Veliki iscjelitelj
Ne morate iskusiti tugu prouzročenu grijehom niti bol prouzročenu tuđim nepravednim djelima, ili bolnu stvarnost smrtnosti – same.
Jedna od mojih najzahvalnijih prilika jest putovati – učiti od mojih sestara diljem svijeta. Nema ničeg dražeg nego biti ruku pod ruku, licem u lice i srcem do srca s vama.
Tijekom jednog takvog iskustva, vođa Potpornog društva je upitala: »Postoji li nešto posebno na što se žene trebaju usredotočiti?
Odgovorila sam: »Da!«, dok sam se prisjećala govora predsjednika Russella M. Nelsona pod naslovom »Molba mojim sestrama«. Predsjednik Nelson je podučavao: »Potrebne su nam žene koje imaju temelj razumijevanja Kristovog nauka.«
Nefi je Kristov nauk opisao ovako:
»Vrata, naime, kroz koja vam je ulaziti, obraćenje je i krštenje vodom. A tada dolazi otpust grijeha vaših ognjem i Duhom Svetim…
A evo… pitam se, je li sve učinjeno? Gle, kažem vam: Nije, jer vi stigoste dotle jedino po riječi Kristovoj s nepokolebljivom vjerom u nj, oslanjajući se posvema na zasluge onoga koji je kadar spasiti.
Morate stoga hrliti naprijed s postojanošću u Kristu, imajući savršen odsjaj nade i ljubavi prema Bogu i svim ljudima. Budete li, dakle, hrlili naprijed, gosteći se riječju Kristovom, i ustrajete li do svršetka, gle, ovako govori Otac: Imat ćete život vječni.
To je put, i nikakav drugi put ni ime nije dano pod nebom po kojemu se čovjek može spasiti u kraljevstvu Božjem. I evo, gle, to je nauk Kristov.«
Zašto nam je potreban temelj razumijevanja ovih načela?
Često susrećem svetice posljednjih dana kojima je očajnički potrebna pomoć, a ipak se ne okreću onome koji može pružiti vječnu pomoć. Prečesto traže razumijevanje pretraživanjem »velik[e] i prostran[e] zgrad[e]«.
Kad povećamo svoje razumijevanje Kristovog nauka, ubrzo otkrivamo da razvijamo dublje razumijevanje »velebn[og] naum[a] sreće«. Također prepoznajemo da je naš Spasitelj, Isus Krist, u samom srcu tog nauma.
Kad naučimo kako primijeniti Kristov nauk na naše pojedinačne okolnosti, naša ljubav za našeg Spasitelja raste. I prepoznat ćemo »da bez obzira na očigledne razlike, svi mi imamo potrebu za istim beskonačnim pomirenjem«. Shvaćamo da je on naš temelj – »stijen[a] – Otkupitelj[]… temelj pouzdan… na kojem… ne pada[mo] ako na njem grad[imo]«.
Kako nas ovaj nauk može blagosloviti dok tražimo mir i razumijevanje i nastojimo radosno izdržati naša jedinstvena smrtna putovanja?
Dopustite mi da predložim da započnemo, kako je Nefi rekao, »s nepokolebljivom vjerom u [Krista], oslanjajući se posvema na zasluge onoga koji je kadar spasiti.« Naša vjera u Isusa Krista omogućava nam prevladati svaki izazov.
Zapravo, često otkrivamo da je naša vjera produbljena i naš odnos s Nebeskim Ocem i njegovim Sinom pročišćen u nevolji. Dopustite mi da vam dam tri primjera.
Prvo, Spasitelj, Veliki iscjelitelj, ima moć promijeniti naša srca i dati nam trajno olakšanje od žalosti prouzročene našim grijehom. Kad je Spasitelj podučavao Samarijanku kod zdenca, znao je za njezine ozbiljne grijehe. Međutim, »Jahve gleda što je u srcu«, a znao je da ona ima srce željno učenja.
Kad je žena došla do zdenca, Isus – utjelovljenje žive vode – jednostavno je rekao: »Daj mi piti.« Naš će Spasitelj isto tako, kad dođemo k njemu, nama govoriti glasom koji prepoznajemo – jer nas on poznaje. On nas prati gdje god da jesmo. I zbog toga tko je i što je učinio za nas, on razumije. Zato što je iskusio našu bol, može nam dati živu vodu kad ju tražimo. Ovo je podučio Samarijanku kad je rekao: »Kad bi ti znala za dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega iskala i dao bi ti žive vode.« Napokon razumjevši, žena je odgovorila u vjeri i zatražila: »Gospodine, daj mi te vode da više ne žednim.«
Nakon što je Samarijanka doživjela ovo iskustvo sa Spasiteljem, »ostavi svoj krčag i ode u grad pa rekne ljudima:
‘Dođite da vidite čovjeka koji mi reče sve što sam učinila! Da on nije Mesija?’«
Primila je svjedočanstvo – počela je blagovati od žive vode – i željela je o njegovoj božanstvenosti posvjedočiti drugima.
Kad mu dođemo s poniznim srcima željnim učenja – čak i ako su naša srca opterećena greškama, grijesima i prijestupima – on nas može promijeniti, »jer je on moćan da spasi«. A s promijenjenim srcima možemo, poput Samarijanke, otići u svoje gradove – svoje domove, škole i radna mjesta – da posvjedočimo o njemu.
Drugo, Veliki iscjelitelj nas može utješiti i ojačati kad osjećamo bol zbog tuđih nepravednih djela. Mnogo puta sam sudjelovala u razgovorima sa ženama posrnulima pod teškim teretom. Za njih je obdržavanje saveza sklopljenih u hramu postalo teško putovanje iscjeljenja. Pate zbog prekršenih saveza, skršenih srca i izgubljenog povjerenja. Mnoge su žrtve preljuba te verbalnog, seksualnog i emocionalnog zlostavljanja, što je često posljedica ovisnosti kod drugih ljudi.
Ova iskustva su, premda nisu njihova krivica, mnoge žene natjerala da se osjećaju krivima i budu posramljene. Ne razumijevajući kako upravljati snažnim osjećajima koje osjećaju, mnoge ih pokušavaju zatomiti, potiskujući ih dublje u sebe.
Nada i iscjeljenje se ne pronalaze čuvanjem tajni već u svjetlu i ljubavi našeg Spasitelja, Isusa Krista. Starješina Richard G. Scott je savjetovao: »Ako ste sami slobodni od ozbiljnog grijeha, nemojte nepotrebno patiti od posljedica tuđih… Možete osjetiti sućut… Ali ne smijete na sebe preuzeti osjećaj odgovornosti za ta djela… Kad ste učinili ono što je razumno kako biste pomogli osobi koju volite, odložite teret pod Spasiteljeve noge… Dok tako djelujete, ne samo da ćete pronaći mir već ćete pokazati svoju vjeru u Spasiteljevu moć da podigne teret grijeha s bližnjega kroz njegovo pokajanje i poslušnost.«
Nastavio je: »Potpuno iscjeljenje doći će kroz vjeru u Isusa Krista i njegovu moć i sposobnost, kroz njegovo Pomirenje, da iscijeli nepravedne i nezaslužene ožiljke.«
Ako se nađete u takvoj situaciji, sestre, iscjeljenje može biti dug proces. Zahtijevat će da u molitvi tražite usmjerenje i odgovarajuću pomoć, uključujući i savjetovanje sa zaređenim obnašateljima svećeništva. Dok učite otvoreno govoriti, postavite prikladne granice i možda potražite profesionalnu pomoć. Održavanje duhovnog zdravlja tijekom procesa je ključno! Sjetite se svojeg božanskog identiteta: vi ste ljubljene kćeri nebeskih roditelja. Vjerujte vječnom naumu svoga Oca koji ima za vas. Nastavite svakodnevno povećavati svoje razumijevanje nauka Isusa Krista. Svakog dana primjenjujte vjeru da duboko pijete sa Spasiteljevog izvora žive vode. Oslonite se na podarivanje moći koja je omogućena kako bi nas podučila kroz uredbe i saveze. I pustite iscjeljujuću moć Spasitelja i njegovog Pomirenja u svoj život.
Treće, Veliki iscjelitelj nas može utješiti i podržati dok proživljavamo bolne »stvarnosti smrtnosti«, poput katastrofe, mentalnog oboljenja, bolesti, kronične boli i smrti. Nedavno sam upoznala nevjerojatnu djevojku imenom Josie koja pati od bipolarnog poremećaja. Evo samo dijela njezinog putovanja do iscjeljenja koje je podijelila sa mnom:
»Najmračniji trenuci se javljaju tijekom onoga što moja obitelj i ja nazivamo ‘dani na podu’. Počinje preopterećenjem osjetila i akutnom osjetljivošću i otpornošću na bilo koju vrstu zvuka, dodira ili svijetla. To je vrhunac mentalne patnje. Bio je jedan poseban dan kojeg nikad neću zaboraviti.
Bilo je to na samom početku, što je iskustvo činilo posebno zastrašujućim. Sjećam se jecanja, suza kako se slijevaju niz moje lice dok hvatam zrak. No čak je i takva snažna patnja bila neznatna u usporedbi s boli koja je uslijedila dok sam promatrala kako mi majka preplavljena panikom očajnički pokušava pomoći.
Zbog mog pomućenog uma njezino se srce slomilo. No nismo znali da smo unatoč sve lošijoj situaciji bili samo nekoliko trenutaka udaljeni od moćnog čuda.
Kako se dugi sat nastavio, majka mi je iznova i iznova šaptala: ‘Učinit ću sve da te izbavim iz ovoga’.
U međuvremenu se tama pojačala i kad sam bila uvjerena da više ne mogu izdržati, upravo se tada dogodilo nešto čudesno.
Uzvišena i prekrasna sila odjednom je obuzela moje tijelo. Zatim sam, snagom koja nije bila moja, majci s velikim uvjerenjem izjavila pet značajnih riječi kao odgovor na njezinu opetovanu želju da preuzme moju bol. Rekla sam: ‘Ne trebaš, netko već je.’
Iz mračnog bezdana opasne mentalne bolesti, Josie je prikupila snagu za svjedočanstvo o Isusu Kristu i njegovom Pomirenju.
Nije potpuno iscijeljena tog dana, no primila je tračak nade u vremenima silne tame. A danas, podržana temeljem razumijevanja Kristovog nauka i svakodnevno osvježena Spasiteljevom živom vodom, Josie nastavlja svoje putovanje prema iscjeljenju i primjenjuje nepokolebljivu vjeru u Velikog iscjelitelja. Usput pomaže drugima. I kaže: »Kad se tama čini nepopustljivom, oslanjam se na sjećanja o njegovim blagim milosrđima. Ona služe kao vodeće svjetlo dok se borim s teškim vremenima.«
Sestre, svjedočim da:
Ne trebate nastaviti nositi teret žalosti prouzročene grijehom – same.
Ne trebate nositi bol prouzročenu tuđim nepravednim djelima – same.
Ne trebate iskusiti bolne stvarnosti smrtnosti – same.
Spasitelj moli:
»Nećete li se sad vratiti k meni i pokajati za grijehe svoje i obratiti se da bih vas iscijelio?
Dođete li k meni, imat ćete život vječni. Gle, milosrdna ruka moja pružena je prema vama, i tko god dođe, primit ću ga.«
»[On će] učiniti… sve da [vas] izbavi[] iz ovoga.« U stvari, »[on] već je«. U ime Isusa Krista, Velikog iscjelitelja. Amen.