno ono što jesmo, dok naš Spasitelj shvaća čudesni potencijal koji mi vidimo samo »u ogledalu, nejasno«. Svatko od nas može iskusiti vrhunac božanskoga potencijala koji se razvija u nama, poput radosti koju je Helen Keller osjetila kad su riječi oživjele, dajući njezinoj duši svjetlo i oslobađajući je. Svatko od nas može voljeti Boga i služiti mu i biti osnažen za blagoslivljanje svojih bližnjih. »Kako stoji pisano: ‘Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.’«
Razmislimo o cijeni Božje dragocjene ljubavi. Isus je otkrio da je za pomirenje naših grijeha i naše otkupljenje od smrti, i fizičke i duhovne, njegova patnja prouzročila da »ja, kao Bog, najveći od svih, uzdrhtim od bola, i da krvarim iz svake pore i da mi trpi tijelo i duh – I htjedoh da ne pijem tu gorku čašu, i zgrozih se.« Njegova agonija u Getsemanskom vrtu i na križu bila je veća nego što bi bilo koji smrtnik mogao podnijeti. Ipak, zbog njegove ljubavi za svog Oca i za nas, pretrpio je i, zbog toga, može nam ponuditi i besmrtnost i vječni život.
Iznimno je simbolično da je »krv kap[ala] iz svake pore« dok je Isus patio u Getsemaniju, mjestu za prešanje maslina. Da bi se dobilo maslinovo ulje, u Spasiteljevo su se vrijeme masline prvo gnječile kotrljanjem velikog kamena preko njih. Dobivena se »kaša« stavljala u meke, široko tkane košare koje su se stavljale jedna na drugu. Pod njihovom je težinom nastajalo prvo i najbolje ulje. Zatim se primjenjivao dodatni pritisak stavljanjem velike grede ili klade na vrh naslaganih košara, proizvodeći tako još ulja. Naposljetku, da bi se izvukle i posljednje kapi, na gredu je stavljano kamenje na jedan kraj kako bi se stvorio maksimalni pritisak za drobljenje. I da, ulje je krvavo crvene boje pri prvom protjecanju.
Sjetio sam se Matejeve priče o Spasitelju dok je ulazio u Getsemanski vrt te sudbonosne noći – kad ga »spopade žalost i tjeskoba …
Zatim ode malo dalje, pade ničice te se pomoli: ‘Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude volja moja, nego tvoja volja!«
Zatim, dok je nevolja postala još ozbiljnija, drugi put je molio za olakšanje i, konačno, vjerojatno na vrhuncu svoje patnje, treći put. Trpio je agoniju dok pravda nije bila zadovoljena do posljednje kapi. To je učinio za vas i mene.
Kakav dragocjeni dar je božanska ljubav! Ispunjen tom ljubavlju, Isus postavlja pitanje: »Nećete li se sad vratiti k meni i pokajati za grijehe svoje i obratiti se da bih vas iscijelio?« Nježno uvjerava: »Gle, milosrdna ruka moja pružena je prema vama, i tko god dođe, primit ću ga. A blaženi oni koji k meni dođu.«
Zar nećete voljeti onoga koji vas je prvi volio? Onda vršite njegove zapovijedi. Nećete li biti prijatelj s onim koji je položio vlastiti život za svoje prijatelje? Onda vršite njegove zapovijedi. Nećete li ostati u njegovoj ljubavi i primiti sve što vam on velikodušno nudi? Onda vršite njegove zapovijedi. Molim se da doista osjetimo njegovu ljubav i ostanemo u njoj, u ime Isusa Krista. Amen.