Te i on postane jak
Molim se da ćemo postati dostojni svojeg poziva uzdizanja drugih kako bismo ih pripremili za njihovo veličanstveno služenje.
Osjećam se blagoslovljenim što sam na ovom sastanku s onima koji obnašaju Božje svećeništvo. Predanost, vjera i nesebično služenje ove skupine muškaraca i dječaka suvremena su čuda. Večeras se obraćam obnašateljima svećeništva, starijima i mlađima, ujedinjenim u svesrdnoj službi Gospodinu Isusu Kristu.
Gospodin daje svoju moć onima u svim službama svećeništva koji dostojno služe u svojim svećeničkim dužnostima.
Wilford Woodruff je kao predsjednik Crkve opisao svoje iskustvo u službama svećeništva:
»Prva propovijed koju sam ikada čuo bila je u ovoj Crkvi. Sljedeći sam dan bio kršten… Zaređen sam kao učitelj. Moja je misija odmah započela… Kroz cijelu sam tu misiju prošao kao učitelj… Tijekom sabora sam zaređen kao svećenik… Nakon što sam zaređen kao svećenik, poslan sam… na misiju u južnu državu. To je bilo u jesen 1834. Imao sam suradnika sa sobom, a krenuli smo bez kese i torbe. Sam sâm putovao dobar broj kilometara i naviještao evanđelje te sam krstio mnoge, koje kasnije nisam mogao potvrditi u Crkvi jer sam bio samo svećenik… Neko sam vrijeme putovao naviještajući evanđelje prije negoli sam zaređen kao starješina …
[Sada] sam već nekih pedeset i četiri godine član Dvanaestorice apostola. Putovao sam s ovim zborom i drugima sada već šezdeset godina i htio bih reći ovom skupu da sam bio jednako podržan moću Božjom dok sam obnašao službu učitelja, a posebice dok sam službovao u vinogradu kao svećenik, kao što sam bio kao apostol. U tome nema razlike dokle god je to naša dužnost.«
Ta predivna duhovna mogućnost da nema razlike predložena je u Gospodinovom opisu Aronovog svećeništva kao »dopuna« Melkisedekovom svećeništvu. Riječ dopuna znači da je to dvoje povezano. Ova je veza važna u tome da svećeništvo postane sila i blagoslov koji može biti, u ovom svijetu i zauvijek, jer »dani mu nemaju početka ni godine kraja«.
Veza je jednostavna. Aronovo svećeništvo priprema mladiće za još svetije povjerenje.
»Moć je i vlast višeg, to jest Melkisedekova svećeništva, da drži ključe svih duhovnih blagoslova crkvenih –
Da ima povlasticu primati otajstva kraljevstva nebeskoga, da se pred njim nebesa otvaraju, da druguje sa sveopćim zborom i crkvom Prvorođenčevom te da uživa zajedništvo i nazočnost Boga Oca, i Isusa, posrednika Novoga saveza.«
Ove svećeničke ključeve u potpunosti primjenjuje samo jedan čovjek odjednom, predsjednik i predsjedavajući veliki svećenik Gospodinove Crkve. Tada, predsjednikovim ovlaštenjem, svaki muškarac koji obnaša Melkisedekovo svećeništvo može biti podaren ovlašću i povlasticom da govori i djeluje u ime Svemogućega. Ta moć je beskonačna. Ona je vezana uz život i smrt, obitelj i Crkvu, veliku narav samoga Boga i njegovo vječno djelo.
Gospodin priprema obnašatelje Aronovog svećeništva da postanu starješine koji služe s vjerom, moću i zahvalnošću u tom veličanstvenom Melkisedekovom svećeništvu.
Za starješine, duboka će zahvalnost biti ključan dio u cjelokupnoj svećeničkoj službi. Sjećat ćete se svojih dana kao đakona, učitelja ili svećenika kada su oni koji su obnašali više svećeništvo posezali unatrag da bi vas uzdignuli i potaknuli na vašem svećeničkom putovanju.
Svaki obnašatelj Melkisedekovog svećeništva ima takve uspomene, no možda je osjećaj zahvalnosti oslabio tijekom godina. Moja je nada ponovno oživjeti taj osjećaj, a s njime i odlučnost da svima kojima možete pružite istu vrstu pomoći koju ste vi nekoć primili.
Sjećam se biskupa koji se prema meni odnosio kao da sam već netko tko sam mogao postati u svećeničkoj moći. Nazvao me jedne nedjelje dok sam bio svećenik. Rekao mi je da me treba da mu budem suradnik u posjetu nekim članovima našeg odjela. Zvučao je kao da sam mu ja jedina nada za uspjeh. Nije me trebao. Imao je izvrsne savjetnike u svojem biskupstvu.
Posjetili smo siromašnu i gladnu udovicu. Htio je da mu pomognem posegnuti do njezinog srca, izazvati ju da osmisli budžet i pridržava ga se te joj obećam da se može uzdići do položaja na kojem će se ne samo skrbiti o sebi već i pomoći drugima.
Nadalje smo išli utješiti dvije male djevojčice koje su živjele u teškoj situaciji. Dok smo odlazili, biskup mi je tiho rekao: »Ova djeca nikada neće zaboraviti da smo im došli«.
U narednoj sam kući vidio kako pozvati manje aktivnog muškarca da se vrati Gospodinu uvjeravajući ga da ga članovi odjela trebaju.
Taj je biskup bio obnašatelj Melkisedekovog svećeništva koji je proširio moje vidike i davao mi podršku primjerom. Podučio me da imam moć i hrabrost ići bilo kamo u službi Gospodinu. On je odavno otišao po svoju nagradu, ali ja ga se još uvijek sjećam jer je posegnuo prema dolje kako bi me podignuo kada sam bio neiskusan obnašatelj Aronovog svećeništva. Kasnije sam saznao da me vidio na budućem svećeničkom putu većih odgovornosti koje su tada bile izvan mojeg pogleda.
Moj je otac isto učinio za mene. On je bio iskusan i mudar obnašatelj Melkisedekovog svećeništva. Jednom ga je apostol zatražio da napiše kratku poruku o znanstvenom dokazu o starosti Zemlje. Pažljivo ju je napisao, znajući da će neki koji će je čitati možda imati snažne osjećaje da je Zemlja puno mlađa nego što su to znanstveni dokazi predlagali.
Još se uvijek sjećam kako mi je otac dao ono što je napisao i rekao: »Hal, ti imaš duhovnu mudrost znati trebam li ovo poslati apostolima i prorocima«. Ne mogu se sjetiti puno toga što je bilo napisano u poruci, no zauvijek ću nositi sa sobom zahvalnost koju sam osjetio za velikog obnašatelja Melkisedekovog svećeništva koji je u meni vidio duhovnu mudrost koju ja nisam mogao vidjeti.
Jedne noći, nekoliko godina kasnije, nakon što sam zaređen kao apostol, Božji prorok me je pozvao i zatražio me da pročitam nešto što je napisano o nauku Crkve. Proveo je noć čitajući poglavlja knjige. Uz smiješak je rekao: »Ne mogu proći kroz sve ovo. Ne bi se trebao odmarati dok ja radim.« A onda je iskoristio gotovo iste riječi kao i moj otac godinama ranije: »Hal, ti si taj koji bi trebao pročitati ovo. Znat ćeš je li ispravno objaviti to.«
Isti je obrazac, kojim je obnašatelj Melkisedekovog svećeništva proširio vidike i pružio pouzdanje, došao jedne noći tijekom govora na svečanosti koju je sponzorirala Crkva. Kada sam imao 17 godina, zamolili su me da govorim pred brojnim slušateljstvom. Nisam imao pojma što se očekuje od mene. Nije mi dana tema pa sam pripremio govor koji je bio iznad onoga što sam znao o evanđelju. Dok sam govorio, shvatio sam da sam pogriješio. Još uvijek se sjećam da sam, nakon što sam završio s govorom, imao obeshrabrujući osjećaj da sam podbacio.
Sljedeći i posljednji govornik bio je starješina Matthew Cowley iz Zbora dvanaestorice apostola. On je bio veliki govornik – omiljen u Crkvi. Još se uvijek sjećam kako sam ga gledao sa svojeg mjesta uz govornicu.
Započeo je snažnim glasom. Rekao je da ga je moj govor potaknuo da se osjeća kao da je na velikom saboru. Nasmiješio se kad je to rekao. Moji su me osjećaji neuspjeha napustili, a uslijedilo je pouzdanje da bih jednoga dana mogao postati osoba za koju se činilo da je on smatrao da već jesam.
Sjećanje na tu večer još me uvijek vodi da pažljivo slušam kada obnašatelj Aronovog svećeništva govori. Zbog toga što je starješina Cowley učinio za mene, uvijek očekujem da ću čuti riječ Božju. Rijetko sam razočaran, a često zaprepašten i ne mogu a da se ne nasmiješim poput starješine Cowleyja.
Mnogo toga može osnažiti našu mlađu braću da se uzdignu u svećeništvu, no ništa neće biti toliko snažno kao naša pomoć u razvijanju vjere i pouzdanja da mogu prizvati Božju moć u službi svećeništva.
Ta vjera i pouzdanje neće ostati s njima kroz samo jedno iskustvo kada bi ih uzdignuo čak i najdarovitiji obnašatelj Melkisedekovog svećeništva. Oni koji imaju više iskustva u svećeništvu moraju kroz mnoga iskustva njegovati sposobnost da prizivaju ove moći.
Obnašatelji Aronovog svećeništva trebat će svakodnevno pa čak i neprestano poticanje i ispravljanje od samog Gospodina preko Duha Svetoga. To će im biti dostupno kada odaberu ostati dostojni toga. Ovisit će o odabirima koje će donositi.
Zbog toga moramo podučavati primjerom i svjedočanstvom da su riječi velikog Melkisedekovog svećenika i vođe, kralja Benjamina, istinite. To su riječi ljubavi izgovorene u Gospodinovo ime, čije je ovo svećeništvo. Kralj Benjamin podučava što se od nas traži da ostanemo dovoljno čisti kako bismo primili poticaj i ispravak od Gospodina:
»Naposljetku, ne mogu vam sve kazati kako se grijeh počinja. Različiti su, naime, putovi i načini, i to tako mnogi te ih ni izbrojiti ne mogu.
No, ovoliko vam kazati mogu, ne budete li pazili na se i na misli svoje, i na riječi svoje, i na djela svoja, ne budete li opsluživali zapovijedi Božje, i ustrajali u vjeri o onomu što čuste o dolasku Gospodina našega, i to do kraja života svoga, morate propasti. A sad, čovječe, sjeti se, i propasti nemoj.«
Svi smo mi svjesni vatrenih strelica neprijatelja pravednosti koje se šalju poput strašnog vjetra protiv mladih obnašatelja svećeništva koje toliko volimo. Oni se nama čine poput mladih ratnika koji su se nazivali Helamanovim sinovima. Oni mogu preživjeti, kao što su preživjeli mladi ratnici, ako se čuvaju kao što ih je to kralj Benjamin pozivao da učine.
Helamanovi sinovi nisu sumnjali. Hrabro su se borili i bili pobjednici jer su vjerovali riječima svojih majki. Razumijemo moć vjere brižnih majki. Majke i danas pružaju veliku podršku svojim sinovima. Mi, obnašatelji svećeništva, možemo i moramo nadodati toj podršci svojom odlučnošću da odgovorimo na izazov da kada se mi obratimo, posegnemo dolje prema našoj braći i osnažimo ih.
Moja je molitva da će svaki obnašatelj Melkisedekovog svećeništva prihvatiti priliku koju Gospodin nudi:
»A ima li netko među vama jak u Duhu, nek sa sobom povede onoga tko je slab, da bi se potaknuo sa svom blagošću te i on postane jak.
Povedite, dakle, sa sobom one koji su zaređeni u niže svećeništvo i pošaljite ih pred sobom da zakazuju sastanke i da put pripravljaju, ili da pođu na sastanke na koje vi poći ne možete.
Gle, to je način kako apostoli moji u drevne dane izgrađivahu meni crkvu moju.«
Vi svećenički vođe i očevi obnašatelja Aronovog svećeništva možete izvoditi čudesa. Možete pomoći Gospodinu ispuniti redove starješina s mladićima koji prihvaćaju poziv da propovijedaju evanđelje i čine to s pouzdanjem. Vidjet ćete kako mnogi koje ste uzdignuli i potaknuli ostaju vjerni, dostojno vjenčani u hramu i zauzvrat su spremni uzdignuti i pripremiti druge.
Neće biti potrebni novi programi aktivnosti, poboljšani materijali za podučavanje ili bolje društvene mreže. Neće biti potreban nikakav poziv povrh onog koji imate sada. Zakletva i savez svećeništva daju vam moć, ovlast i usmjerenje. Molim se da ćete otići kući i pažljivo proučavati zakletvu i savez svećeništva koji se nalaze u odsjeku 84 Nauka i saveza.
Svi se mi nadamo da će više mladića imati iskustva slična onom Wilforda Woodruffa koji je kao obnašatelj Aronovog svećeništva naučavao evanđelje Isusa Krista s moći na obraćenje.
Molim se da ćemo postati dostojni svojeg poziva uzdizanja drugih kako bismo ih pripremili za njihovo veličanstveno služenje. Svim svojim srcem zahvaljujem predivnim ljudima koji su me uzdignuli i pokazali mi kako voljeti i uzdignuti druge.
Svjedočim da predsjednik Thomas S. Monson obnaša sve ključeve svećeništva na svijetu u ovom trenutku. Svjedočim da je on kao obnašatelj Melkisedekovog svećeništva, tijekom života službe, bio svima nama primjer posezanja da se uzdignu drugi. Osobno sam zahvalan za način na koji me uzdignuo i pokazao mi kako uzdignuti druge.
Bog Otac živi. Isus jest Krist. Ovo je njegova Crkva i kraljevstvo. Ovo je njegovo svećeništvo. To znam za sebe moću Duha Svetoga. U ime Gospodina Isusa Krista, amen.