Jesam li dovoljno dobar? Hoću li uspjeti?
Ako zaista pokušate i ne racionalizirate ili se pobunite – često se kajući i moleći za milost – svakako ćete biti »dovoljno dobri«.
Draga braćo i sestre, kakvog li blagoslova što se možemo okupiti kako bi nas podučili sluge Gospodnji. Nije li divno na koliko nas mnogo načina naš brižni Nebeski Otac vodi i blagoslivlja? On doista želi da se vratimo kući.
Kroz niz blagih milosrđa kao mladi liječnik nakon završene medicinske škole, bio sam primljen na pedijatrijsku specijalističku obuku u prestižnom i konkurentnom programu. Kad sam upoznao ostale stažiste, osjećao sam se najmanje inteligentnim i najmanje pripremljenim od svih. Pomislio sam kako nemam šanse mjeriti se s ostatkom grupe.
Početkom našeg trećeg mjeseca, sjedio sam u sobi za medicinske sestre u bolnici kasno jedne noći, naizmjenično plačući u sebi i spavajući dok sam pokušavao napisati zahtjev za primitak za dječaka s upalom pluća. Nikad u svom životu nisam se osjećao tako obeshrabreno. Nisam imao pojma kako liječiti upalu pluća kod desetogodišnjaka. Počeo sam se pitati što radim tamo.
Upravo u tom trenutku jedan je od starijih specijalizanata stavio ruku na moje rame. Upitao me kako mi ide, a ja sam kao iz rukava izlio sve svoje frustracije i strahove. Njegov mi je odgovor promijenio život. Rekao mi je kako su on i svi drugi stariji specijalizanti bili ponosni na mene i kako su osjećali da ću postati odličan liječnik. Ukratko, vjerovao je u mene kad ni ja sam nisam vjerovao.
Poput mog iskustva, naši članovi često pitaju: »Jesam li dovoljno dobar kao osoba?« ili »Hoću li zaista uspjeti doći u celestijalno kraljevstvo?« Naravno, ne postoji ništa poput »biti dovoljno dobar«. Nitko od nas nikada ne bi mogao »steći« ili »zaslužiti« naše spasenje, ali normalno je pitati se jesmo li prihvatljivi Gospodinu, kako ja razumijem ova pitanja.
Ponekad kad idemo u crkvu, postajemo obeshrabreni čak i zbog iskrenog poziva da se poboljšamo. U sebi mislimo: »Ne mogu učiniti sve to« ili »Nikad neću biti dobar kao svi ovi ljudi«. Možda se osjećamo slično kao što sam se ja osjećao u bolnici te noći.
Molim vas, moja voljena braćo i sestre, moramo se prestati uspoređivati s drugima. Beskrajno se mučimo natječući se i uspoređujući. Pogrešno osuđujemo svoju osobnu vrijednost prema stvarima koje činimo ili koje nemamo i prema tuđim mišljenjima. Ako se moramo uspoređivati, uspoređujmo se s onime kakvi smo bili u prošlosti naspram onoga kakvi smo danas – i čak naspram onoga kakvi želimo biti u budućnosti. Jedino mišljenje o nama koje je važno je ono koje naš Nebeski Otac ima o nama. Molim vas da ga kroz molitvu upitate što on misli o vama. On će nas voljeti i ispravljati, no nikad nas neće obeshrabriti, to je Sotonin trik.
Dopustite da budem izravan i jasan. Odgovor na pitanja »Jesam li dovoljno dobar?« i »Hoću li uspjeti?« glasi »Da! Bit ćete dovoljno dobri« i »Da, stići ćete dokle god se nastavljate kajati i ne racionalizirate ili pobunite se.« Bog Nebeski nije bezosjećajni sudac koji traži izgovor da nas izbaci iz igre. On je naš savršeni brižni Otac, koji više od ičega žudi da se sva njegova djeca vrate kući i zauvijek žive s njim kao obitelji. On je uistinu dao svog Jedinorođenog Sina kako ne bismo propali nego imali vječni život! Molim vas vjerujte i molim vas crpite nadu i utjehu iz ove vječne istine. Naš Nebeski Otac je predvidio da uspijemo! To je njegovo djelo i njegova slava.
Volim kako je predsjednik Gordon B. Hinckley podučavao ovo načelo. Nekoliko sam ga puta čuo da govori: »Braćo i sestre, sve što Gospodin od nas očekuje je da pokušamo, no trebate stvarno pokušati!«
»Stvarno pokušati« znači činiti najbolje što možemo, prepoznajući gdje se trebamo poboljšati i zatim ponovno pokušati. Opetovano to čineći sve se više približavamo Gospodinu, osjećamo njegov Duh više i više i primamo više njegove milosti ili pomoći
Ponekad mislim da ne prepoznajemo koliko nam silno Gospodin želi pomoći. Volim riječi starješine Davida A. Bednara, koji je rekao:
»Većina nas jasno shvaća da je Pomirenje za grešnike. A ja, naime, nisam toliko siguran da mi znamo i razumijemo da je Pomirenje i za svece…
Pomirenje nam pruža pomoć kako bismo prevladali i izbjegli loše te činili dobro i postali dobri…
‘Kroz Gospodinovu milost… pojedinci primaju snagu i pomoć da čine dobra djela koja oni inače ne bi mogli [činiti]… Ta milost je osposobljavajuća moć…’ [Vodič za Sveta pisma, »Milost«; kurziv nadodan] ili nebeska pomoć koju svatko od nas očajnički treba kako bi se osposobio za celestijalno kraljevstvo.«
I sve što trebamo učiniti kako bismo primili ovu nebesku pomoć je da ju zatražimo, a potom da djelujemo prema pravednim poticajima koje primimo.
Dobre vijesti su da ako se iskreno pokajemo, naši nas prijašnji grijesi neće spriječiti da budemo uzvišeni. Moroni govori o prijestupnicima svojeg doba: »No, koliko god se put obrate i s iskrenom nakanom zatraže oproštenje, oprašta im se.«
I sam je Gospodin o grešniku rekao:
»A prizna li on grijehe svoje pred tobom i preda mnom i obrati li se iskrenim srcem, oprostite mu, a i ja ću mu oprostiti.
Da, kad se god narod moj bude obratio, ja ću im oprostiti prijestupe njihove protiv mene.«
Ako se iskreno pokajemo, Bog će nam zaista oprostiti, čak i kad iznova i iznova činimo isti grijeh. Kao što je starješina Jeffrey R. Holland rekao: »Bez obzira koliko prilika mislite da ste propustili, bez obzira koliko pogrešaka mislite da ste napravili… , svjedočim vam da niste otputovali izvan dosega božanske ljubavi. Nije moguće da potonete ispod beskonačnog svjetla Kristovog Pomirenja.«
To ni na koji način ne znači da je grijeh u redu. Grijeh uvijek ima posljedice. Grijeh uvijek šteti i nanosi bol i grešniku i onima na koje njegovi grijesi utječu. A pravo pokajanje nikad nije lako. Štoviše, molim vas da shvatite kako, premda Bog uklanja krivnju i mrlje naših grijeha kad se istinski pokajemo, možda neće odmah ukloniti sve posljedice naših grijeha. Ponekad ostaju s nama do kraja našeg života. A najgora vrsta grijeha je grijeh s predumišljajem gdje netko kaže: »Sad mogu griješiti i kasnije se pokajati.« Vjerujem da je to svečano ruganje žrtvi i patnjama Isusa Krista.
Gospodin je izjavio: »Jer ja, Gospod, ne mogu gledati na grijeh ni s najmanjom mjerom popustljivosti.«
A Alma je objavio: »Gle, kažem ti, opačina nikad sreća nije.«
Jedan od razloga zašto je Almina izjava posebno istinita je da se opetovanim griješenjem udaljavamo od Duha, postajemo obeshrabreni i zatim se prestajemo kajati. No ponavljam, zbog Spasiteljevog Pomirenja možemo se pokajati i može nam biti potpuno oprošteno, čim je naše pokajanje iskreno.
Ono što ne smijemo je racionalizirati umjesto pokajati se. Nećemo se opravdati u svojim grijesima govoreći: »Bog zna da je to preteško za mene, on me prihvaća takvim kakav jesam.« »Stvarno pokušati« znači nastaviti pokušavati kad u potpunosti dostignemo Gospodinova mjerila, što je jasno definirano u pitanjima koja su nam postavljena kako bismo dobili hramsku preporuku.
Druga stvar koja će nas svakako držati podalje od neba i izdvojiti iz pomoći koju trebamo je pobuna. Iz Mojsijeve knjige učimo da je Sotona izbačen iz neba zbog pobune. Činimo pobunu svaki put kad u svojim srcima kažemo: »Ne trebam Boga i ne trebam se pokajati.«
Kao pedijatar na intenzivnoj njezi, ako netko neprikladno odbije spasonosnu terapiju, to može nepotrebno dovesti do fizičke smrti. Slično tome, kad se pobunimo protiv Boga, odbacujemo našu jedinu pomoć i nadu, a to je Isus Krist, što dovodi do duhovne smrti. Nitko od nas to ne može učiniti svojom snagom. Nitko od nas nikad neće biti »dovoljno dobar«, osim po zaslugama i milosrđu Kristovom, no zato što Bog poštuje našu slobodu izbora, također ne možemo biti spašeni bez našeg pokušaja. Tako se održava ravnoteža između milosti i djela. U Kristu možemo imati nadu jer nam on želi pomoći i promijeniti nas. U stvari, on vam već pomaže. Samo zastanite, pogledajte i pronađite njegovu pomoć u svom životu.
Svjedočim vam da ako stvarno pokušate i ne racionalizirate ili se pobunite – često se kajući i moleći za Kristovu milost ili pomoć – svakako ćete biti »dovoljno dobri«, odnosno prihvatljivi Gospodinu. Uspjet ćete stići u celestijalno kraljevstvo, savršeni u Kristu, i primit ćete blagoslove, slavu i radost koju Bog želi za svako od svoje dragocjene djece – uključujući posebno vas i mene. Svjedočim da Bog živi i želi da dođemo kući. Svjedočim da Isus živi. U sveto ime Isusa Krista. Amen.