Kristov nauk
Kristov nam nauk omogućava pristup duhovnoj moći koja će nas uzdići iz našeg trenutnog duhovnog stanja do stanja u kojem možemo postati savršeni.
Isusov posjet Nefijcima nakon njegovog uskrsnuća bio je pažljivo organiziran kako bi nas podučio stvarima od najveće važnosti. Započeo je Očevim svjedočenjem narodu da je Isus njegov »Sin… Ljubljeni! U njemu [mu] sva milina.« Zatim je sam Isus sišao i svjedočio o svojoj pomirbenoj žrtvi, pozivajući ljude da sa sigurnošću saznaju da je on Krist, da dođu i dotaknu rane na njegovim rebrima i biljege čavala na njegovim rukama i nogama. Ova su svjedočanstva bez sumnje potvrdila da je Isusovo pomirenje izvršeno i da je Otac ispunio svoj savez da će osigurati Spasitelja. Isus je zatim podučio Nefijce kako steći sve blagoslove Očevog nauma sreće, koji su nam omogućeni zbog Spasiteljevog pomirenja, tako što ih je podučio Kristovom nauku.
Moja današnja poruka usmjerena je na Kristov nauk. Sveta pisma Kristov nauk definiraju kao iskazivanje vjere u Krista i njegovo pomirenje, pokajanje, krštenje, primanje dara Duha Svetoga i ustrajnost do kraja.
Kristov nauk nam omogućava steći blagoslove Kristovog pomirenja
Kristovo pomirenje stvara uvjete pod kojima se možemo osloniti na »zaslug[e], milosrđ[e] i milost[] Svetoga Mesije«, »b[iti] savršeni u [Kristu]«, steći sve što je dobro i steći vječni život.
S druge strane, Kristov nauk je sredstvo – jedino sredstvo – kojim možemo steći sve blagoslove koji su nam dostupni zahvaljujući Isusovom pomirenju. Kristov nauk nam omogućava pristup duhovnoj moći koja će nas uzdići iz našeg trenutnog stanja do stanja u kojem možemo postati savršeni poput Spasitelja. O tom procesu ponovnog rađanja, starješina D. Todd Christofferson je podučavao: »Biti ponovno rođen, suprotno od tjelesne smrti, više je proces nego događaj. A uključivanje u taj proces središnji je cilj smrtnosti.«
Istražimo svaki element Kristovog nauka.
Prvo, vjera u Isusa Krista i njegovo pomirenje. Proroci su podučavali da vjera počinje kad čujemo riječi Kristove. Riječi Kristove svjedoče o njegovoj pomirbenoj žrtvi i govore nam kako možemo dobiti oprost, blagoslove i uzvišenje.
Nakon što čujemo riječi Kristove, pokazujemo vjeru odabirom slijediti Spasiteljeva naučavanja i primjer. Kako bismo to učinili, Nefi nas je podučio da se moramo osloniti »posvema na zasluge [Krista] koji je kadar spasiti«. Zbog toga što je Isus bio Bog u predsmrtnom postojanju, živio je bezgrešnim životom i tijekom svojeg pomirenja udovoljio svim zahtjevima pravde za vas i mene, ima moć i ključeve ostvariti uskrsnuće za sve ljude, i omogućio je da milost nadvlada pravdu pod uvjetom pokajanja. Kada shvatimo da možemo primiti milost zahvaljujući Kristovim zaslugama, možemo »imati vjeru na obraćenje«. Potpuno oslanjanje na Kristove zasluge onda je naše povjerenje da je on učinio ono što je potrebno kako bi nas spasio, a onda djelujemo sukladno svojem vjerovanju.
Vjera također uzrokuje da se prestanemo toliko brinuti o tome što drugi misle o nama i počnemo daleko više brinuti o tome što Bog misli o nama.
Drugo, pokajanje. Samuel Lamanac je podučavao: »Povjerujete li u ime [Kristovo] i obratite li se od grijeha svojih«. Pokajanje je dragocjen dar od našeg Nebeskog Oca koji je omogućen zahvaljujući žrtvi njegovog Jedinorođenog Sina.. To je proces koji nam je Otac dao, a kojim mijenjamo, ili okrećemo, svoje misli, djela i samo svoje biće kako bismo postali sve više poput Spasitelja. Ne odnosi se samo na ozbiljne grijehe nego je svakodnevni proces samoprovjere i usavršavanja koji nam pomaže prevladati svoje grijehe, svoje nesavršenosti, svoje slabosti i svoju nedostojnost. Pokajanje uzrokuje da postajemo pravi sljedbenici Kristovi, što nas ispunjava ljubavlju i tjera naše strahove. Pokajanje nije rezervni plan u slučaju da naš plan da živimo savršeno ne uspije. Stalno pokajanje je jedini put koji nam može donijeti trajnu radost i omogućiti nam da se vratimo živjeti s našim Nebeskim Ocem.
Kroz pokajanje postajemo podložni i poslušni Božjoj volji. No to ne možemo učiniti sami. Priznavanje Božje dobrote i naše ništavnosti, u kombinaciji s našim nastojanjima uskladiti svoje ponašanje s Božjom voljom, donosi milost u naše živote. Milost je »božanski način pomaganja ili jačanja preko obilja milosrđa i ljubavi Isusa Krista… da bismo činili dobra djela koja inače ne bismo mogli ako bismo bili prepušteni vlastitim sredstvima«. Zato što je bit pokajanja stvarno postati poput Spasitelja, što sami ne možemo učiniti, očajnički nam je potrebna Spasiteljeva milost kako bismo izvršili neophodne promjene u svojim životima.
Kada se pokajemo, mijenjamo svoje staro, nepravedno ponašanje, slabosti, nedostatke i strahove novim ponašanjem i vjerovanjima koji nas približavaju Spasitelju i pomažu nam da postanemo poput njega.
Treće, krštenje i sakrament. Prorok Mormon je podučavao da »prvi plod obraćenja jest krštenje«. Da bi bilo potpuno, pokajanje se mora kombinirati s uredbom krštenja koju poslužuje netko tko obnaša svećeničku ovlast od Boga. Za članove Crkve savezi sklopljeni na krštenju i u drugim prilikama obnavljaju se kada blagujemo od sakramenta.
U uredbama krštenja i sakramenta, sklapamo savez da ćemo obdržavati zapovijedi Oca i Sina, uvijek se spominjati Krista i biti voljni preuzeti na sebe Kristovo ime (ili njegovo djelo i osobine). Spasitelj, zauzvrat, sklapa savez da će oprostiti, ili otpustiti, naše grijehe i »obilno na [nas] izliti svoga Duha«. Krist također obećava da će nas pripremiti za vječni život tako što će nam pomagati da postanemo poput njega.
Douglas D. Holmes, prvi savjetnik u vrhovnom predsjedništvu Mladića, napisao je: »Uredbe krštenja i sakramenta simboliziraju krajnji rezultat i proces ponovnog rođenja. Tijekom krštenja, pokapamo staro tijelo i stupamo u novi život. Tijekom pričesti saznajemo da je ova promjena proces korak po korak, [gdje se] malo po malo, iz tjedna u tjedan, mijenjamo kako se kajemo, sklapamo savez i preko povećanih blagoslova Duha [postajemo poput Spasitelja].«
Uredbe i savezi su ključni u okviru Kristovog nauka. Preko dostojnog primanja uredbi svećeništva i obdržavanja pridruženih saveza, božanska se moć manifestira u našim životima. Starješina D. Todd Christofferson je objasnio da »ova ‘božanska moć’ obuzima osobu i to preko utjecaja Duha Svetoga«.
Četvrto, dar Duha Svetoga. Nakon krštenja uredbom potvrde primamo dar Duha Svetoga.Taj nam dar, ako ga primimo, omogućava stalno suputništvo Božje i neograničen pristup milosti koja je neodvojivi dio njegovog utjecaja.
Kao naš stalni suputnik, Sveti Duh nam daje dodatnu moć ili snagu za obdržavanje svojih saveza. Također nas posvećuje, što znači da nas »oslobađa od grijeha, čisti i posvećuje pomirenjem Isusa Krista«. Proces posvećenja ne samo da nas čisti nego nam daruje i potrebne duhovne darove ili Spasiteljeve božanske osobine i mijenja našu narav, tako da »više nemamo sklonosti činiti zlo«. Svaki put kad u svom životu primimo Duha Svetoga preko pokajanja, vjere, uredbi, kristolike službe i drugih pravednih nastojanja, mijenjamo se sve dok korak po korak, malo po malo ne postanemo poput Krista.
Peto, ustrajnost do kraja. Prorok Nefi je podučavao da nakon primanja dara Duha Svetoga, moramo »ustraj[ati] do svršetka slijedeći primjer Sina Boga živoga«. Starješina Dale G. Renlund opisao je proces ustrajnosti do kraja na sljedeći način: »Možemo postati savršeni opetovano i uzastopno se …oslanjajući… na vjeru u [Krista], pokajanje, blagovanje od sakramenta da bismo obnovili saveze i blagoslove krštenja te primajući Duha Svetoga kao stalnog suputnika u većoj mjeri. Kada tako činimo, postajemo više nalik Kristu i možemo ustrajati do kraja, sa svime onime što ide uz to.«
Drugim riječima, primanje Duha Svetoga i promjena koju to primanje izaziva u nama dalje izgrađuju našu vjeru. Povećana vjera vodi dodatnom pokajanju. Kada simbolično žrtvujemo svoja srca i svoje grijehe za sakramentalnim oltarom, u većoj mjeri primamo Duha Svetoga. Primanje Duha Svetoga u većoj mjeri pokreće nas dalje putem ponovnog rođenja. Kad nastavimo taj proces i primimo sve spasonosne uredbe i saveze evanđelja, primamo »milost za milost« dok ne primimo puninu.
Moramo primjenjivati Kristov nauk u svojim životima
Braćo i sestre, kada primjenjujemo Kristov nauk u svojim životima, blagoslovljeni smo vremenito i duhovno, čak i u iskušenjima. Naposljetku možemo »prihva[titi] sve ono što je dobro«. Svjedočim da se taj proces dogodio i da se i dalje odvija u mom životu, korak po korak, malo po malo.
No što je još važnije, moramo primjenjivati Kristov nauk u svojim životima jer on osigurava jedini put povratka našem Nebeskom Ocu. To je jedini način da primimo Spasitelja i postanemo njegovi sinovi i kćeri. U stvari, jedini način da budemo otkupljeni od grijeha i duhovno napredujemo je da u svojim životima primjenjujemo Kristov nauk. Inače, apostol Ivan je podučio da »tko god … ne ostaje u Kristovoj nauci, nema Boga«. I sam je Isus rekao dvanaestorici Nefijaca da ako ne uspijemo pokazati vjeru u Krista, pokajati se, krstiti i ustrajati do kraja, bit ćemo »posječen[i] i bačen[i] u oganj odakle se ne može[mo] vratiti zbog Očeve pravednosti«.
Dakle, kako možemo potpunije primijeniti Kristov nauk u svojim životima? Jedan način bio bi da svakog tjedna ulažemo svjestan napor kako bismo se pripremili za sakrament odvajajući neko vrijeme da uz molitvu razmotrimo gdje je potrebno da se najviše poboljšamo. Onda bismo mogli žrtvovati najmanje jednu stvar za sakramentalnim oltarom koja nas sprečava da budemo poput Isusa Krista, moleći se s vjerom za pomoć, tražeći potrebne duhovne darove i sklapajući savez da ćemo se poboljšati tijekom sljedećeg tjedna. Budemo li činili tako, u većoj ćemo mjeri imati Duha Svetoga u svojim životima i imati dodatnu snagu da prevladamo svoje nedostatke.
Svjedočim da je Isus Krist Spasitelj svijeta i da je njegovo ime jedino ime kojim možemo biti spašeni. Sve što je dobro dostupno je samo kroz njega. No, da bismo »prihvati[li] … sve što je dobro« uključujući vječni život, moramo stalno primjenjivati Kristov nauk u svojim životima. U sveto ime Isusa Krista. Amen.