Viđenje otkupljenja mrtvih
Svjedočim da je viđenje koje je predsjednik Joseph F. Smith primio istinito. Svjedočim da ga svaka osoba može spoznati da je istinito.
Moja braćo i sestre, moje je govor pripremljen nešto prije nego je moja draga supruga Barbara preminula. Moja obitelj i ja zahvaljujemo vam se na vašoj ljubavi i posezanju prijaznosti. Molim se da će me Gospodin blagosloviti dok vam se obraćam jutros.
U listopadu 1918., prije 100 godina, predsjednik Joseph F. Smith imao je veličanstveno viđenje. Nakon gotovo 65 godina predanog služenja Gospodinu u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana i samo nekoliko tjedana prije svoje smrti 19. studenog 1918., sjedio je u svojoj sobi promišljajući o Kristovoj pomirbenoj žrtvi i čitajući opis Spasiteljevog službeništva u svijetu duhova nakon njegovog Raspeća, koji je napisao apostol Petar.
Zabilježio je: »I dok čitah duboko me se dojmiše… Dok razmišljah pomno o ovomu…, oči se razumijevanja mojega otvoriše, i Duh Gospodnji otpočinu na meni, i ja vidjeh vojske mrtvih.«1 Cijeli tekst viđenja zabilježen je u Nauku i savezima 138.
Dopustite mi da vam pružim nešto konteksta kako bismo mogli potpunije cijeniti životnu pripremu Josepha F. Smitha da primi ovu izuzetnu objavu.
Kada je bio predsjednik Crkve, posjetio je Nauvoo 1906. te je promišljao o uspomeni koju je imao kada mu je bilo samo pet godina. Rekao je: »Ovo je isto mjesto na kojem sam stajao kada su [moj stric Joseph i moj otac Hyrum] došli jašući na svome putu prema Carthageu. Bez silaska sa svog konja, otac se nagnuo u svome sedlu i podignuo me s tla. Poljubio me za rastanak i spustio me natrag, a ja sam ga gledao kako odlazi jašući.«2
Sljedeći put kada ih je Joseph F. vidio, njegova ga je majka Mary Fielding Smith podigla da vidi mučenike kako leže jedan uz drugog, nakon što su ih brutalno ubili u kartaškom zatvoru 27. srpnja 1844.
Dvije godine kasnije, Joseph F. je, zajedno sa svojom obitelji i vjernom majkom Mary Fielding Smith, napustio svoj dom u Nauvoou na putu za Winter Quarters. Iako još nije imao osam godina, od Josepha F. se zahtijevalo da vozi jednu od volovskih zaprega iz Montrosea u Iowi do Winter Quartersa i opet kasnije do doline Salt Lake, gdje je stigao kada mu je bilo skoro 10. Nadam se da vi, dječaci i mladići, slušate i da ćete shvatiti odgovornost i očekivanje koji su bili postavljeni pred Josepha F. tijekom njegovog dječaštva.
Samo četiri godine kasnije, 1852., kada mu je bilo 13 godina, njegova je voljena majka umrla – ostavivši kao siročad Josepha i njegovu braću i sestre.3
Joseph F. bio je pozvan služiti misiju na Havajskom otočju 1854., kada je imao 15 godina. Ta je misija, koja je trajala više od tri godine, bila početak života službeništva u Crkvi.
Po svom povratku u Utu, Joseph F. se oženio 1859. godine.4 Sljedećih nekoliko godina život mu je bio ispunjen radom, obiteljskim dužnostima i dvjema dodatnim misijama. Dana 1. srpnja 1866., u dobi od 27 godina, Joseph F. promijenio je svoj život zauvijek kada ga je Brigham Young zaredio za apostola. U listopadu sljedeće godine, popunio je prazno mjesto u Vijeću dvanaestorice.5 Služio je kao savjetnik Brighamu Youngu, Johnu Tayloru, Wilfordu Woodruffu i Lorenzu Snowu prije nego je sam postao predsjednik 1901.6
Joseph F. i njegova supruga Julina izrazili su dobrodošlicu u obitelj svome prvom djetetu Mercy Josephine.7 Imala je samo dvije i pol godine kada je preminula. Nedugo nakon toga, Joseph F. je zapisao: »Jučer je bilo mjesec dana otkako je moja… draga Josephine umrla. Avaj, da sam ju mogao spasiti ne bi li odrasla do svoje ženstvenosti. Nedostaje mi svakoga dana i usamljen sam… Neka mi Bog oprosti moje slabosti ako je pogrešno voljeti moje malene kao što ih ja volim.«8
Tijekom svoga života, predsjednik Smith je izgubio svog oca, svoju majku, jednog brata, dvije sestre, dvije supruge i trinaestero djece. Dobro je poznavao tugu i gubitak voljenih.
Kada je umro njegov sin Albert Jesse, Joseph F. napisao je svojoj sestri Marthi Ann da je molio Gospodina neka ga spasi i upitao: »Zašto je tome tako? O, Bože, zašto je to trebalo biti?«.9
Usprkos svojim molitvama u to vrijeme, Joseph F. nije primio odgovor u vezi toga.10 Rekao je Marthi Ann da su se »nebesa [činila poput] mjedi nad našim glavama« po pitanju smrti i svijeta duhova. Kako god, njegova vjera u Gospodinova vječna obećanja bila je čvrsta i postojana.
U Gospodinovo vrijeme, dodatni odgovori, utjeha i razumijevanje o svijetu duhova koje je predsjednik Smith tražio došli su mu kroz čudesno viđenje koje je primio u listopadu 1918.
Ta je godina bila posebno bolna za njega. Žalovao je nad brojkom poginulih u Prvom svjetskom ratu koja je nastavljala rasti na preko 20 milijuna ubijenih ljudi. Osim toga, pandemija gripe širila se svijetom uzimajući živote čak 100 milijuna ljudi.
Tijekom godine, predsjednik Smith je također izgubio još troje dragocjenih članova obitelji. Starješina Hyrum Mack Smith iz Zbora dvanaestorice apostola, njegov sin prvorođenac i moj djed, iznenada je umro od prsnuća slijepog crijeva.
Predsjednik Smith je napisao: »Bez riječi sam – [obamro] od boli! Moje je srce slomljeno; i jeca za životom! (…) Avaj! Ljubio sam ga! I ljubit ću ga dovijeka. I tako jest i bit će uvijek sa svim mojim sinovima i kćerima, no on je moj sin prvorođenac, prvi koji mi je donio radost i nadu beskrajnog, časnog imena među ljudima. Iz dubine svoje duše zahvaljujem Bogu na njemu! Ali, avaj! Trebao sam ga! Svi smo ga trebali! Bio je najkorisniji Crkvi… A sada… Avaj! Što mogu učiniti! (…) Avaj! Bože, pomozi mi!«11
Sljedeći mjesec, zet predsjednika Smitha, Alonzo Kesler, poginuo je u tragičnoj nesreći.12 Predsjednik Smith je zabilježio u svoj dnevnik: »Najužasnija i srceparajuća nesreća ponovno je bacila veo tame na cijelu moju obitelj.«13
Sedam mjeseci kasnije, u rujnu 1918., snaha predsjednika Smitha, a moja baka, Ida Bowman Smith, preminula je rodivši svoje peto dijete, mog ujaka Hyruma.14
I tako je 3. listopada 1918., iskusivši silnu tugu nad milijunima koji su umrli diljem svijeta zbog rata i bolesti, kao i nad smrću članova svoje vlastite obitelji, predsjednik Smith primio nebesku objavu znanu kao »viđenje otkupljenja mrtvih«.
Aludirao je na objavu sljedeći dan na uvodnom zasjedanju Općeg sabora u listopadu. Zdravlje predsjednika Smitha je slabilo, no govorio je jezgrovito: »Neću, ne usudim se pokušati unijeti se u mnoge stvari koje su mi jutros na pameti, i ako je Gospodin voljan, odgodit ću za kasnije moj pokušaj da vam kažem neke od stvari koje su mi na pameti i koje prebivaju u mom srcu. Nisam živio sam ovih proteklih pet mjeseci. Prebivao sam u duhu molitve, preklinjanja, vjere i odlučnosti te sam opetovano komunicirao s Duhom Gospodnjim.«15
Objava koju je primio 3. listopada utješila je njegovo srce i pružila odgovore na mnoga njegova pitanja. I mi možemo dobiti utjehu i naučiti više o svojoj budućnosti kada mi i naši voljeni preminemo i otiđemo u svijet duhova proučavajući ovu objavu i promišljajući o njezinoj važnosti u načinu na koji svakodnevno živimo svoje živote.
Među mnogim stvarima koje je predsjednik Smith vidio, bio je Spasiteljev posjet vjernima u svijetu duhova nakon njegove smrti na križu. Iz tog viđenja citiram:
»No gle, između pravednih, on sredi snage svoje i postavi glasnike, odjevene moću i ovlašću, i ovlasti ih da pođu i odnesu svjetlo evanđelja onima što bijahu u tami, doista svim duhovima ljudi;16 i tako se evanđelje propovijedaše mrtvima…
Ovi bijahu podučeni o vjeri u Boga, pokajanju za grijehe, zastupničkom krštenju za otpust grijeha, daru Duha Svetoga polaganjem ruku,
I o svim drugim načelima evanđelja za koja bijaše potrebno da ih poznaju kako bi se osposobili da bi im moglo biti suđeno kao ljudima u tijelu, ali da žive po Bogu u duhu…
Jer mrtvi smatrahu dugotrajnu odsutnost duhova svojih iz tijela svojih ropstvom.
Ove Gospod podučavaše, i dade im moć da iziđu, nakon uskrsnuća njegova od mrtvih, kako bi ušli u kraljevstvo Oca njegova, da tamo budu okrunjeni besmrtnošću i vječnim životom,
I nastave od tada svoj posao kako Gospod bijaše obećao, i budu dionici svih blagoslova što bijahu zadržani u pričuvi za one koji ga ljube.«17
U ovom viđenju, predsjednik Smith je vidio svojeg oca Hyruma i proroka Josepha Smitha. Prošle su 74 godine otkako ih je zadnji put vidio kao maleni dječak u Nauvoou. Možemo samo zamisliti radost viđenja njegovog voljenog oca i ujaka. Zasigurno je bilo nadahnjujuće i utješno znati da svi duhovi zadržavaju sličnost sa svojim smrtnim tijelom i da s uzbuđenjem čekaju dan svog obećanog uskrsnuća. Viđenje je potpunije otkrilo dubinu i širinu nauma Nebeskog Oca za njegovu djecu te Kristovu otkupljujuću ljubav i neusporedivu moć njegovog Pomirenja.18
Na ovu posebnu 100-tu obljetnicu, pozivam vas da temeljito i pozorno pročitate ovu objavu. Dok tako činite, neka vas Gospodin blagoslovi da potpunije razumijete i cijenite Božju ljubav i njegov naum spasenja i sreće za njegovu djecu.
Svjedočim da je viđenje koje je predsjednik Joseph F. Smith primio istinito. Svjedočim da ga svaka osoba može pročitati i može spoznati da je istinito. Oni koji ovu spoznaju ne zadobiju u ovome životu, sigurno će spoznati njezinu istinitost kada svi stignemo u svijet duhova. Tamo ćemo svi voljeti i slaviti Boga i Gospodina Isusa Krista radi velikog nauma spasenja i blagoslova obećanog uskrsnuća kada će tijelo i duh ponovno biti sjedinjeni da se nikada više ne razdvoje.19
Koliko li sam zahvalan što znam gdje je moja dragocjena Barbara i da ćemo ponovno biti zajedno s našom obitelji za cijelu vječnost. Neka nas mir Gospodnji podrži sada i uvijek, moja je ponizna molitva, u ime Isusa Krista. Amen.