JAČANJE OBITELJI

Množite se l napunite zemlju

Sljedeći niz daje ideje za vaše proučavanje i korištenje proglasa »Obitelj: Proglas svijetu«.

»Prva zapovijed koju je Bog dao Adamu i Evi odnosi se na njihovu mogućnost roditeljstva kao muža i žene. Mi izjavljujemo da Božja zapovijed njegovoj djeci, da se množe i napuče zemlju, ostaje na snazi¹.«

Djeca postaju manje cijenjena

Predsjednik James E. Faust, drugi savjetnik u Prvom predsjedništvu, govorio je o »promjeni u gledištu na svrhu braka. Sve više mladih ljudi gleda na brak kao na ‘odnos parova, osmišljen da ispuni emocionalne potrebe odraslih, umjesto na instituciju za odgoj djece’…

Drugi uznemirujući izazov za obitelj«, primijetio je predsjednik Faust, »je taj da djeca postaju manje cijenjena. U mnogim dijelovima svijeta ljudi imaju sve manje djece. Pobačaj je vjerojatno najjasniji znak da parovi ne žele djecu. Otprilike jedna četvrtina svih trudnoća širom svijeta završavaju pobačajem na nagovor².«

Razorna praksa

Pobačaj je dvosjekli mač. Ne samo da potiče sebičnost i promiskuitetno korištenje moći prokreacije, ova raširena praksa često onemogućuje posvojenje za vjenčane parove koji ne mogu imati vlastitu djecu.

Prvo predsjedništvo je 1991. godine izdalo opširnu izjavu o pobačaju. Prepoznavajući određene »rijetke slučajeve u kojima pobačaj može biti opravdan«, oni su naglasili da to »nisu automatski razlozi za pobačaj« i »savjetuju ljude posvuda da prestanu s razornim prakticiranjem pobačaja radi osobne ili društvene pogodnosti«³.

Rađanje djece na svijet zacijelo nije ugodno. Često uključuje fizičku bol koju slijedi velika žrtva i nesebičnost. No blagoslovi obdržavanja Božje zapovijedi da podižemo djecu su neki od najljepših blagoslova koje nam on nudi. Doista, na mnogo načina roditeljstvo nam daje da okusimo božanstvo.

Rađanje vanbračne djece

Koliko god je važna zapovijed da se množimo i napučimo zemlju, Gospodin je jasno obznanio da moramo prikazati svoju poslušnost samo unutar bračnog odnosa. Postoje brojni razlozi za ovu zabranu, no dva najznačajnija su da se obeshrabri seksualni promiskuitet i da se omogući stabilna i zdrava obiteljska atmosfera za djecu.

U većini kultura, rađanje djece izvan braka se tradicionalno smatra sramotnim i nečasnim. No u današnjem svijetu, gdje se dobro naziva zlim a zlo dobrim (vidi Izaija 5:20), stigma rađanja vanbračne djece je uvelike iščezla. Ne samo da je ta praksa grijeh u nebeskim očima, već su istraživanja pokazala da je rođenje izvan braka povezano s nekoliko rizika za dijete. Na primjer, u usporedbi s djecom koja su rođena u braku, za djecu koja su rođena izvan braka postoji veća vjerojatnost da umru od sindroma nenadane smrti dojenčeta, preminu zbog ozljede ili postanu maloljetni prijestupnici.

Djeca rođena nevjenčanim roditeljima i dana na posvojenje prođu znatno bolje od djece koja nisu posvojena. Oni imaju manje problema s učenjem, ostvaruju više profesionalne nivoe i manja je vjerojatnost da kao odrasli primaju socijalnu pomoć⁴. Očito je da rađanje djece na svijet i odgajanje na Božji način rezultira duhovnim i vremenitim blagoslovima.

Napučivanje zemlje

Nakon što je Gospodin zapovjedio Adamu i Evi »plodite se i množite«, zapovjedio im je: »Napunite zemlju, i sebi je podložite.« (Postanak 1:28) Hebrejska riječ koja je prevedena kao napućiti znači »ispuniti«. Mnogo godina čujemo upozorenja o prenapučenosti i razarajućim učincima koje može prouzročiti. Dok neki dijelovi svijeta prolaze kroz negativne učinke prevelike gustoće naseljenosti, svijet se u cjelini zapravo kreće u suprotnom smjeru. Doista, istraživanja ukazuju da će do 2040. godine svjetska populacija doseći vrhunac i zatim početi opadati⁵.

Vjerojatno je puno važnije pitanje od gustoće stanovništva kako koristimo izvore koje nam je dao Bog da uzdržavamo stanovništvo sada i u budućnosti. »Jer, zemlja je puna«, rekao je, »i dosta ima svega, pa i viška… Ako, dakle, uzme od izobilja što ga stvorih a ne udijeli svoj dio po zakonu evanđelja mojega siromahu i potrebnome, on će s opakima u paklu podizati oči svoje i muke podnositi« (NiS 104:17–18). »Neprijatelj ljudske sreće, kao i uzrok siromaštva i gladi nije rođenje djece«, rekao je starješina Henry B. Eyring iz Zbora dvanaestorice apostola. »Uzrok je neuspjeh ljudi da učine od zemlje ono što ih je Bog mogao podučiti da su samo tražili, a zatim bili poslušni⁶.«