»Lekcija 16 Materijal za nastavnu pripremu: Prihvaćanje Spasiteljeve velike pomirbene žrtve«, Isus Krist i njegovo vječno evanđelje – materijal za učitelja (2023.)
»Lekcija 16 Materijal za nastavnu pripremu«, Isus Krist i njegovo vječno evanđelje – materijal za učitelja
Lekcija 16 Materijal za nastavnu pripremu
Prihvaćanje Spasiteljeve velike pomirbene žrtve
Starješina Jeffrey R. Holland iz Zbora dvanaestorice apostola posvjedočio je: »Najveći događaj i najvažnije postignuće u tijeku cijele ljudske povijesti jest pomirbena žrtva Gospodina Isusa Krista« (»Testify of the Restoration«, New Era, travanj 2017., 3.). Dok proučavate, razmislite o tome što je Gospodin pretrpio kako bi dovršio svoju pomirbenu žrtvu. Također razmotrite kako možete pokazati zahvalnost za ono što je on učinio za vas.
Odsjek 1
Zašto trebam Spasiteljevo Pomirenje?
Pad Adama i Eve bio je nužan korak naprijed u naumu Nebeskog Oca za naš vječni napredak. To nam je pružilo priliku da dođemo na Zemlju, primjenjujemo opredjeljivanje, stvaramo obitelji, doživljavamo radost te učimo i rastemo (vidi 2 Nefi 2:19–25).
No, ovaj je korak naprijed također donio korak prema dolje. Zbog Pada svatko od nas nasljeđuje palo stanje i podložni smo duhovnoj i tjelesnoj smrti (vidi Alma 42:5–9, 14). Ne možemo prevladati ove uvjete kroz vlastita nastojanja ili zasluge (vidi 2 Nefi 2:5, 8). Prorok Jakov podučavao je da bez Gospodinova »beskonačnog pomirenja« nećemo »usta[ti] više« i zauvijek ćemo biti isključeni iz Božje nazočnosti (vidi 2 Nefi 9:7–9).
Starješina D. Todd Christofferson iz Zbora dvanaestorice apostola posvjedočio je kako nam Spasiteljevo Pomirenje pomaže prevladati posljedice Pada:
Spasiteljevo otkupljenje ima dva dijela. Prvo, ono pomiruje za Adamov prijestup i posljedični pad čovjeka, savladavajući ono što se može nazvati izravnom posljedicom pada ‒ tjelesnu smrt i duhovnu smrt. Tjelesna smrt je dobro shvaćena; duhovna smrt je odvajanje čovjeka od Boga… Ovo otkupljenje od tjelesne i duhovne smrti je sveopće i bezuvjetno.
Drugi aspekt Spasiteljeva pomirenja je otkupljenje od onog što se može nazvati neizravnom posljedicom pada ‒ naši grijesi nasuprot Adamovom prijestupu…
Zato što smo odgovorni i što sami donosimo odluke, otkupljenje od naših grijeha je uvjetno ‒ uvjetovano priznanjem i napuštanjem grijeha i okretanjem božanskom životu, ili drugim riječima, uvjetovano pokajanjem [vidi Nauk i savezi 58:43]. (»Otkupljenje«, Lijahona, svibanj 2013., 109. – 110.)
Odsjek 2
Kako promišljanje o Spasiteljevoj patnji u Getsemaniju i na križu može povećati moju zahvalnost za njega?
Nakon što je jeo Posljednju večeru sa svojim apostolima i predstavio im sakrament, Isus ih je odveo u Getsemanski vrt. Tamo se Spasitelj molio i patio je za naše grijehe.
Nakon trpljenja nezamislive boli u Getsemaniju, Isus je bio izdan. »Bio je uhićen i lažno optužen« (»Živući Krist: Svjedočanstvo apostola«, hr.crkvaisusakrista.org). Dok je bio pod nadzorom židovskih vjerskih vođa, Spasitelju su se rugali, pljuvali na njega, udarali ga i lažno optuživali (vidi Matej 26:47–68).
Budući da nisu imali ovlast pogubiti Isusa, židovski su ga vođe odveli Pilatu, rimskom upravitelju. Bojeći se naroda, Pilat je osudio Isusa na smrt raspećem. U pripremi za raspeće, Krist je bio bičevan, a zatim su mu se okrutno rugali rimski vojnici. Zabili su čavle u njegove dlanove i stopala i podigli ga na križ između dva kriminalca (vidi Matej 27:11–38). Razmotrite gledati videozapis »Jesus Is Scourged and Crucified« (4:49) kao dio vašeg proučavanja.
Starješina Bruce R. McConkie iz Zbora dvanaestorice apostola podučavao je da su, dok je Isus visio na križu, »sve beskrajne agonije i nemilosrdne boli Getsemanija ponovno nastupile« (»The Purifying Power of Gethsemane«, Ensign, travanj 2011., 58.). Nakon oko šest sati, »viknu Isus jakim glasom: Eloi, Eloi, lama sabakthani?« – što znači: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!« (Marko 15:34).
Starješina Jeffrey R. Holland iz Zbora dvanaestorice apostola rekao je sljedeće o ovom mučnom vapaju (ili, umjesto čitanja sljedeće izjave, mogli biste pogledati videozapis »None Were with Him« [2:28]):
Ipak, kako bi najveća žrtva njegova Sina mogla biti onoliko potpuna koliko je bila dobrovoljna i samotna, Otac je nakratko povukao od Isusa utjehu koju mu je njegov Duh pružao, podršku njegove osobne prisutnosti… Kako bi njegovo Pomirenje bilo beskrajno i vječno, [Isus Krist] je morao osjetiti što znači umrijeti ne samo tjelesno već i duhovno, osjetiti kako izgleda kada se božanski Duh povuče, što ga je ostavilo s osjećajem potpune, očajne i beznadne samoće…
Stoga što je Isus kročio tako dugačkim, usamljenim putem posve sam, mi ne trebamo to činiti. (»None Were with Him«, Lijahona, svibanj 2009., 87. – 88.)
Odsjek 3
Što mogu učiniti kako bih prigrlio Gospodinovu pomirbenu žrtvu?
Važno je razumjeti i izraziti zahvalnost za Gospodinovu patnju za vas. No možete učiniti još više kako biste pokazali svoju vjeru u stvarnost njegova Pomirenja kada odaberete pokajati se za svoje grijehe. (Možete vidjeti primjer ovoga u 3 Nefiju 9:12–13, 21–22, gdje je Gospodin pozvao Nefijce i Lamance da se pokaju prije nego što ih je posjetio.)
Predsjednik Russell M. Nelson rekao je o Gospodinovu daru pokajanja:
Previše ljudi pokajanje smatra kaznom – nečim što se treba izbjeći osim u najozbiljnijim okolnostima. Ali ovaj osjećaj kažnjavanja uzrokuje Sotona…
Ništa nije više oslobađajuće, više oplemenjujuće ili ključnije za naš osobni napredak od redovitog, svakodnevnog usmjerenja na pokajanje. Pokajanje nije događaj; ono je proces. Ono je ključ za sreću i mir uma. Kad je udruženo s vjerom, pokajanje otvara naš pristup moći Pomirenja Isusa Krista. (»Mi možemo činiti bolje i biti bolji«, Lijahona, svibanj 2019., 67.)