Radost i duhovni opstanak
Kad usredotočimo svoje živote na Isusa Krista i njegovo evanđelje, možemo osjetiti radost bez obzira što se događa – ili ne događa – u našim životima.
Moja draga braćo i sestre, danas bih želio govoriti o načelu koje je ključ za naš duhovni opstanak. To će načelo postati još važnije dok se oko nas povećavaju tragedije i apsurdnosti.
Ovo su posljednji dani, stoga se nitko od nas ne treba iznenaditi kad vidimo da se proročanstvo ispunilo. Mnogi su proroci, uključujući Izaiju, Pavla, Nefija i Mormona, predvidjeli da će doći teška vremena, da će se u naše vrijeme zemlja poljuljati, da će ljudi biti »samoživi… bez ljubavi… ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga« i da će mnogi postati Sotonini sluge što djelo njegovo podržavaju. Doista, vi i ja vodimo »borb[u]… protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta [i] protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima«.
Dok se sukobi među narodima pogoršavaju, dok teroristi kukavički ubijaju nedužne i dok iskvarenost u svemu, od gospodarstva do vlasti, sve više postaje uobičajena, što nam može pomoći? Što svakome od nas može pomoći u našim osobnim borbama i u rigoroznom izazovu življenja u ovim posljednjim danima?
Prorok Lehi je podučavao načelo za duhovni opstanak. Prvo, razmotrite njegove okolnosti: Bio je progonjen zbog propovijedanja istine u Jeruzalemu i Gospodin mu je zapovjedio da ostavi svoju imovinu i sa svojom obitelji pobjegne u pustinju. Živio je u šatoru i preživljavao od hrane koja se mogla pronaći tijekom puta prema nepoznatom odredištu i gledao kako se njegova dvojica sinova, Laman i Lemuel, bune protiv Gospodinovih naučavanja i napadaju svoju braću Nefija i Sama.
Očigledno je Lehi poznavao oprečnost, tjeskobu, tugu, bol, razočaranje i žalost. Ipak je smiono i bez ustezanja izjavio načelo koje mu je Gospodin otkrio: »Ljudi jesu da bi radost imali.« Zamislite! Od svih riječi koje je mogao upotrijebiti kako bi opisao narav i svrhu naših života ovdje u smrtnosti, on je odabrao riječ radost!
Život je ispunjen zaobilaznim putovima i slijepim ulicama, iskušenjima i izazovima svake vrste. Vjerojatno je svatko od nas imao razdoblja kad su nas nevolja, patnja ili očaj umalo dokrajčili. Ipak smo ovdje da bismo imali radost?
Da! Odgovor je odjekujuće da! No kako je to moguće? I što trebamo učiniti kako bismo imali pravo na radost koju je Nebeski Otac pripremio za nas?
Eliza R. Snow, druga vrhovna predsjednica Potpornog društva, dala je zanimljiv odgovor. Zbog zloglasnog naloga za istrebljenje u Missouriju, izdanog početkom strašne zime 1838. godine, ona i drugi sveci bili su prisiljeni pobjeći iz države te zime. Jedne je večeri Elizina obitelj noć provela u maloj kolibi koju su koristili sveci izbjeglice. Većinu materijala koji je popunjavao prostore između dasaka već su izvadili i iskoristili za ogrjev oni koji su im prethodili, tako da su među daskama bile rupe dovoljno velike da se mačka kroz njih provuče. Bilo je iznimno hladno i njihova je hrana bila potpuno zaleđena.
Te se noći oko 80 ljudi naguralo u tu malu kolibu, veličine samo 6,1 kvadratnih metara. Većina je cijele noći sjedila ili stajala pokušavajući održati toplinu. Vani je skupina muškaraca noć provela okupljena oko logorske vatre, od kojih su neki pjevali pjesme, a drugi pekli zaleđene krumpire. Eliza je zapisala: »Nije se čuo nijedan prigovor – svi su bili veseli i, sudeći po izgledu, stranci bi nas zamijenili s radosnim izletnicima, a ne skupinom prognanika po naređenju guvernera.«
Elizino izvješće o toj iscrpljujućoj, izuzetno hladnoj noći bilo je iznenađujuće optimistično. Izjavila je. »Bila je to vrlo vesela noć. Nitko osim svetaca ne može biti sretan u svakoj okolnosti.«
To je to! Sveci mogu biti sretni u svakoj okolnosti. Možemo osjećati radost tijekom lošeg dana, lošeg tjedna ili čak i loše godine!
Moja draga braćo i sestre, radost koju osjećamo gotovo i nema veze s okolnostima naših života i svime na što se u svojim životima usredotočimo.
Kad usredotočimo svoje živote na Božji naum spasenja i Isusa Krista i njegovo evanđelje, o kojima nas je predsjednik Thomas S. Monson upravo podučio, možemo osjetiti radost bez obzira što se događa – ili ne događa – u našim životima. Radost dolazi od i zbog njega. On je izvor sve radosti. Osjećamo to tijekom božićnog razdoblja kad pjevamo: »Radosni svijete Gospodnji sad primi Kralja svog!« I možemo to osjećati cijele godine. Za svece posljednjih dana, Isus Krist je radost!
Zato naši misionari napuštaju svoje domove kako bi propovijedali njegovo evanđelje. Njihov cilj nije povećati broj članova Crkve. Već naši misionari podučavaju i krste kako bi donijeli radost narodima svijeta!
Baš kao što nudi mir koji »nadilazi svaki razum«, Spasitelj također nudi jačinu, dubinu i raspon radosti koji prkose ljudskoj logici i smrtnom poimanju. Na primjer, čini se da nije moguće osjećati radost kad vaše dijete pati od neizlječive bolesti ili kad izgubite posao ili kad vas supružnik prevari. Ipak, upravo je to radost koju Spasitelj nudi. Njegova radost je stalna, uvjeravajući nas da »nevolje [naše] bit će samo kratka vijeka« i bit će posvećene nama na korist.
Kako, onda, možemo preuzeti tu radost? Možemo početi »[upiranjem] pogled[a] u začetnika i završitelja vjere, u Isusa« »u svakoj misli«. Možemo zahvaljivati za njega u svojim molitvama i obdržavati saveze koje smo sklopili s njim i našim Nebeskim Ocem. Dok nam Spasitelj postaje sve više stvaran i dok molimo da nam da svoju radost, naša će se radost povećati.
Radost je moćna i usredotočenje na radost u naše živote donosi Božju moć. Kao u svim stvarima, Isus Krist je naš krajnji uzor, »koji namjesto određene mu radosti podnese križ«. Razmislite o tome! Kako bi izdržao najmučnije iskustvo koje se ikad dogodilo na zemlji, naš se Spasitelj usredotočio na radost!
A što je bila radost koja mu je bila određena? Svakako je uključivala radost pročišćavanja, iscjeljivanja i jačanja nas, radost plaćanja za grijehe svih koji će se pokajati, radost omogućavanja da se vi i ja vratimo kući – čisti i dostojni – kako bismo živjeli sa svojim nebeskim roditeljima i obiteljima.
Ako se usredotočimo na radost koja će doći nama ili onima koje volimo, što možemo izdržati, a što se trenutno čini prevladavajućim, bolnim, strašnim, nepravednim ili jednostavno nemogućim?
Jedan se otac u duhovno opasnoj situaciji usredotočio na radost koja će doći kad napokon bude čist i opravdan od Gospodina – radost oslobođenja od krivnje i srama – radost imanja duševnog mira. To mu je usredotočenje dalo hrabrost priznati svojoj ženi i biskupu svoj problem s pornografijom i kasnijom nevjernošću. Sad čini sve što mu njegov biskup savjetuje da čini i svim srcem nastoji ponovno zadobiti povjerenje svoje supruge.
Djevojka se usredotočila na radost zadržavanja seksualne čistoće kako bi joj pomogla izdržati ismijavanje prijatelja dok je izbjegavala popularnu i provokativnu, no duhovno opasnu, situaciju.
Muškarac koji je često ponižavao svoju suprugu i upuštao se u ljutite ispade na svoju djecu usredotočio se na radost biti dostojan kako bi imao Duha Svetog kao svog stalnog suputnika. To ga je usredotočenje potaknulo da svuče naravnoga čovjeka, kojem se prečesto prepuštao, i napravi potrebne promjene.
Dragi kolega nedavno mi je ispričao o posljednja dva desetljeća teških kušnji. Rekao je: »Naučio sam patiti s radošću. Moju je patnju nadvladala radost u Kristu.«
Što ćemo vi i ja moći izdržati kad se usredotočimo na radost koja nam je »određen[a]«? Kakvo će pokajanje onda biti moguće? Koja će slabost postati jakost? Koje će karanje postati blagoslov? Koja će razočaranja, čak tragedije, biti za naše dobro? I koju ćemo izazovnu službu Gospodinu moći dati?
Dok se marljivo usredotočimo na Spasitelja i zatim slijedimo njegov obrazac usredotočenja na radost, trebamo izbjegavati one stvari koje mogu uzurpirati našu radost. Sjećate se Korihora, Antikrista? Pričajući obmane o Spasitelju, Korihor je išao od mjesta do mjesta dok nije doveden pred velikog svećenika koji ga je upitao: »Zašto hodaš naokolo izvrćući putove Gospodnje? Zašto učiš narod ovaj da neće biti nikakva Krista, i tako mu radovanje krnjiš?«
Sve što je u suprotnosti s Kristom i njegovim naukom uzurpirat će našu radost. To uključuje ljudske filozofije, tako obilne na internetu i blogosferi, koje čine upravo ono što je Korihor činio.
Ako se ugledamo na svijet i slijedimo njegove formule za sreću, nikad nećemo spoznati radost. Nepravedni mogu doživjeti mnogobrojne emocije i doživljaje, ali nikad neće doživjeti radost! Radost je dar za vjernike. To je dar koji dolazi od svjesnog pokušaja življenja pravednog života, kako je naučavao Isus Krist.
On nas je podučavao kako imati radost. Kad odaberemo Nebeskog Oca za svojeg Boga i kad možemo osjetiti da Spasiteljevo Pomirenje djeluje u našim životima, možemo biti ispunjeni radošću. Svaki put kad njegujemo svojeg supružnika i usmjeravamo svoju djecu, svaki put kad nekome oprostimo ili nekoga zamolimo za oprost, možemo osjetiti radost.
Svaki dan kad vi i ja odaberemo živjeti prema celestijalnim zakonima, svaki dan kad obdržavamo svoje saveze i pomažemo drugima da čine isto, radost će biti naša.
Promotrite ove riječi psalmista: »Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti… Punin[a] radosti [je] pred licem [njegovim].« Dok je ovo načelo usađeno u naša srca, svaki dan može biti dan radosti i veselja. O tome svjedočim u sveto ime Isusa Krista. Amen.