Dođite i poslušajte glas proroka

biskup Dean M. Davies

Prvi savjetnik u predsjedavajućem biskupstvu

Dok u našim životima učvršćujemo običaj slušanja glasa živućih proroka, ubirat ćemo vječne blagoslove.

Govoreći o predsjedniku Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, Gospodin je proglasio:

»I opet, dužnost je predsjednika službe velikog svećeništva predsjedavati nad cijelom crkvom, i biti poput Mojsija –

da, biti vidjelac, objavitelj, prevoditelj, i prorok, imajući sve darove Božje koje on udjeljuje poglavaru crkve, imajući sve darove Božje koje on udjeljuje poglavaru crkve« (Nauk i savezi 107:91–92; naglasak dodan).

Bio sam blagoslovljen svjedočiti nekim darovima Božjim na njegovim prorocima. Mogu li iznijeti jedno takvo sveto iskustvo s vama? Prije mog sadašnjeg poziva, asistirao sam u utvrđivanju i preporučivanju budućih lokacija za hram. Nakon 11. rujna 2001., prijelazi preko granica SAD-a postali su kontroliraniji. Kao rezultat, mnogim je članovima trebalo dva do tri sada kako bi prešli prijelaz iz Vancouvera, Kanada, dok su išli u hram Seattle Washington. Predsjednik Gordon B. Hinckley, predsjednik Crkve u to vrijeme, naveo je da će hram u Vancouveru blagosloviti članove Crkve. Odobrena je potraga za lokacijom, a nakon što smo pregledali nekoliko zemljišta u vlasništvu Crkve, istražili smo i druge lokacije koje nisu bile u vlasništvu Crkve.

Pronađena je predivna lokacija s religijskim zonama u blizini uz trans-kanadsku autocestu. To je zemljište imalo izvrstan prilaz, bilo je prekriveno predivnim stablima kanadskog bora i uživalo istaknuto mjesto koje će ga učiniti vidljivim tisućama vozača u prolazu.

Predstavili smo lokaciju sa slikama i kartama na mjesečnom sastanku Odbora za hramske lokacije. Predsjednik Hinckley odobrio je da napravimo ugovor i dovršimo potrebna ispitivanja. U prosincu te godine, izvijestili smo odbor da su ispitivanja dovršena i tražili smo odobrenje da nastavimo s kupnjom. Nakon što je čuo naše izvješće, predsjednik Hinckley je rekao: »Mislim da bih trebao vidjeti tu lokaciju.«

Kasnije tog mjeseca, dva dana nakon Božića, otišli smo za Vancouver s predsjednikom Hinckleyem, predsjednikom Thomasom S. Monsonom i Billom Williamsom, hramskim arhitektom. Dočekao nas je Paul Christensen, mjesni predsjednik kolčića, koji nas je prevezao do lokacije. Bilo je pomalo mokro i maglovito toga dana, no predsjednik Hinckley iskočio je iz auta i počeo hodati posvuda po lokaciji.

Nakon što je proveo neko vrijeme na lokaciji, pitao sam predsjednika Hinckleya bi li želio vidjeti neke druge lokacije koje su razmatrane. Rekao je da, da bi to volio. Vidite, gledajući druge lokacije, mogli smo usporediti njihove vrline.

Napravili smo veliki krug u smjeru kazaljke na satu oko Vancouvera gledajući druga zemljišta, vraćajući se naposljetku na izvornu lokaciju. Predsjednik Hinckley je rekao: »Ovo je predivna lokacija.« Zatim je pitao: »Možemo li otići do sastajališta u vlasništvu Crkve udaljenu oko 0.4 km?«

»Naravno, predsjedniče«, odgovorili smo.

Vratili smo se u aute i odvezli se do obližnjeg sastajališta. Došli smo do kapele, a predsjednik Hinckley je rekao: »Skrenite lijevo ovdje.« Skrenuli smo i slijedili ulicu prema uputama. Ulica se počela lagano dizati.

Čim je auto dosegnuo vrh uzvisine, predsjednik Hinckley je rekao: »Zaustavite auto, zaustavite auto.« Zatim je pokazao na parcelu zemlje s desna i rekao: »Što kažete na ovo zemljište? Ovdje će biti hram. Ovdje Gospodin želi hram. Možete li ga dobiti? Možete li ga dobiti?«

Nismo gledali to zemljište. Bilo je više iza i udaljeno od glavne ceste, i nije bilo označeno za prodaju. Odgovorili smo da nismo znali, a predsjednik Hinckley je pokazao prema zemljištu i ponovno rekao: »Ovdje će biti hram.« Ostali smo nekoliko minuta, a zatim otišli u zračnu luku kako bismo se vratili kući.

Sljedećeg dana, brat Williams i ja pozvani smo u ured predsjednika Hinckleya. Nacrtao je sve na komad papira: ulice, kapelu, lijevi okret ovdje, X koji označava mjesto za hram. Pitao je što smo otkrili. Rekli smo mu da nije mogao odabrati teže zemljište. Bilo je u posjedu tri osobe: jedne iz Kanade, druge iz Indije i treće iz Kine! I nije imao potrebnu religijsku zonu.

»Onda dajte sve od sebe«, rekao je.

Tada su se dogodila čuda. U nekoliko mjeseci bili smo u vlasništvu zemljišta, a kasnije je grad Langley, British Columbia, izdao odobrenje za izgradnju hrama.

Osvrnuvši se na ovo iskustvo, osjećam se ponizno spoznajom da iako smo brat Williams i ja posjedovali formalno obrazovanje i godine iskustva u nekretninama i dizajniranju hrama, predsjednik Hinckley nije imao takvu formalnu obuku, ali je imao nešto daleko veće – dar proročkog vidjelaštva. Mogao je vidjeti gdje Božji hram treba stajati.

Kada je Gospodin zapovjedio prvim svecima u ovoj rasporedbi da izgrade hram, on je izjavio:

»Već neka dom bude izgrađen imenu mojemu prema uzorku koji ću im ja pokazati.

A ne bude li ga narod moj izgradio prema uzorku koji ću pokazati Predsjedništvu njihovu, neću ga prihvatiti iz ruku njihovih« (Nauk i savezi 115:14–15).

Kao i s prvim svecima, isto je i danas s nama; Gospodin je objavio i nastavlja objavljivati predsjedniku Crkve uzorke po kojima će se kraljevstvo Božje voditi u naše doba. I, na osobnoj razini, on pruža vodstvo kako da svatko od nas vodi svoje živote, na način da naše ponašanje može isto tako biti prihvatljivo Gospodinu.

U travnju 2013., govorio sam o nastojanjima uključenim u pripremu temelja svakog hrama kako bismo osigurali da mogu odoljeti olujama i nevoljama kojima će biti podloženi. No temelj je samo početak. Hram je sačinjen od mnogih građevnih blokova, spojenih zajedno prema unaprijed dizajniranim uzorcima. Ako naši životi trebaju postati hramovi koje svatko od nas nastoji izgraditi kako je to podučio Gospodin (vidi 1 Korinćanima 3:16–17), možemo se s pravom pitati: »Koje građevne blokove mi trebamo staviti na svoje mjesto kako bismo učinili svoje živote prekrasnima, veličanstvenima i otpornima na oluje svijeta?«.

Odgovor na to pitanje možemo pronaći u Mormonovoj knjizi. O Mormonovoj knjizi, prorok Joseph Smith je rekao: »Kazao sam braći da je Mormonova knjiga najtočnija od svih knjiga na zemlji, te zaglavni kamen naše vjeroispovijesti, i da će čovjek doći bliže Bogu pridržavajući se njenih pouka, nego bilo koje druge knjige« (uvod u Mormonovu knjigu). U predgovoru Mormonove knjige, podučeni smo da »svjedočanstvo od Boga po Svetome Duhu [da je Mormonova knjiga riječ Božja] također će spoznati istom moću da je Isus Krist Spasitelj svijeta, da je Joseph Smith njegov objavitelj i [prorok obnove], te da je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana Gospodnje kraljevstvo još jednom uspostavljeno na zemlji«.

Ovo su onda neke temeljni blokovi naše pojedinačne vjere i svjedočanstva:

1. Isus Krist je Spasitelj svijeta.

2. Mormonova knjiga je Božja riječ.

3. Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana je kraljevstvo Božje na Zemlji.

4. Joseph Smith je prorok, i imamo živuće proroke na Zemlji danas.

U nedavnim mjesecima, slušao sam svaki govor s općeg sabora koji je predsjednik Nelson iznio od kad je prvi put pozvan za apostola. Ta je aktivnost promijenila moj život. Dok sam proučavao i promišljao o 34 godine sakupljene mudrosti predsjednika Nelsona, jasne i dosljedne teme izronile su iz njegovih naučavanja. Svaka od ovih tema odnosi se na one građevne blokove koji su upravo spomenuti ili je još jedan ključni građevni blok za naše osobne hramove. One uključuju vjeru u Isusa Krista, pokajanje, krštenje za otpust grijeha, dar Duha Svetoga, otkupljenje mrtvih i hramsko djelo, obdržavanja Šabata svetim, započinjanje s krajem na umu, ostati na putu saveza. Predsjednik Nelson govorio je o svima njima s ljubavlju i predanošću.

Glavni ugaoni kamen i građevni blok Crkve i za naše živote jest Isus Krist. Ovo je njegova Crkva. Predsjednik Nelson njegov je prorok. Naučavanja predsjednika Nelsona svjedoče i objavljuju za našu korist život i karakter Isusa Krista. On govori s ljubavlju i znanjem o Spasiteljevoj naravi i njegovom poslanju. Također je iznosio često i vatreno svjedočanstvo o božanskom pozivu živućih proroka – predsjednika Crkve – pod kojima je služio.

Sada, danas, naša je povlastica podržati ga kao živućeg Gospodnjeg proroka na Zemlji. Mi smo naviknuti podržavati crkvene vođe kroz božanski uzorak podizanja naših ruku tvoreći kut pokazujući naše prihvaćanje i podršku. To smo učinili prije svega nekoliko minuta. No pravo podržavanja daleko nadilazi ovaj fizički simbol. Kako je navedeno u Nauku i savezima 107:22, Prvo predsjedništvo treba biti »podržan[o] pouzdanjem, vjerom i molitvom crkve«. Mi potpuno i iskreno podržavamo živućeg proroka kako razvijamo uzorak uzdanja u njegove riječi, imajući vjeru da djelujemo prema njima, a zatim se molimo za stalne Gospodnje blagoslove za njega.

Kada razmišljam o predsjednik Russellu M. Nelson, pronalazim utjehu u riječima Spasitelja kada je rekao: »I bude li narod moj slušao glas moj, i glas slugu mojih koje postavih da vode narod moj, gle, zaista kažem vam, oni neće biti pomaknuti s mjesta svojega« (Nauk i savezi 124:45).

Slušanjem živućih proroka i obraćanjem pažnje na njih imat će duboke učinke u našim životima koji mijenjaju naše živote. Osnaženi smo. Imamo više sigurnosti i pouzdanja u Gospodina. Čujemo riječ Gospodnju. Osjećamo Božju ljubav. Znat ćemo kako voditi svoje živote sa svrhom.

Volim i podržavam predsjednika Russella M. Nelsona i druge koji su bili pozvani kao proroci, vidioci i objavitelji. Svjedočim da on ima darove koje je Gospodin podario na njegovu glavu i svjedočim da dok u svojim životima učvršćujemo običaj slušanja i obraćanja pažnje na glas živih proroka, naši će životi biti izgrađeni prema Gospodnjem božanskom uzorku za nas, a mi ćemo ubirati vječne blagoslove. Poziv je upućen svima. Dođite i poslušajte glas proroka; da dođite Kristu i živite. U ime Isusa Krista, amen.