Služba pomirenja
Svjedočim o spokoju duši koji će izmirenje s Bogom i jednih s drugima donijeti ako smo dovoljno krotki i odvažni da tome težimo.
Prošlog travnja, kada je predsjednik Russell M. Nelson predstavio koncept posluživanja, naglasio je da je to jedan način obdržavanja velike zapovijedi da ljubimo Boga i jedni druge.1 Mi, kao službenici Crkve, otvoreno odobravamo vaše ogroman odaziv koji ste pokrenuli po tom pitanju i čestitamo vam na njemu. Zahvaljujemo vam na slijeđenju našeg ljubljenog proroka u ovom predivnom poduhvatu i predlažemo da ne čekate na mnogo daljnjih uputa. Jednostavno skočite u bazen i plivajte. Krenite prema onima u potrebi. Nemojte biti imobilizirani pitajući se trebate li plivati leđno ili pseći. Ako slijedimo temeljna načela koja su podučena, ostanemo u skladu sa svećeničkim ključevima i tražimo Svetoga Duha da nas vodi, ne možemo podbaciti.
Ovo jutro želim govoriti o još osobnijem gledištu posluživanja koje nije prema zaduženju, ne uključuje dogovorene intervjue i nema liniju izvješćivanja osim prema nebesima. Dozvolite mi da iznesem jedan jednostavan primjer takvog oblika posluživanja.
Grant Morrell Bowen bio je radišan, predan suprug i otac koji je, poput mnogih koji su živjeli od zemlje, imao gospodarski pad kada je mjesni prinos krumpira bio slab. On i njegova žena, Norma, prihvatili su drugi posao, naposljetku se preselili u drugi grad i počeli svoj uspon natrag prema ekonomskoj stabilnosti. Međutim, u užasno nesretnom incidentu, brat Bowen bio je duboko povrijeđen kada je tijekom intervjua za hramsku preporuku biskup bio malo skeptičan vezano uz Morrellovu izjavu da je platitelj pune desetine.
Ne znam tko je od tih muškaraca imao točnije činjenice toga dana, ali znam da je sestra Bowen s tog intervjua izašla s obnovljenom hramskom preporukom, dok je brat Bowen izašao s ljutnjom koja ga je udaljila od Crkve na 15 godina.
Bez obzira tko je bio u pravu vezano uz desetinu, očito su i Morrell i biskup zaboravili Spasiteljev nalog »brzo se prijateljski nagodi s protivnikom«2 i Pavlov savjet »neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom«.3 Činjenica da se nisu nagodili i da sunce jest zalazilo nad gnjev brata Bowena prvo danima, zatim tjednima, zatim godinama, dokazujući zaključak jednog od najmudrijih drevnih Rimljana, koji je rekao: »Srdžba, ako se ne obuzda, često je [destruktivnija] od uvrede koja ju je prouzročila.«4 No čudo izmirenja uvijek nam je dostupno, a iz ljubavi za njegovu obitelj i Crkvu za koju je znao da je istinita, Morrell Bowen vratio se u punu crkvenu aktivnost. Dopustite mi da vam ukratko ispričam kako se to dogodilo.
Sin brata Bowena, Brad, naš je dobar prijatelj i posvećeni član Sedamdesetorice područja koji služi u južnom Idahu. Brad je imao 11 godina u vrijeme tog incidenta i 15 je godina promatrao pad vjerske predanosti svog oca kao svjedok užasne žetve gdje su ljutnja i nerazumijevanje bili posijani. Nešto je trebalo učiniti. Stoga, kako se približavao blagdan Dana zahvalnosti 1977. godine, Brad, tada 26-godišnji student Sveučilišta Brighama Younga; njegova žena Valerie; i novorođeni sin, Mic, ušli su u studentsku verziju automobila i usprkos lošem vremenu odvezli se u Billings, Montana. Čak ni sudar sa snježnim zidom pored Zapadnog Yellowstonea nije mogao zadržati ovu trojku od posluživanja bratu Bowenu starijem.
Po dolasku, Brad i njegova sestra Pam zatražili su privatni trenutak sa svojim ocem. »Bio si predivan otac«, započeo je emotivno Brad, »i uvijek smo znali koliko nas voliš. No, nešto ne valja i to već dugo vremena. Zbog toga što si ti bio povrijeđen jednom, ova cijela obitelj povrijeđena je godinama. Mi smo slomljeni, a ti si jedini koji nas može popraviti. Molimo te, molimo te, nakon ovog vremena, možeš li pronaći u svom srcu način da odložiš taj nesretni incident s biskupom i ponovno vodiš ovu obitelj u evanđelju kao što si to nekoć činio?«
Bila je mrtva tišina. Tada je brat Bowen pogledao to dvoje, svoju djecu, kosti kostiju njegovi i tijelo tijela njegova,5 i vrlo tiho rekao: »Da. Da, hoću.«
Ushićeni, ali zatečeni neočekivanim odgovorom, Brad Bowen i njegova obitelj promatrali su svojeg supruga i oca kako ide svom sadašnjem biskupu u duhu izmirenja kako bi ispravio stvari u svom životu. U savršenom odgovoru na ovaj odvažni, ali potpuno neočekivani posjet, biskup, koji je upućivao opetovane pozive bratu Bowenu da se vrati natrag, obgrlio je svojim rukama Morrella i jednostavno ga držao – držao ga u dugom, dugom, dugom zagrljaju.
Za svega nekoliko tjedana – nije potrebno dugo – brat Bowen bio je potpuno uključen u crkvenu aktivnost i učinio se dostojnim da se vrati u hram. Ubrzo je prihvatio poziv predsjedavati malenim ogrankom s poteškoćama od 25 članova i razvio ga u naprednu zajednicu od puno više od 100 članova. Sve to dogodilo se prije gotovo pola stoljeća, ali rezultat poslužiteljske molbe sina i kćeri njihovom ocu i voljnosti njihovog oca da oprosti i krene naprijed usprkos nesavršenosti drugih donijeli su blagoslove koji i danas dolaze – i dolazit će zauvijek – obitelji Bowen.
Braćo i sestre, Isus je zatražio da »živi[mo] zajedno u ljubavi«6 bez »prepiranja među vama«.7 »Onaj tko ima duha sukobljavanja nije od mene«, upozorio je Nefijce.8 Doista, u velikoj mjeri, naš odnos s Kristom bit će određen – ili barem dirnut – našim odnosom prema drugima.
»Zaželite li doći k meni«, rekao je, »i sjetite se da vaš brat ima nešto protiv vas –
Idi k bratu svojemu, i najprije se izmiri s [njim], i tada dođi k meni s cjelovitom namjerom srca, i ja ću te primiti.«9
Zasigurno bi svatko od nas mogao citirati beskrajan niz starih ožiljaka, patnji i bolnih uspomena koji i u ovom trenutku još uvijek nagrizaju mir u nečijem srcu, obitelji ili susjedstvu. Bez obzira jesmo li prouzročili tu bol ili bili primatelji te boli, te rane trebaju biti zacijeljene kako bi život mogao biti nagrađen onako kako je to Bog zamislio. Poput hrane u vašem hladnjaku koju vaši unuci pažljivo provjeravaju umjesto vas, tim starim uvredama odavno je prošao njihov rok trajanja. Molim vas nemojte im više davati dragocjeni prostor u vašoj duši. Kao što je Prospero rekao žalosnom Alonsu u Oluji: »Ne teretimo svoje duše jâdom što minuo je.«10
»Opraštajte, pa će vam biti oprošteno«,11 Krist je podučio u vremenima Novog zavjeta. A u naše doba: »Ja, Gospod, oprostit ću kome hoću oprostiti, no od vas se traži da opraštate svim ljudima.«12 Međutim, važno je za neke od vas koji živite u stvarnoj agoniji da obratite pažnju na ono što on nije rekao. On nije rekao: »Nije vam dozvoljeno osjetiti iskrenu bol ili stvarnu patnju zbog razarajućih iskustava koja ste imali zbog tuđe ruke.« Nit je rekao: »Kako biste potpuno oprostili morate ući u toksičan odnos ili se vratiti u izopačeno, destruktivno okruženje.« No unatoč i najužasnijim uvredama koje nam se mogu dogoditi, mi se možemo izdići iznad boli jedino kada položimo svoje stope na put pravog iscjeljenja. Taj put je put oprosta kojim je kročio Isus iz Nazareta, koji poziva svakog od nas: »Dođi i slijedi me.«13
U takvom pozivu da budemo njegovi učenici i pokušamo činiti kako je on činio, Isus nas traži da budemo oruđa njegove milosti – da »vršimo poslaničku službu u ime Krista« u »služb[i] pomirenja«, kako je Pavao to opisao Korinćanima.14 Iscjelitelj svake rane, on koji ispravlja svaku pogrešku, traži od nas da radimo s njime u zastrašujućem zaduženju stvaranja mira u svijetu koji ga neće naći ni na jedan drugi način.
Kako je Phillips Brooks napisao: »Vi koji dozvoljavate da se jadni nesporazumi nastavljaju iz godine u godinu, s namjerom da ih jednog dana raščistite; vi koji održavate bijedne zavade živima jer ne možete donijeti odluku da je sada dan žrtvovanja vašeg ponosa i da to [riješite]; vi koji natmureno prolazite pored ljudi na ulici, ne razgovarajući s njima iz nekog besmislenog inata… vi koji dopuštate… da [nečije] srce žudi za riječju zahvalnosti ili suosjećanja, koju mislite uputiti… jednog dana… pođite odmah i učinite ono što možda nikada više nećete imati priliku učiniti.«15
Moja ljubljena braćo i sestre, svjedočim da je opraštanje i odbacivanje uvreda, starih ili novih, u središtu veličanstvenog Pomirenja Isusa Krista. Svjedočim da naposljetku takvo duhovno iscjeljenje može doći jedino od našeg božanskog Otkupitelja, koji juriša da nam pomogne »sa zdravljem u zrakama«.16 Zahvaljujemo njemu, i našem Nebeskom Ocu koji ga je poslao, da obnova i ponovno rođenje, budućnost oslobođena od starih patnji i prošli pogrešaka, ne samo da su mogući, već su kupljeni, plaćeni mučeničkom cijenom kroz simbol krvi Jaganjca koji ju je prolio.
S apostolskom vlašću koju mi je udijelio Spasitelj svijeta, svjedočim o spokoju duši koji će izmirenje s Bogom i jednih s drugima donijeti ako smo dovoljno krotki i odvažni da tome težimo. »Prestanite se sukobljavati jedni s drugima«, Spasitelj je preklinjao.17 Ako znate za staru povredu, popravite je. Brinite jedni za druge u ljubavi.
Moji ljubljeni prijatelji, u našem zajedničkom službeništvu izmirenja, tražim od nas da budemo mirotvorci – da volimo mir, tražimo mir, stvaramo mir, njegujemo mir. Upućujem ovaj apel u ime Kneza mironosnog, koji zna sve o tome što znači biti »izranjen… kod [svojih] prijatelja«,18 ali koji je i dalje pronašao snagu da oprosti i zaboravi – i da iscijeli – te bude stretan. Za to se molim, za vas i sebe, u ime Gospod Isusa Krista. Amen.