Sada je vrijeme
Postoji li išta u vašem životu što biste trebali razmotriti, sada je vrijeme.
Prije nekoliko godina, dok sam se spremao za poslovno putovanje, osjetio sam bol u prsima. Zabrinuta, moja me supruga odlučila pratiti. Tijekom prve dionice našeg leta, bol se pojačala do te mjere da mi je bilo teško za disati. Kada smo sletjeli, napustili smo avion i otišli u mjesnu bolnicu u kojoj nam je, nakon brojnih pregleda, dežurni liječnik rekao da možemo sigurno nastaviti s našim putovanjem.
Vratili smo se u zrakoplovnu luku i ukrcali se na let do našeg posljednjeg odredišta. Kada smo se počeli spuštati, pilot se javio preko razglasa i zatražio od mene da se javim. Pristupila mi je stjuardesa i rekla da su upravo primili hitan poziv te da nas hitna pomoć čeka u zrakoplovnoj luci kako bi me odvela u bolnicu.
Ukrcali smo se u vozilo hitne pomoći i brzo smo prevezeni u mjesnu službu hitne pomoći. Tamo su nas dočekala dvojica zabrinutih liječnika koji su objasnili da mi je krivo određena dijagnoza te da zapravo imam ozbiljnu plućnu emboliju, ili krvni ugrušak u svojim plućima, zbog koje mi je bila potrebna hitna liječnička njega. Liječnici su nas obavijestili da mnogi pacijenti ne prežive ovo stanje. Znajući da smo daleko od doma i nismo spremni za takve događaje opasne po život, liječnici su rekli da ako postoji išta u našem životu što bismo trebali razmotriti, sada je vrijeme.
Dobro se sjećam kako se moja cijela perspektiva gotovo trenutno promijenila u tom tjeskobnom trenutku. Ono što se činilo tako važnim prije samo nekoliko trenutaka, sada nije bilo toliko važno. Moje su misli skrenule s udobnosti i dužnosti ovog života na vječni pogled – misli o mojoj obitelji, djeci, supruzi i naposljetku procjena mojeg vlastitog života.
Kako nam je išlo kao obitelji i zasebno? Jesmo li živjeli svoje živote dosljedno sa savezima koje smo sklopili i Gospodinovim očekivanjima ili smo možda nenamjerno dopustili brigama svijeta da nam odvuku pažnju od onoga što je najvažnije?
Pozvao bih vas da razmotrite važnu lekciju naučenu iz ovog iskustva: da se odmaknete od svijeta i procijenite svoj život. Ili, riječima liječnika, postoji li išta u vašem životu što biste trebali razmotriti, sada je vrijeme.
Procjenjivati svoj život
Živimo u svijetu preopterećenosti informacijama u kojem prevladava sve više onoga što nam odvlači pažnju i što nam čini sve težim prebrati kroz uskomešanost ovog života i usredotočiti se na ono što je od vječne vrijednosti. Naš svakodnevni život bombardiran je naslovima koji plijene pažnju, a poslužuju ih tehnologije koje se ubrzano mijenjaju.
Osim ako ne odvojimo vrijeme za razmatranje, možda nećemo uvidjeti utjecaj ovog ubrzanog okruženja na naš svakodnevni život i odabire koje donosimo. Možemo otkriti da su nam životi istrošeni navalama informacija upakiranim u memove, videozapise i blještave naslove. Iako zanimljivi i zabavni, većina njih nema puno veze s našim vječnim napretkom, a ipak oblikuju način na koji vidimo svoje smrtno iskustvo.
Ove svjetovne stvari koje nas ometaju mogu biti uspoređene s onima u Lehijevom snu. Dok napredujemo putem saveza sa svojom rukom čvrsto pripojenom za željeznu šipku, čujemo i vidimo one koji se »rugahu i upirahu prst svoj« iz velike i prostrane zgrade (1 Nefi 8:27). Možda ne želimo to svjesno učiniti, no ponekada zastanemo i okrenemo svoj pogled kako bismo vidjeli čemu sva ta strka. Neki od nas možda čak i puste željeznu šipku te se približe radi boljeg pogleda. Drugi možda u potpunosti otpadnu »zbog onih koji im se podrugivahu« (1 Nefi 8:28).
Spasitelj nas je upozorio: »Pazite… da vam srca ne otvrdnu od… briga za život« (Luka 21:34). Suvremena nas objava podsjeća da je mnogo pozvanih, ali malo odabranih. Oni nisu odabrani »zato što su srca njihova… priklonjena onome što je od ovoga svijeta, i oni teže za počastima ljudskim« (Nauk i savezi 121:35; vidi i stih 34). Procjenjivanje našeg života daje nam priliku da se odmaknemo od svijeta, osvrnemo na to gdje stojimo na putu saveza i, ako je nužno, napravimo prilagodbe kako bismo osigurali snažan stisak i pogled usmjeren prema naprijed.
Nedavno, na globalnom sastanku za mlade, predsjednik Russell M. Nelson pozvao je mlade da se odmaknu od svijeta, isključujući se sa društvenih medija održavanjem sedmodnevnog posta. I baš sinoć, iznio je sličan poziv sestrama kao dio zasjedanja za žene na saboru. Zatim ih je zamolio mlade da uoče bilo koju razliku u tome kako se osjećaju, o čemu razmišljaju ili čak kako razmišljaju. Zatim ih je pozvao »da proved[u] detaljnu procjenu života s Gospodinom… kako bi[] se pobrinuli da su [i]m noge čvrsto na putu saveza«. Potaknuo ih je da ako postoji ono u njihovom životu što je trebalo promijeniti, »danas je savršeno vrijeme za promjenu«.1
U procjenjivanju onoga u našem životu što treba promijeniti, mogli bismo si postaviti praktično pitanje: kako se izdižemo iznad stvari koje nas ometaju u ovom svijetu i ostajemo vezani za viziju vječnosti pred nama?
U govoru sa sabora 2007. pod naslovom »Good, Better, Best« [Dobro, bolje, najbolje], predsjednik Dallin H. Oaks je podučio kako poredati po prioritetu odabire među našim mnogim suprotstavljenim, svjetovnim zahtjevima. Savjetovao je: »Moramo se odreći nekih dobrih stvari kako bismo izabrali druge koje su bolje ili najbolje jer one razvijaju vjeru u Gospodina Isusa Krista i jačaju obitelji«.2
Mogu li predložiti da je ono što je najbolje u životu usmjereno na Isusa Krista i razumijevanje vječnih istina o tome tko je on i tko smo mi u našem odnosu s njim.
Tražiti istinu
Dok nastojimo spoznati Spasitelja, ne bismo trebali previdjeti temeljnu istinu o tome tko smo mi i zašto smo ovdje. Amulek nas podsjeća da »ovaj je život vrijeme da se ljudi priprave za susret s Bogom«, vrijeme »koj[e] nam je dan[o] da se pripravimo za vječnost« (Alma 34:32–33). Kao što nas dobro poznata praistina podsjeća: »Mi nismo ljudska bića koja imaju duhovno iskustvo. Mi smo duhovna bića koja imaju ljudsko iskustvo.«3
Razumijevanje našeg božanskog porijekla ključno je za naš duhovni napredak i može nas osloboditi ometanja ovog života. Spasitelj je podučavao:
»Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji učenici;
upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi« (Ivan 8:31–32).
Predsjednik Joseph F. Smith je proglasio: »Najveće postignuće koje ljudski rod može ostvariti u ovom svijetu jest da se upozna s božanskom istinom, toliko iscrpno, toliko savršeno, da ih primjer ili ponašanje ijednog bića koje živi na svijetu nikada ne može odvratiti od spoznaje koju su zadobili«.4
U svijetu danas, debata oko istine dosegnula je grozničavi vrhunac, gdje sve strane svojataju istinu kao da je ona relativan pojam otvoren zasebnom tumačenju. Mladi dječak, Joseph Smith, otkrio je da »toliko veliki bijahu pomutnja i sukob« u njegovom životu »da bijaše nemoguće… stvoriti bilo kakav siguran zaključak o tome tko je u pravu, a tko u krivu« (Joseph Smith – Povijest 1:8). Bilo je to »posred toga rata riječima i uzburkanosti mišljenja« da je tražio božansko vodstvo tražeći istinu (Joseph Smith – Povijest 1:10).
Na saboru u travnju, predsjednik Nelson je naučavao: »Ako želimo imati ikakvu nadu da ćemo moći pažljivo ispitati bezbroj ljudskih glasova i filozofija koje napadaju istinu, moramo naučiti primati objavu«.5 Moramo naučiti oslanjati se na Duh istine kojega »svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje« (Ivan 14:17).
Kako se svijet brzo kreće prema alternativnim stvarnostima, moramo upamtiti Jakovljeve riječi da »Duh govori istinu i ne laže. Stoga, on govori o stvarima kakve uistinu jesu, i o stvarima kakve će uistinu biti; stoga, ove su nam stvari očitovane jasno, za spasenje duša naših« (Jakov 4:13).
Kako se odmičemo od svijeta i procjenjujemo svoj život, sada je vrijeme da razmotrimo koje ćemo promjene trebati napraviti. Možemo pronaći veliku nadu u spoznaji da je naš Primjer, Isus Krist, još jednom poveo. Prije svoje smrti i Uskrsnuća, dok je radio kako bi pomogao onima oko sebe shvatiti njegovu božansku ulogu, podsjetio ih je »da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!« (Ivan 16:33) O tome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.