Postati pastir
Nadam se da će vas oni kojima poslužujete vidjeti kao prijatelja i shvatiti da u vama imaju zaštitnika i osobu od povjerenja.
Prije godinu dana, dijete iz Male škole koje sam srela u Čileu izmamilo je osmijeh na lice. »Bok«, rekao je, »Ja sam David. Hoćeš li pričati o meni na općem saboru?«
U trenucima tišine, promišljala sam o Davidovom neočekivanom pozdravu. Svi želimo da nas uvažavaju. Želimo biti bitni, biti upamćeni i osjećati se voljeno.
Sestre i braćo, svatko od vas je važan. Čak i ako se o vama ne govori na općem saboru, Spasitelj vas poznaje i voli. Ako se pitate je li to istina, trebate samo promisliti da vas je on »urezao… u dlanove ruku svojih«.1
Znajući da nas Spasitelj voli, možemo se tada zapitati kako možemo najbolje pokazati svoju ljubav za njega.
Spasitelj je upitao Petra: »Ljubiš li me…?«.
Petar je odgovorio: »’Da, Gospodine… ti znaš da te ljubim.’ ‘Pasi jaganjce moje!’ reče mu Isus.«
Kada mu je ovo pitanje bilo postavljeno i drugi i treći put: »Ljubiš li me?«, Petar se ražalostio, ali je potvrdio svoju ljubav: »’Gospodine, ti znaš sve. Ti znaš da te ljubim.’ ‘Pasi ovce moje!’ reče mu Isus.«2
Nije li se Petar već dokazao kao Kristov sljedbenik pun ljubavi? Od njihovog prvog susreta na obali mora, on je »istoga časa« ostavio svoje ribarske mreže kako bi slijedio Spasitelja.3 Petar je postao istinski ribar ljudi. Pratio je Spasitelja tijekom njegovog osobnog službeništva i pomagao podučiti druge evanđelju Isusa Krista.
No sada je uskrsli Gospodin znao da više neće biti uz Petra, pokazujući mu kako i kada on treba služiti. U Spasiteljevoj odsutnosti Petar bi trebao tražiti vodstvo od Duha, samostalno primiti objavu te tada imati hrabrost i vjeru djelovati. Usredotočen na svoje ovce, Spasitelj je želio da Petar čini što bi on činio da je on tamo. Zatražio je od Petra da postane pastir.
U travnju nam je predsjednik Russell M. Nelson uputio sličan poziv da na svetiji način hranimo ovce našeg Oca te da to činimo kroz posluživanje.4
Da bismo učinkovito prihvatili ovaj poziv, moramo razviti pastirovo srce i razumjeti potrebe Gospodinovih ovaca. Pa, kako postajemo pastirima kakvima nas Gospodin treba da postanemo?
Kao i sa svim pitanjima, možemo se ugledati na Spasitelja, Isusa Krista – Dobroga Pastira. Spasiteljeve ovce bile su znane i prebrojane; nad njima se bdjelo; i bile su okupljene u ovčinjaku Božjem.
Znane i prebrojane
Dok nastojimo slijediti Spasiteljev primjer, prvo moramo znati i prebrojati njegove ovce. Dodijeljeni su nam određeni pojedinci i obitelji da skrbimo za njih tako da smo sigurni da je cijelo Gospodinovo stado uračunato i nitko nije zaboravljen. Prebrojavanje, zapravo, nije stvar brojeva; već toga da smo sigurni da svaka osoba osjeća ljubav Spasitelja kroz nekoga tko služi za njega. Na takav način, svi mogu prepoznati da su poznati brižnom Ocu na Nebu.
Nedavno sam susrela djevojku koja je bila dodijeljena posluživati sestri gotovo pet puta starijoj od nje. Zajedno su otkrile zajedničku ljubav prema glazbi. Kada ta djevojka dolazi u posjet, one zajedno pjevaju i razmjenjuju svoje omiljene pjesme. One kuju prijateljstvo koje blagoslivlja živote njih obje.
Nadam se da će vas oni kojima poslužujete vidjeti kao prijatelja i shvatiti da u vama imaju zaštitnika i osobu od povjerenja – nekoga tko je svjestan njihovih okolnosti i podržava ih u njihovim nadama i težnjama.
Nedavno su me zadužili da poslužujem sestri koju ni moja suradnica ni ja nismo znale dobro. Dok sam se savjetovala s Jess, svojom 16-godišnjom poslužiteljskom suradnicom, ona je mudro predložila: »Trebamo je upoznati«.
Odmah smo odlučile da su potrebni selfie i tekst kojim ćemo se predstaviti. Držala sam mobitel, a Jess je pritisnula gumb da bismo snimile fotografiju. Naša prva prilika za posluživanje bila je suradnički trud.
Tijekom svoga prvog posjeta, upitale smo svoju sestru ima li nešto što bismo u njeno ime mogle uključiti u svoje molitve. Ispričala je o vrlo osobnom izazovu i rekla da će se jako radovati našim molitvama. Njezini su iskrenost i povjerenje donijeli trenutnu sponu ljubavi. Kako dražesna prilika za prisjetiti je se u svojim svakodnevnim molitvama.
Dok se molite, osjetit ćete ljubav Isusa Krista za one kojima poslužujete. Podijelite tu ljubav s njima. Ima li boljeg načina za nahraniti njegove ovce od onoga da im se pomogne osjetiti njegovu ljubav – kroz vas?
Nad njima se bdjelo
Drugi način na koji možemo razviti srce pastira jest paziti na njegove ovce. Kao članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana možemo pokrenuti, popraviti, ispraviti i ponovno izgraditi gotovo sve. Brzi smo djelovati u potrebi pružajući ruku pomoći ili pladanj s keksima. No, može li više?
Znaju li naše ovce da pazimo na njih s ljubavlju i da ćemo djelovati kako bismo pomogli?
U Mateju 25 čitamo:
»’Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno…
Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah žedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me;…’
Tada će mu reći pravednici: ‘Gospodine, kad te vidjesmo gladna pa ti dadosmo jesti, ili žedna pa ti dadosmo piti?
Kad li te vidjesmo kao putnika i primismo te?’«5
Braćo i sestre, ključna je riječ vidjesmo. Pravednici su vidjeli one u potrebi zato što su bdjeli i opažali. I mi možemo biti budno oko koje će pomoći i utješiti, slaviti pa čak i maštati. Dok djelujemo, možemo biti sigurni u obećanje u Mateju: »Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.«6
Prijatelj – nazvat ćemo ga John – ispričao je što se može dogoditi kada uočimo tuđu ne tako vidljivu potrebu: »Sestra u mome odjelu pokušala je počiniti samoubojstvo. Nakon dva mjeseca, otkrio sam da nitko u mome zboru nije prišao njezinom suprugu i obratio mu se u vezi tog traumatičnog iskustva. Nažalost, ni ja nisam djelovao. Naposljetku, pozvao sam supruga na ručak. Bio je sramežljiv čovjek, često suzdržan. A ipak, kada sam rekao: ‘Vaša je supruga pokušala učiniti samoubojstvo. Zasigurno vam je to bilo preteško. Želite li razgovarati o tome?’, bez skrivanja je jecao. Imali smo nježan i intiman razgovor te razvili neobičnu bliskost i povjerenje unutar minuta.«
John je dodao: »Mislim da imamo sklonost samo donijeti kolače umjesto da se dosjetimo kako ući u taj trenutak s iskrenošću i ljubavlju.«7
Naše ovce mogu biti u boli, izgubljene ili čak mogu voljno odlutati; kao njihov pastir, mi možemo biti među prvima koji će vidjeti njihovu potrebu. Možemo ih slušati i voljeti bez osude te im ponuditi nadu i pomoć uz mudro vodstvo Duha Svetoga.
Sestre i braćo, svijet je ispunjeniji nadom i radošću zbog nadahnutih djela ljubaznosti koja činite. Dok tražite Gospodinove upute kako prenijeti njegovu ljubav i vidjeti potrebe onih kojima poslužujete, vaše će oči biti otvorene. Vaše sveto zaduženje posluživanja daje vam božansko pravo na nadahnuće. To nadahnuće možete tražiti s pouzdanjem.
Okupljene u ovčinjaku Božjem
Treće, želimo da naše ovce budu okupljene u ovčinjaku Božjem. Da bismo tako učinili, moramo uzeti u obzir gdje su na putu saveza i biti spremni hodati s njima na njihovom putovanju vjere. Naša je sveta povlastica upoznati njihova srca i usmjeriti ih k njihovom Spasitelju.
Sestra Josivini s Fidžija imala je poteškoća vidjeti svoje kretanje prema naprijed na putu saveza – doslovno. Njezina je prijateljica uočila da se Josivini mučila vidjeti Sveta pisma dovoljno dobro da bi čitala. Pribavila je Josivini nove naočale za čitanje i donijela jarku žutu olovku za podcrtavanje svakog spominjanja Isusa Krista u Mormonovoj knjizi. Ono što je počelo kao jednostavna želja za posluživanjem i pomoći oko proučavanja Svetih pisama, imalo je u konačnici Josivinin posjet hramu, prvi put u 28 godina otkako se krstila.
Bile naše ovce snažne ili slabe, radosne ili u boli, možemo se pobrinuti da nitko ne hoda sam. Možemo ih voljeti gdje god bili duhovno i ponuditi im podršku i ohrabrenje za sljedeći korak naprijed. Dok se molimo i nastojimo razumjeti njihova srca, svjedočim da će nas Nebeski Otac usmjeriti i njegov će Duh ići s nama. Imamo priliku biti »anđeli… oko« njih dok on ide pred njihovim licem.8
Gospodin nas poziva da pasemo njegove ovce, brinemo se o njegovim stadima poput njega. Poziva nas da budemo pastiri svakom narodu, svakoj državi. (I da, starješino Uchtdorf, volimo njemačke ovčare i potrebni su nam.) I on želi da se njegovi mladi ljudi pridruže u tom cilju.
Naši mladi mogu biti neki od naših najsnažnijih pastira. Oni su, kao što je predsjednik Russell M. Nelson rekao, »među najboljima koje je Gospodin ikada poslao na ovaj svijet«. Oni su »plemeniti duhovi«, naši »najvrsniji sudionici« koji slijede Spasitelja.9 Možete li zamisliti snagu koju će takvi pastiri donijeti dok se brinu za njegove ovce? Poslužujući s ovim mladim osobama rame uz rame, vidimo čuda.
Djevojke i mladići, trebamo vas! Ako nemate poslužiteljsko zaduženje, razgovarajte sa svojom predsjednicom Potpornog društva ili svojim predsjednikom zbora starješina. Oni će se radovati u vašoj spremnosti da osigurate da su njegove ovce poznate i prebrojane, da se bdije nad njima te da su okupljene u ovčinjaku Božjem.
Kada dođe dan da ćemo kleknuti pred noge svojeg voljenog Spasitelja, brinuvši se za njegovo stado, molim se da možemo odgovoriti kao što je Petar odgovorio: »Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim.«10 Ove su, tvoje ovce, voljene, one su na sigurnom i one su doma. U ime Isusa Krista. Amen.